Antropozofija je znanost o iznadosjetilnoj spoznaji. Što to konkretno znači?

Antropozofija je nastala kada je dr. Steiner napustio Teozofsko društvo i osmislio svoje učenje.

Antropozofija ima posebno gledanje na čovječanstvo i njegovu povijest, a Zemlja je dosad prošla kroz tri prethodne inkarnacije.

Slavni pedagog i mistik dr. Rudolf Steiner najprije je pripadao teozofskom društvu, odakle je preuzeo mnoge misli i teorije koje je potom pretočio u ideju antropozofije. Težio je obnavljanju drevne mudrosti, a antropozofiju je opisao kao znanost o iznadosjetilnoj spoznaji.

Godine 1875. Helena P. Blavatsky, nakon bogatih iskustava na području magije, zainteresirala se za spiritističke pojave i zajedno s Henryjem Steelom Olcottom osnovala okultno društvo pod imenom Teozofsko društvo, koje je imalo tri glavna cilja:

  • Formiranje jezgre Sveopćeg Bratstva Čovječanstva, bez obzira na rasu, boju kože, spol ili vjeru.
  • Proučavanje komparativne povijesti religija, filozofije i znanosti.
  • Istraživanje tajna prirode i spiritualnih moći koje drijemaju u čovjeku (ovdje leže korijeni kasnije Steinerove antropologije).

Sjedište društva od 1879. prebačeno je u Indiju, u Adyar, i od tada se njegovo zanimanje usredotočilo na učenja hinduizma i budizma. Geslo teozofije želi se uzdići iznad svake pojedine konfesije: “Nema religije nad istinom.”

Prilikom inauguracije Teozofskog društva, H. S. Olcott je sljedećim riječima zacrtao njegove smjernice:

“Naš rad trebao bi pomoći javnom mnijenju da se oslobodi teoloških praznovjerja i pokorne podređenosti aroganciji znanosti.

Katoličkim i protestantskim sektašima moramo pokazati izvor mnogih njihovih najsvetijih idola i njihovih najcjenjenijih dogma; nasuprot slobodnim umovima znanosti očitovat će se istinska znanstvena otkrića drevnih magova.

Društvo je doseglo točku u kojoj nešto treba biti učinjeno – nas čeka da pokažemo gdje bi se to nešto moglo pronaći.”

Antropozofija – razlaz

Teozofi zagovaraju i vjeru u reinkarnaciju, a svoje objave primaju iz tzv. “akasha kronike” (neke vrste “kozmičkog mozga”) od, navodno, visokorazvijenih duhovnih bića pod grupnim imenom Mahatmi, odnosno, Uzašlih Majstora.

Na Teozofskom kongresu 1913. u Parizu Steiner napušta Teozofsko društvo, jer se s njihovim vođama razišao oko pitanja shvaćanja Krista. Naime, oni su smatrali da se Krist reinkarnirao u indijskom dječaku J. Krishnamurtiju (rođenom 1895.), kojeg je ondašnja predsjednica Teozofskog društva dr. Annie Bessant dovela u Englesku.

Steiner se protivio tome. Svoja shvaćanja Krista iznio je 1909. u djelu «Tajna nauka».

Iako je zadržao mnoga teozofska učenja, kao član rozenkrojcerskog bratstva koje je na njega imalo golem utjecaj, Steiner je svojem učenju dao naziv antropozofija, a težilo je obnavljanju drevne mudrosti. Steiner antropozofiju definira kao “egzaktnu znanost o nadčulnoj spoznaji”.

Steiner je u antropozofiji razvio posebno gledanje na čovječanstvo i njegovu povijest. U njemu naučava da je Zemlja prošla kroz tri prethodne inkarnacije, a podijelio ih je na sljedeći način:

1. Drevni Saturn

Bio je sastavljen od nerazlučene kaotične tvari i nastanjen istančanim eteričnim bićima. Bića mnogo uzvišenija od čovjeka, koja su bila posrednici ovog evolutivnog procesa, Steiner naziva “duhovnom hijerarhijom”.

Zahvaljujući njihovoj interakciji s prirodnim silama započeli su se razvijati fizički organi. Ljudsko tijelo počelo se oblikovati u stadiju Saturna.

2. Drevno Sunce

U ovom stadiju “sjeme” čovjeka se razvilo i on je primio novo, eteričko tijelo. Tako je čovjek postigao razinu biljke u procesu evolucije.

3. Drevni Mjesec

U ovom stadiju čovjek je obdaren astralnim tijelom koje za vrijeme sna može napustiti ljudsko tijelo i putovati drugim dimenzijama.

Antropozofija – Lemurija

Steiner je čovjekov razvoja na planetu Zemlji podijelio u nekoliko epoha. U početku je ljudsko tijelo, naučava Steiner, bilo jedva nešto više od oblaka pare. U prve dvije epohe (Polu i Hiperboreji) ljudska rasa je bila eterička. Treća epoha predstavlja doba Lemurije (izgubljenog kontinenta u Indijskom oceanu).

Bića iz epohe Lemurije komunicirala su telepatski i posjedovala su intuitivno razumijevanje biljaka i minerala.

Lemurci su sve obavljali snagom vlastite volje kojom su bili u kontaktu s božanskom voljom. Lemurke su razvile snagu mašte birajući jedne i odbacujući druge stvari, pa su tako nastali prvi pojmovi dobra i zla.

Za vrijeme lemurske epohe Mjesec se odijelio od zemlje kako bi čovjeku omogućio optimalne uvjete razvoja.

“Lunarne sile” potakle su čovjekovo brže kondenziranje te je skrućivanjem postao predmet neprijateljskih sila, poznatih kao luciferska i arimanska bića, kraće nazvana Lucifer i Arimane.

Iz neobjašnjivih razloga oni su se pobunili protiv Božje volje i – dosljedno Steinerovu učenju – čovjek je uvijek okružen ovim zlim bićima koja samo vrebaju priliku da ga ugroze.

Strahovi, bolesti, smrt, ušli su u ljudsku povijest u lemurskom razdoblju, pod utjecajem “luciferske hijerarhije”. Kad se čovjek protiv njih pobunio, dogodilo se širenje njegova ega i zaglibio je u fazi Lemurije.

Antropozofija – Atlantida

Sljedeća evolutivna epoha bila je Atlantida, u kojoj čovjek postaje “stabilniji”. Bića sišla s Lemurije bijahu nesposobna razmišljati, ali su posjedovala izvanredno snažno pamćenje. Mogla su kontrolirati vitalnu snagu biljaka i koristiti je kao što moderni čovjek iskorištava ugljen.

Ali Arimane su ih gurnuli prema čisto znanstvenim ciljevima, pa su se tako postupno pokvarili i inicirali.

Različite su rase okorjele u egoizmu i u potrazi za moći. Čovjek je sve više postajao rob materije.

Zlo se sve više širilo i “zato što sile rasta i rađanja, kada su istrgnute iz svojeg prirodnog okoliša i korištene izolirano, u tajnom su dosluhu s određenim drugim silama koje djeluju u zraku i vodi, pa se ljudskim postupcima oslobađaju vrlo štetne prirodne sile izvanredne moći. One vode razaranju atlantskog područja…”

Prema Steineru, Atlantida je nestala u Atlantiku prije 10.000 godina. Naša epoha, peta po redu, je post-atlantska. Mi smo peta podrasa ove epohe.

Prva bijaše hinduska (počela je 7227. godine prije Krista). Oni su materijalni svijet smatrali iluzijom – “maya” – i jednostavno mu okrenuli leđa.

Sljedeća podrasa bili su Perzijanci (5067-2907. prije Krista). Oni su život smatrali okrutnom borbom između sila dobra i zla.

Antropozofija – Rimljani i Krist

Nakon njih dolazi egipatsko-kaldejska podrasa. Izumili su astrologiju i prihvatili su materiju. Njihova epoha završila je 747. prije Krista.

Naslijedili su ih Rimljani, koji su otišli najdalje u prihvaćanju materijalnog svijeta, dotle da su i svoje vladare štovali kao bogove.

Na ovoj točki evolucije čovjek je bio pred prepuštanjem nadvladavanju ili definitivnom porazu od sila zla.

U ovom konkretnom trenutku “duhovna hijerarhija” imenom Krist sišla je u tijelo Isusa iz Nazareta – u posljednjim trima godinama njegova života – i promijenila ishod bitke.

Krist je bio prisutan sve od početka i založio se u korist evolucije čovječanstva. Od samog početka stvaranja zemlje, Krist je postao najuzvišeniji između solarnih duhova i glavni protivnik Luciferu.

Iz ovoga jasno proizlazi da slika o Kristu Rudolfa Steinera ne odgovara slici Isusa Krista iz Biblije. Steinerovo prizivanje na Isusa Krista kršćane ne vodi Crkvi, nego “nadkonfesionalnom kršćanstvu”, koje promiče New Age.

Pročitajte i druge slične tekstove na portalu “Alter Plus”:

Dr. Steiner osmislio je antropozofiju, a Bernarda ju koristi u svom vrtu!

Antropozofija će zanimati i vaše prijatelje pa im pošaljite ovaj članak:

Napišite vaše mišljenje!

pogledaj sve komentare

Vaša email adresa neće biti objavljena, i nećemo ju dijeliti sa trećim osobama. *

Pretplatite se naš newsletter