Apiterapija – med, propolis, matična mliječ, pelud – Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Apiterapija – med, propolis, matična mliječ, pelud

0

Apiterapija nije službena znanost, ali kod nje vjerujte samo stručnjacima!

Apiterapija je izraz koji zvuči učeno, ali se može jednostavno objasniti – to je primjena pčelinjih proizvoda, meda, propolisa, matične mliječi, peluda… kao pomoć pri liječenju.

Također, apiterapija je i svakodnevna upotreba pčelinjih proizvoda u prehrani radi očuvanje zdravlja ljudi i životinja.

Kako apiterapija nije službena znanost, njeno ime rado upotrebljavaju i ljudi koji nisu stručni. Zato smo se za objašnjenje obratili ženi koja ima kvalifikacije da o tome govori.

Teško je u jednom novinskom članku sažeti sve blagodati apiterapije tako da budu jasne i razumljive čitateljima i stručno utemeljene kaže naša suradnica Gordana Hegić, mag. ing. agr.

No u ovakvoj prilici uvijek je dobro početi s poviješću jer su pčelinji proizvodi od davnina poznati čovječanstvu. U gotovo svim civilizacijama svijeta med je bio jedino sladilo koje su ljudi poznavali.

Stari Grci i Rimljani rabili su med za konzerviranje svježeg mesa i divljači. Drevni Egipćani i Grci koristili su ga za balzamiranje umrlih. Ali i za kozmetiku! Naime, poznato je da je krema za lice koju je rabila Kleopatra sadržavala i med.

Stanovnici Cejlona čuvali su, pomoću meda, meso svježim i do godinu dana! Mnogi stari narodi koristili su med za zarastanje rana i liječenje želučanih bolesti, a pčelinji vosak se kroz povijest koristio za liječenje rana i kožnih bolesti.

Propolis je kao lijek poznat još od antičkih vremena – Aristotel ga spominje u svojoj “Priči (govoru) životinja” i preporučuje za liječenje kožnih ozljeda, rana i infekcija.

Za rane, infekcije…

Propolis se u pučkoj medicini koristi za rane na koži. Zbog svoje ljepljivosti, upotrebljavan je za zaštitu ozlijeđene kože u vrijeme kada još nisu postojali zavoji.

A pritom je njegovo blago antiinfektivno djelovanje još i pospješivalo cijeljenje rane. Apiterapija korisdti sve što je dobro u medu:

  • otopina propolisa pomaže kod gljivične infekcije stopala i kod pojave herpesa,
  • pčelinji vosak koristi se u raznim prirodnim melemima i kremama,
  • pčelinji otrov kod reumatskih tegoba,
  • a matične mliječi u kremama protiv bora…

Bitno je naglasiti kako se organizam ne može naviknuti na pčelinje proizvode, pa da oni prestanu djelovati, kao što se to događa sa proizvodima sintetskog porijekla.

Pčelinji proizvodi zbog svog kompleksnog sastava i sinergijskog djelovanja imaju velik značaj u očuvanju zdravlja i liječenju mnogih bolesti.

Primjena pčelinjih proizvoda namijenjena je svima. Ograničenja u primjeni odnose se samo na osobe koje su alergične na pčelinje proizvode i koje imaju vrlo burne alergijske reakcije.

Blaže alergijske reakcije, poput peludnih alergija, čak se mogu spriječiti ili liječiti upotrebom pčelinjih proizvoda.

Dijabetes, bronhitis…

Uzimanje meda ne preporučuje se osobama koje boluju od dijabetesa tipa 1 i ovise o inzulinu. Kod dijabetesa tipa 2 u dogovoru s liječnikom može koristiti med u ograničenim količinama tj. u malim dozama.

Preporučljivo je koristiti bagremov med. Također je bitno naglasiti da je med potrebno otopiti u ustima pa tek onda progutati.

To je potrebno zato da enzimi iz sline počnu razgrađivati šećere u medu već u ustima.

Treba uzeti u obzir i da količina meda, odnosno broj kilokalorija ili kJ mora odgovarati dijeti za dijabetes. Danas se med rabi kod toliko bolesti i problema da ih ovdje sve ne možemo nabrojati pa spomenimo samo neke:

  • ginekološki problemi,
  • PMS i jutarnjih mučnina,
  • bolesti respiratornog sustava,
  • uklanja opstipaciju i liječi hemoroide,
  • pomaže u liječenju gastritisa i čira na želucu,
  • smanjuje lučenje želučane kiseline…

Kod bolesti respiratornog sustava misli se na kronični bronhitis, bronhialnu astmu, traheitis, rinitis, alergijski rinitis, faringitis, sinusitis i laringitis.

Bagremov, livadni…

Prema porijeklu med može biti od nektara (nektarni med) ili medne rose (medljika). Nektarni med je dobiven od nektara različitih medonosnih biljaka, može biti:

  • unifloran (dominira jedna biljna vrsta npr. bagrem, kesten, lipa, kadulja, metvica, amorfa)
  • ili multifloran (više biljnih vrsta, cvjetni i livadni).

Med ne mora uvijek biti sladak, primjerice kvalitetan kestenov med je gorak, a med od nekih vrsta livadnog bilja može biti i kiseo.

Djeci se preporučuju slađi med, kao što su bagrem, amorfa i neke vrste livadnog i cvjetnog meda.

Osobe koje ne vole previše slatko preferiraju kestenov ili med od lipe, dok pravi gurmani preferiraju sve vrste kvalitetnog meda jer je razlika u mirisu, boji i okusu bezbroj. Primjerice livadni med ima drugačiji okus u:

  • različita godišnja doba (proljetna i ljetna livada),
  • u različitim područjima (nizinska i gorska livada),
  • različitim lokalitetima npr. lička livada, panonska livada itd.

Različitost meda ukazuje da, osim zajedničkih fizikalnih i kemijskih karakteristika, imaju i specifična svojstva biljaka od kojih potječu.

Gram na kilogram

Med je gusta higroskopna viskozna tekućina. Boja, okus i miris najvažnija su organoleptička svojstva meda i ovise o biljnom porijeklu te uvjetima prerade i čuvanja.

Kristalizacija je prirodno svojstvo meda i zato svaki med kristalizira prije ili kasnije, neovisno o uvjetima čuvanja.

Apiterapija je korisna, ali pritom morate biti pažljivi. Treba znati da je dnevna preporučena količina meda je minimum 1 gram na kilogram tjelesne težine!

Kod pojačanih napora, sportaša, rekonvalescenata, starijih osoba te osoba narušena zdravlja ta količina povećava se  do 2 g/kg tjelesne težine.

Ali ta količina se uzima samo dok su potrebe organizma pojačane, ali nikako ne duže od 7 dana. Med je zdrav, ali ne treba pretjerivati.


Pročitajte i slične tekstove na portalu Alter Plus:

Fitoterapija pripravcima od bilja pomaže kod bronhitisa, astme i plućnih bolesti

 

Možda će vam se svidjeti