Apneja – zašto noću prestajete disati i je li to opasno? | | Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Apneja – zašto noću prestajete disati i je li to opasno?

0

Apneja je poremećaj disanja koji možda ima čak 20 posto stanovništva svijeta, a ravnomjerno je raspoređen po svim zemljama i kontinentima.

To znači da u Hrvatskoj od raznih oblika ovog poremećaja može patiti gotovo milijun ljudi, a većina njih uopće ne zna što im se događa!

Apneja se javlja zbog zatvorenih dišnih putova za vrijeme sna. Struja zraka iz nosa se tada ne može probiti do donjih dišnih putova i nastaje apneja – prekid disanja.

Kad spavamo, prirodno je da se malo opuste mišići koji okružuju naše dišne putove.

Čak i ako nemate apneju, mišići oko dišnih putova mogu se toliko opustiti da izazovu manje posljedice, kao što je hrkanje.

No problem nastaje kad se mišići koji okružuju dišne putove previše opuste i zatvore dišni put. Ljudima s teškim oblikom apneje može se svake noći dogoditi da prestanu disati po cijelu minutu.

Ponekad ova bolest izgleda dramatično jer prestanak disanja usred noći, a potom “borba” za zrak i forsirano disanje mogu prestrašiti partnera u krevetu.

Bolesnik često i nije svjestan apneja iako se neki bude s osjećajem gušenja ai nedostatka zraka.

5 puta na sat

U medicini, apnejom se smatra prekid disanja u trajanju od 10 sekundi ili duže.

Svatko može imati po koju apneju tijekom noći, naročito kod velikog umora ili nakon uzimanja alkohola u večernjim satima.

No o bolesti se govori kada se javlja više od 5 apneja u jednom satu.

Broj ljudi koji ima apneju nije točno određen. Ako se računa po najstrožim kriterijima, takvih je 5 posto stanovništva.

No ako se računaju nešto blaži kriteriji, prema kojima se disanje zaustavlja nekoliko puta tijekom noći, u čitavom je svijetu čak 20 posto stanovništva s ovim poremećajem!

Ljudi koji jako glasno hrču i pritom povremeno dašću ili rokću, mogli bi imati apneju. Ipak, ne možete sami donositi takve zaključke, bez obzira jeste li vi taj koji hrče ili spavate s takvom osobom.

Ako glasno hrčete i brinete se da možda imate apneju, pođite doktoru da to provjerite.

Nasljedno

Razvoj bolesti je obično polagan, gotovo neprimjetan. Apneje se počinju javljati kod bolesnika koji od ranije hrču, ali oni često nisu svjesni svojeg poremećaja.

Mnogi odlaze k liječniku tek nakon zahtjeva partnera koji je svjedok njihovog nemirnog spavanja i poremećenog disanja u spavanju.

Drugi pak traže pomoć zbog stalne dnevne pospanosti, jer im se spava iako su bili u krevetu 8 pa čak i 10 sati!

Ljudi s apnejom vjerojatno su otpočetka nasljedno skloni toj bolesti, a onda se to poklopilo s nekim od drugih čimbenika.

Između ostaloga, na javljanje apneje utječe:

  • debljina (glavni uzrok),
  • životna dob
  • tjelesna građa (zbog toga se smatra da se apneja nasljeđuje).

Nadalje, češća je kod muškaraca, kao i kod žena nakon menopauze. Budući da je debljina sve veći problem u Hrvatskoj kod svih dobnih skupina, stalno se otkriva sve više slučajeva apneje i kod djece.

Apneja može jako poremetiti san, a bolesniku se može dogoditi da se budi svakih 30 do 60 sekunda.

Čak i u blažim slučajevima, otežano disanje (hipopneja) može biti dovoljno da čovjek ne uspije potonuti u dublji san.

Neispavani ljudi tijekom dana imaju razne tegobe, kao što su glavobolje, gubitak pamćenja, rastresenost i blaga deprimiranost, što opet može izazvati vrlo ozbiljne posljedice – na primjer, prometnu nesreću.

Srce i žile

Sve je više pokazatelja da je apneja za vrijeme spavanja povezana s dugoročnim bolestima srca i krvnih žila, koje dovode do srčanog udara, kapi, visokog krvnog tlaka, pa čak i smrti.

Naime, srce zbog apneje prima manje kisika. Da to nadoknadi, srce radi pojačano, pa vam se odmah podiže tlak.

Dakle, iako vas apneja ne može ubiti gušenjem, dugoročno utječe na zdravlje vašeg srca i žila, poput kolesterola i sličnih tegoba.

Dijagnoza bolesti se postavlja u laboratoriju za poremećaje spavanja, tako zvanim «polisomnografskim» snimanjem.

Pretraga je potpuno bezbolna – nekoliko tankih žica prilijepi se na gornju usnicu i grudni koš bolesnika i on spava u apartmanu uz uređaj koji bilježi i kasnije kompjutorski analizira sve potrebne parametre za procjenu stanja dišnih puteva tijekom spavanja, te težinu bolesti,

Ako se ne liječi na pravi način bolest postaje kronična, a ponekad se i pogoršava, što znači da su bolesnici preko dana sve pospaniji, poteškoće s memorijom sve su veće, te rastu i rizici od komplikacija.

Bolesnicima se savjetuje da ne uzimaju alkohol poslijepodne i navečer jer on pogoršava apneje.


Liječenje

Ako se apneje javljaju samo kod spavanja na leđima, savjetuje se bolesnicima da u džep na leđima pidžame ušiju tenisku lopticu.

Kad god će se tijekom noći okrenuti na leđa, to će im smetati i tako ih onemogućavati da spavaju na leđima. Također, bolesnicima koji imaju ovu bolest savjetuje se da smršave, ako su previše debeli.

Jedini učinkoviti način liječenja srednje teških i težih oblika apneja u spavanju je primjena uređaja sa stalnim pozitivnim tlakom koji se skraćeno naziva CPAP (Continuous Positive Airway Pressure).

Uređaj se sastoji od male turbine koja stvara pozitivni tlak zraka koji struji preko maske na lice pacijenta.

Time se održava dišni put stalno otvorenim. Uređaj radi gotovo bešumno i ne smeta bolesniku.

Korištenjem CPAP uređaja pacijenti mogu slobodno upravljati motornim vozilima i strojevima, a redovitom primjenom CPAP-a noću, smanjuje se i rizik od jedne vrste stresa što ga uzrokuju učestale apneje tijekom noći.

Time se smanjuju i svi kronični rizici poput onog od moždanog udara, povišenog krvnog tlaka, fibrilacije i zatajivanja srca.

Ima i drugih načina liječenja poput aparata za usta, metode s radiovalovima koji učvršćuju i smanjuju sluznicu, te kirurških postupaka kojim se uklanja meko tkivo u ždrijelu i kod jezika kako bi se otvorio dišni put.

Uvulo-palato-pharingo-plastica” (UPPP) kirurška je metoda koja se najviše koristi. Ona skraćuje nepčane lukove i lukove krajnika.

Obavlja se pomoću lasera ili kirurški. Međutim, UPPP je posljednje rješenje, jer ipak je u pitanju operacija, a stopa uspjeha je niska: oko 25%.


Hrkanje

  • U dobi od 30 godina 5 posto žena i 20 posto muškaraca hrče. Sa 60 godina taj postotak kod oba spola iznosi između 40 i 50 posto!
  • Neki ljudi koji hrču proizvode buku i od 85 decibela, što je jednako buci prometa na autoputu
  • Pod starost se hrkanje pojačava jer gubitak potkožnog tkiva uzrokuje mlohavost lica. Hrkanje je češće u ljudi koji dišu kroz usta zbog nemogućnosti prolaska zraka kroz nos, npr. zbog upale nosne sluznice i sinusa, nosnih polipa, povećanih krajnika …
  • Razlog hrkanju kod djece je obično povećana «adenoidna vegetacija» i tonzile. Djeca koja pate zbog poremećaja disanja tijekom spavanja su često hiperaktivna, nemirno spavaju i imaju smetnje u ponašanju. Oko 4 posto djece pati od tog poremećaja koji se može operativno ukloniti.

 

———————

 

 

 

 

Okvir:

 

 

 

Naslov:

Koliko treba spavati?

 

 

 

Podnaslov:

“Zdrav sam, osjećam se dobro, a ako sam malo neispavan, neće mi se dogoditi ništa strašno”, misli većina ljudi kad im se dogodi da kasno pođu u krevet. To je krivi način razmišljanja jer je dobro spavanje jednako važno kao dobra prehrana, ako ne i važnije.

 

Naime, spavanje utječe na rad mozga. Uostalom, to dobro znate i sami: kad ste neispavani, sve radite lošije nego inače. A najnovija su istraživanja pokazala da spavanje izravno utječe i na ostatak tijela. Pokusima je utvrđeno da premalo spavanja može oslabiti imunološki sustav vašeg tijela. To znači da ćete imati manje antitijela, vaših “vojnika” koji se bore protiv napada bakterija i virusa, pa je veća opasnost da obolite.

Istraživači sa Sveučilišta u Chicagu proučavali su ljude koji noću spavaju samo četiri sata. Pokazalo se da kod takvih ljudi dolazi do poremećaja raznih sustava hormona i metabolizma. Znanstvenici su zaključili da kronična neispavanost može ubrzati stvaranje dijabetesa, visokog krvnog tlaka i pretilosti, kao i pogoršati te tegobe kod ljudi koji ih već imaju.

 

Pamćenje, učenje…

 

Nedavna su istraživanja također objasnila kako san utječe na pamćenje i učenje. Ako sjećanja nastaju tako što se stvaraju jače veze između moždanih stanica, naš mozak možda koristi spavanje da uređuje te veze – neke jača a druge oslabljuje – da bi bio bolje funkcionirao.

Osim toga, san možda ima važnu funkciju filtriranja. Dok smo budni, svaki naš trenutak je pun dojmova, misli i osjećaja. Kad bi mozak pokušavao sve to spremiti kao sjećanja, nastala bi prava zbrka i vjerojatno ne biste zapamtili ništa. Naravno, čovjek automatski i nesvjesno odmah zanemaruje velik dio tih dojmova, ali čini se da ih dodatno filtrira dok spava.

U Hrvatskoj živi mnogo ljudi koji zbog ratnih trauma boluju od PTSP-a, posttraumatskog stresnog poremećaja. Jedna teorija kaže da PTSP nastaje zbog neurednog spavanja. Kad čovjek doživi neku strahotu, ona mu ulazi u mozak, a ako nakon toga čovjek ne spava dovoljno, mozak ne može normalno obraditi i pročistiti te dojmove tako da ih premjesti u sustave pamćenja koji su manje vezani uz jake osjećaje. Zbog toga se poslije svi ti traumatični doživljaji vraćaju u sirovom obliku, jednako strašni kao i prije, ako ne i strašniji.

 

REM

 

Na poznatom sveučilištu u Harvardu istraživač Richard Stickgold koristio je kompjuterske igre, kao što su “Tetris” i “Alpine Racer”, zajedno s jednostavnijim testovima, da bi provjerio kako spavanje utječe na pamćenje i učenje. Njegovi su pokusi pokazali da ljudi imaju bolje rezultate u nekim vrstama testova pamćenja bez ikakve dodatne vježbe pod uvjetom da su zdravo spavali barem šest sati nakon što su prvi put naučili rješavati te testove.

Ustanovio je još jednu stvar, koja se tiče REM-faze. Kad čovjek spava, jedna faza sna zove se REM-faza. To je faza kada se oči brzo pokreću, a mozak funkcionira slično kao kad je čovjek budan. U toj fazi obično sanjamo snove kojih se najbolje sjećamo. Ako dobro spavate, ulazite u REM-fazu otprilike svakih 90 minuta, pa u osam sati sna imate oko četiri REM-faze. Prva traje samo nekoliko minuta, ali svaka sljedeća je sve duža, pa zadnja može trajati oko pola sata.

Stickgold je dao ljudima da nauče neku kompjutersku igru, a sljedeće noći ih je lišio REM-faze sna. Pokazalo se da ti ljudi, za razliku od ostalih, nisu imali ništa bolje rezultate nakon toga, čak ni ako su u noćima nakon te prve spavali normalno. Dapače, bolji rezultati su blisko vezani uz količinu sna u REM-fazi u zadnja dva sata spavanja.

 

Koliko spavati?

 

Iz dnevnika, pisama i književnosti znamo da je prije sto godina većina Europljana svake noći spavala oko devet sati. Sada je taj prosjek pao na sedam sati, a jedna trećina ljudi spava šest sati ili manje. Na temelju laboratorijskih pokusa koji su omogućili ljudima da spavaju onoliko koliko njihovu tijelu prirodno treba, znanstvenici smatraju da većina ljudi ima “tjelesni sat” prirodno podešen na malo više od osam sati spavanja svake noći.

Međutim, postoji mnogo zapreka zbog kojih ne spavamo osam sati. Ponoć je nekad bila “pola noći”. Danas je to vrijeme kad gasimo televizor. Mnogi bi ljudi bili oduševljeni kad bi mogli raditi ili igrati se na kompjuteru 24 sata na dan. Čak i žarulje nisu prirodne. Ljudski je rod tisućljećima imao jarko svjetlo danju i potpuni mrak noću. Naš je dnevni ritam i danas prilagođen tome. Noćni je mrak poticao lučenje hormona melatonina, koji izaziva sanjivost, a zora je bila prvi signal za buđenje.

Ali zadnjih sto godina naše su večeri osvijetljene električnim svjetlom. Vjerovalo se da takvo noćno svjetlo neće utjecati na dnevni ritam tijela zato što je električno svjetlo mnogo slabije od sunčeva. Međutim, novija su istraživanja pokazala da je ta pretpostavka pogrešna. Umjetno noćno svjetlo kvari san, a iako to još nije sigurno dokazano, možda čak izaziva poremećaje spavanja.

 

 

 

 

——–

 

 

 

Okvir (U gornjem tekstu):

 

 

 

Za bolji san

 

 

Evo nekoliko praktičnih prijedloga da se naspavate:

 

* Ne koristite alkohol da biste lakše zaspali. Činjenica je da alkohol isprva uspavljuje, ali nakon toga vam može poremetiti san.

 

* Općenito, a pogotovo ako vam je teško zaspati, ne koristite krevet ni za što drugo osim spavanja i seksa.

 

* Kofein se može zadržati u ljudskom tijelu čak 12 sati, pa za svaki slučaj nakon podneva nemojte piti kavu, čaj, ni gazirana pića s kofeinom.

 

* Vježbanje će vam pomoći da lakše zaspite, ali neće ako vježbate navečer. Tjelesna aktivnost čini čovjeka budnijim neposredno nakon vježbe. Osim toga, rekreacija diže tjelesnu temperaturu, dok niža tjelesna temperatura šalje signal da je vrijeme za spavanje. Da biste bolje spavali, najbolje je vježbati popodne.

 

 

 

 

 

Možda će vam se svidjeti