ADHD se prepoznaje po ovim simptomima nepažnje, hiperaktivnosti ili impulzivnosti. | | Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

ADHD se prepoznaje po ovim simptomima nepažnje, hiperaktivnosti ili impulzivnosti.

0

ADHD možda ima netko u vašoj obitelji, a vi to ne znate. Pročitajte kako se može prepoznati ovaj poremećaj?

ADHD je dobro prepoznati na vrijeme i prilagoditi svoje ponašanje prema osobama koje zbog njega imaju probleme u komunikaciji, školi, na poslu …

Ako imate probleme s djecom ili mladim ljudima iz svoje obitelji koji mogu unesti nemir ili čak razoriti vašu obitelj, provjerite je li tome možda uzrok poremećaj zvan ADHD?

Ovdje pročitajte koji su simptomi ADHD-a i kako pomoći osobi koja ima taj poremećaj. Nažalost, do dan danas uzrok ADHD-a je nepoznat!

Mnogi roditelji često se pitaju gdje su pogriješili u odgoju, međutim oni nisu uzrok takvoga djetetova ponašanja.

Danas se smatra kako je uzrok ADHD-a biološki, a ne razvojni.

Istraživanja su pokazala da u 25 posto slučajeva rođaci onih koji imaju ADHD isto tako imaju ADHD.

Stoga, stručnjaci smatraju kako je uzrok ADHD genetsko naslijeđe iako još nije nađen odgovarajući gen koji bi mogao biti uzrok ADHD-a.

Što mogu napraviti roditelji hiperaktivne osobe? Razgovarati s djetetom o osjetljivim temama poput poteškoća u učenju nije lako.

Ali to je možda najbitnija stvar koju morate učiniti kako biste mu pomogli u učenju i emocionalnom razvoju. Kad djeca prolaze kroz poteškoće s učenjem bez da znaju u čemu je stvar, često zamišljaju ono najgore.

Lažu, glume…

Ako primjećujete promjenu u ponašanju kada vaše dijete priča o školi, nemojte to ignorirati. Budući da ga poznajete bolje od ikoga, budite osjetljivi na male znakove koje vam šalje.

Frustracija može zvučati poput:

  • „Mrzim školu…“,
  • “Nitko me ne voli…“,
  • “Ne znam crtati…“,
  • “Druga djeca ismijavaju način na koji govorim.“

Starije dijete moglo bi reći:

  • „Škola je glupa, zašto uopće moram ići u nju?“
  • ili: „Vidi, mama, ja sam retardiran… učitelj me poslao na dopunsku iz matematike.“

Mnoga djeca ne znaju dobro verbalno izraziti svoje osjećaje, no na druge vam načine daju do znanja da nešto nije uredu.

Trgaju zadaće, odbijaju komentirati kako im je prošao dan ili pretjerano reagiraju napadima bijesa.

Lažu vam da nemaju zadaće ili ju drugog dana zaboravljaju predati. Odbijaju ići u školu ili glume bolest kako bi ostali kod kuće.

Govore da nemaju nijednog prijatelja. Kako reagirati na takvo ponašanje? Zapitajte se ponaša li se vaše dijete tako već nekoliko tjedana.

Ima li neko objašnjenje za to: poput nove bebe u kući, bolesti člana obitelji ili preseljenja u novu školu? Što učitelj kaže o njegovu ponašanju i uspjehu u školi?

Pronađite ventil

Za početak morate potpuno i jasno shvatiti prirodu poteškoća u učenju svog djeteta. Razgovarajte s učiteljima da vidite na koje se načine te poteškoće u učenju odražavaju na djetetov napredak u čitanju, pisanju i matematici.

Raspitajte se i o djetetovom društvenom i emocionalnom razvoju, pošto poteškoće s učenjem imaju utjecaj na mnogo više od samog školskog uspjeha.

Kad se vaše dijete muči sa školom, posve je normalno da ste zabrinuti, frustrirani ili čak razočarani.

No djeca brzo primijete vaše negativne emocije vezane uz njihov uspjehu u školi. Zato je bitno da pronađete prikladan ispušni ventil za svoje osjećaje, bilo da su to drugi članovi obitelji, prijatelji ili profesionalna pomoć.

To može pomoći da se približite prihvaćanju poteškoća s kojima se vaše dijete suočava.

Teško je naći odgovarajuće izraze kojima biste djetetu mogli objasniti njegove probleme s učenjem. Izjavama poput: „Tvoj um je poseban i radi na poseban način“ možete pomoći djetetu da shvati da je svaki ljudski mozak drugačiji.

Pažljivo odlučite o frazama koje ćete koristiti i o najprikladnijim izrazima. Ohrabrujte i druge odrasle osobe u djetetovom životu da se koriste istim terminima kako bi i njihove izjave bile u skladu s vašima.

Konkretizirajte problem

Nekoj bi djeci moglo biti važno da kad pričate o njihovoj različitosti to povežete s optimističnijim frazama poput:

„Zbog toga što ti mozak funkcionira nešto drugačije nego drugima, vještiji si u nekim područjima od druge djece“.

Pričajte mu o članovima obitelji, prijateljima ili slavnim osobama s poteškoćama u učenju koji su uspješni i/ili slavni.

Nije dovoljno naprosto reći djetetu da ima poteškoće s učenjem i čitanjem! To neće pomoći u razumijevanju problema niti mu nudi ideje o tome kako ga prebroditi.

S druge strane, ako mu kažete da ima problema s pamćenjem detalja u pričama ili da treba raditi na tome da čita brže, problem je jasan, određen kao i cilj kojemu se teži.

Također daje djetetu do znanja da se njegove poteškoće odnose na jedno ograničeno područje, a da u drugim stvarima u školi može biti uspješan (npr. priroda, tjelesni, likovni itd.).

Pokažite mu primjer njegova rada gdje se odražavaju njegove jače i slabije strane. Pitajte dijete može li smisliti način da si olakša problematične predmete i savlada vještine koje su mu teške.

Svako je dijete posebno, reakcija vašeg djeteta na razgovor o njegovim problemima vezanim uz učenje može biti neočekivana.

Vaše bi se dijete moglo uzrujati ili naljutiti jer je „drugačije“. Bitno je da mu priznate njegovo pravo na te osjećaje.

Kada vam se čini da je u stanju saslušati vas, uvjerite ga da će uz pomoć odraslih i vlastiti trud mnogo naučiti.

Slušajte i odgovarajte

Ako vam se učini da mu je u nekom trenutku previše, malo usporite jer mu možda treba vremena da upije i shvati što ste mu rekli pa da dođe s pitanjima.

Ili vas od početka može ispitivati mnogo toga što mu onda možete objasniti. Slušajte njegova pitanja i ponudite mu iskrene odgovore.

Ako ne znate odgovor na neko pitanje, uvjerite ga da ćete saznati. Nakon prvog razgovora s djetetom o njegovim poteškoćama, trebali biste nastaviti voditi takve razgovore.

Dobro ih je započinjati tako da pitate dijete da vlastitim riječima objasni kako doživljava i shvaća svoje poteškoće i svoj napredak.

Možda ćete mu trebati više puta objasniti prirodu njegovih poteškoća u učenju prije nego li zbilja shvati o čemu se radi.

Jednom kada usvoji terminologiju i ideje, postat će mu prirodnije pričati o tome s prijateljima.

Time će početi shvaćati kako se u školi izboriti za sebe. Kada naučite pričati s djetetom o njegovim poteškoćama u učenju na informativan i brižan način, veće su šanse da će:

  • zadržati svoje samopouzdanje,
  • razviti uspješne načine da se nosi s problemom
  • naučiti cijeniti svoje različite talente, one koji dolaze do izražaja u školskim i izvanškolskim aktivnostima.

Pritom će samosvijest, sposobnost zastupanja svojih prava, samopoštovanje i težak rad bit će ključevi njegova uspjeha.

Mnogima je teško prihvatiti ove savjete pa se zato mogu uključiti u udruge za ADHD gdje će im pomoći da lakše prebrode probleme.


Provjerite simptome

Za dijagnozu ADHD-a treba biti prisutno barem šest simptoma nepažnje ili barem šest simptoma hiperaktivnosti i impulzivnosti.

Ovi simptomi opisani su u tekstu pa možete sami provjeriti odnose li se na vas ili neku vama srodnu osobu. Pritom treba biti oprezan i ne donositi zaključke ishitreno.

Recimo, bitno je da simptomi nepažnje, hiperaktivnosti ili impulzivnosti trebaju trajati najmanje šest mjeseci u neskladu s razvojnim stupnjem neke osobe.

Također, važno je:

  • da su neki simptomi postojali prije 7. godine života,
  • da se neka oštećenja, kao posljedica simptoma, očituju u dvije ili više sredina (npr. kućna, školska, radna)
  • da moraju postojati jasni dokazi značajnog oštećenja socijalnog, akademskog ili radnog funkcioniranja.

Ovo su simptomi koje mogu imati osobe s ADHD-om:

NEPAŽNJA:

  • ne posvećuju pažnju detaljima ili rade pogreške zbog nemara u školskom uratku, poslu ili drugim aktivnostima
  • često imaju teškoće u održavanju pažnje pri obavljanju zadaća ili u igri
  • često se čini da ne slušaju i kad im se direktno obraća
  • često ne prate upute i ne dovršavaju školski uradak, kućne poslove ili dužnosti na radnom mjestu (ne zbog prkosa ili nerazumijevanja uputa)
  • često imaju teškoće s organiziranjem zadataka i aktivnosti
  • često izbjegavaju, ne vole ili odbijaju zadatke koji zahtijevaju trajniji mentalni napor (kao što je školski ili domaći uradak)
  • često gube stvari potrebne za ispunjavanje zadaća ili aktivnosti (igračke, školski pribor i dr.)
  • često ih ometaju vanjski podražaji
  • često zaboravljaju dnevne aktivnosti

HIPERAKTIVNOST:

  • često tresu rukama i nogama ili se vrpolji na stolcu ili sjedalu
  • ustaju sa stolca u razredu ili negdje drugdje gdje se očekuje da ostanu na mjestu
  • često pretjerano trče ili se penju u situacijama u kojima je to neprikladno (kod adolescenata ili odraslih može biti ograničeno na subjektivni osjećaj nemira)
  • često imaju teškoća ako se treba mirno i tiho igrati ili obavljati slobodne aktivnosti
  • često su u „pogonu“ ili kao da ih „pokreće motor“
  • često pretjerano pričaju

IMPULZIVNOST:

  • često „istrčavaju“ s odgovorima prije nego što je dovršeno pitanje
  • često imaju poteškoća s čekanjem reda
  • često prekidaju ili ometaju druge (npr. upadaju u razgovor ili igru)

Na temelju ovih kriterija, postoje tri tipa ADHD-a:

  • Kombinirani tip (nepažnja, hiperaktivnost-impulzivnost)
  • Predominantno nepažljivi tip
  • Predominantno hiperaktivno-impulzivni tip

Danas se smatra kako 3 do 5 posto školske djece ima simptome ADHD-a.

To znači da u razredu od 30 učenika jedno ili dva djeteta ima ADHD!

Isto tako studije su pokazale kako je ADHD učestaliji 2 do 3 puta više među dječacima nego među djevojčicama.

Popratni simptomi

Popratni simptomi nisu obilježje ADHD-a, već se samo pojavljuju zbog nedovoljnog razumijevanja ili nedovoljno pružene pomoći.

  • Nisko samopouzdanje
  • Depresija
  • Društvena izolacija
  • Dosada
  • Frustracije
  • Strah prema učenju nečeg novog
  • Zlouporaba alkohola ili droge
  • Osjećaj da ne daju svoj maksimum
  • Devijantno ponašanje zbog nagomilanih frustracija

Ovi simptomi opisani su uz pomoć tekstova na stranicama udruga za ADHD,


Pročitajte i druge tekstove o sličnim poremećajima i problemima na portalu “Alter Plus”:

Psihoterapija za depresiju – jesu li bolji antidepresivi ili razgovor?

Panika i tjeskoba ne daju vam živjeti? Isprobajte bioenergiju!

Tjeskoba – kako si pomoći kad ste depresivni, opsesivni, gubite strpljenje i koncentraciju?

Psihoterapeut pomaže da se oslobodite straha i loših iskustva

Kako se prepoznaje ovakav poremećaj zanimati će i vaše prijatelje pa im pošaljite članak:

NARUČITE FOREVER LIVING PRODUCTS ONLINE!

PRIRODNI PROIZVODI ZA VAŠE ZDRAVLJE!

 

UK USAAUSTRALIABELGIUM
CANADACZECHGREECEIRELAND
HRVATSKAMALAYSIAMEXICONETHERLANDS
NEW ZEALANDNORTHERN IRELANDPHILIPPINESPORTUGAL
SINGAPORESLOVAK REPUBLICSOUTH AFRICASPAIN

OSTVARITE DODATNI POPUST ZA SVE POSJETITELJE ALTER PLUS PORTALA

Možda će vam se svidjeti