Četvrta dimenzija – zašto, kako i kamo nestaju predmeti? | | Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Četvrta dimenzija – zašto, kako i kamo nestaju predmeti?

0

Četvrta dimenzija istražuje se stoljećima, a ovdje je opis takvih istraženih fenomena.

Četvrta dimenzija je negdje oko nas, ali mogu li se kruti predmeti iznenada rasplinuti u ništa i ponovno poja­viti na drugome mjestu? Ili, mogu li proći kroz druge predmete, a da ih ne oštete?

Zašto se predmeti koje smo »zametnuli« odjednom po­javljuju pred nama? Ovdje pročitajte opis stvarnih događaja koji opisuju ove fenomene.

Ujutro 6. svibnja 1878. sastali su se Johann Zöllner (1834-1882), profesor fizike i osnivač astrofizike na Sveučilištu u Leipzigu, i američki medij Henry Slade (u. 1909) da bi izveli parapsihološki eksperi­ment.

Sjeli su za kartaški stol i položili ruke na gornju plohu; Zöllner je obuhvatio Sla­deove ruke. Nakon otprilike jedne minute počeo se mali okrugli stolić za odlaganje knjiga, koji je stajao pokraj njih, ljuljati amo-tamo.

Onda se podigao do visine karta­škog stola, lebdio, polagano mu se primak­nuo i nestao ispod njega.

Prošla je još jedna minuta, u kojoj se ništa nije dogodilo. Slade je upravo namjeravao pitati svoje »duhove« što će sada biti, kad je Zöllner pogledao pod stol. Iznenadio se jer je okrugli stolić nestao!

Njih dvojica su pre­tražila cijelu sobu, ali stoliću nije bilo traga.

Uhvatili se za ruke …

Zöllner i Slade su ponovno sjeli za stol, uhvatili se za ruke i dodirivali se nogama, pa Slade nije mogao uraditi nikakav neopažen pokret.

Nakon što su pet minuta napeto če­kali, pogleda Slade u zrak, kao što je često činio prije nego što bi se dogodilo nešto pa­ranormalno.

Ni Zöllner niti itko drugi tko je sudjelovao u seansama sa Sladeom, nije ni­kada zapazio neka svjetla. Zöllner je slijedio Sladeov pogled:

»Kad sam se okrenuo, primijetio sam na visini od 1,5 metara stolić, koji je do tada bio nevidljiv. Brzo se primicao, nogu okrenutih prema gore, našem stolu.«

Stolić nije bio halucinacija. Obojicu ih je udario po glavi dok se spuštao.

Spiritističke seanse

U opisanom fenomenu riječ je o »telepor­taciji« – neka stvar nestaje bez shvatljivog uzroka i ponovno se pojavljuje na istom ili drugom mjestu.

Sličan fenomen je prolaže­nje jednog predmeta kroz drugi – kad, pri­mjerice, ulazi u zatvorenu posudu ili iz nje izlazi, ili kad se čvorovi vežu sami od sebe.

Takvi se fenomeni ponekad događaju na spiritističkim seansama prilikom pokusa s medijima koji imaju psihokinetičke sposob­nosti i kad se javljaju »noćni duhovi«.

Ali gotovo da i nema slučajeva koji su pouzdano dokazani, to jest slučajeva koji su se odigrali u strogim uvjetima pokusa i u prisustvu pa­rapsihologa.

Stoga su čak i parapsiholozi koji pokazuju zanimanje za fenomene koji se mogu ispitati i »shvatiti«, kao što je izva­nosjetilno zapažanje, vrlo skeptični prema pojavama teleportacije i svrstavaju ih u po­dručje bajki.

Za većinu osoba prekoračuju ti izvještaji »prag vjerodostojnosti«. Čini se da su u krajnjem proturječju sa zakonima fizike i stoga ih posvuda ignoriraju.  I Zöllnera su mnogi kolege sumnjičili za prijevaru.

Neki su ga čak smatrali umobolnim, premda su su­djelovali na mnogima od ukupno 40 njego­vih seansi sa Sladeom, a među njima su bili i poznati Gustav Fedmer, koji se proslavio pod imenom dr. Mises i matematičar Wil­helm Scheibner.

Prijevara?

Fenomeni koje je on opisao većini su zvučali vjerojatno previše fantastič­no. Kasnije su Sladeove paranormalne spo­sobnosti popustile. Kad se pod njegovim utjecajem na kamenoj ploči pojavila »bilje­ška duhova«, okrivili su ga za prijevaru. I ta je okolnost škodila Zöllnerovu dobrom glasu.

Na sljedećim seansama sa Sladeom doži­vio je Zöllner i druge paranormalne fenome­ne: često su se stvarali čvorovi na omči od konopca, kože ili svinjskog crijeva, dok je Zöllner držao omču u ruci radi kontrole.

Na jednoj seansi su se dva zatvorena drvena pr­stena trebala spojiti.

Ali umjesto toga prste­novi su se naposljetku našli na nozi ranije spomenutog okruglog stola. Dok se to doga­đalo sjedili su Slade i Zöllner na drugom mjestu.

Da bi se prstenovi našli u tom polo­žaju bilo bi potrebno inače rastaviti stol i po­novno ga sastaviti.

Zöllnerov je opsežan rad vrlo teško pristu­pačan, jer je umro prije nego što je i sam mogao iskoristiti svoje pokuse. Ipak, njegovi radovi bez sumnje zaslužuju pažnju.

Privezali je za stolicu

O uspješnu ponavljanju Zöllnerovih po­kusa pisalo je u ljeto 1923. godine u časopisu Američkog društva za parapsihologiju.

Čla­nak je napisao William Burton, tadašnji predsjednik društva. On se mnogo bavio me­dijem Margery Crandon i napisao izvještaj o osam seansi.

U tim je eksperimentima duh Margeryina pokojnog brata Waltera na­vodno tjerao male predmete u raznim kutijma, na primjer kartonskim kutijama oblijep­ljenim flasterima ili zatvorenim drvenim i metalnim kutijama, da ulaze ili izlaze.

To se ponavljalo nekoliko puta, a prijevara je bila sasvim isključena. Jadnu su Margery prive­zali za stolicu, učvrstivši joj ruke i noge ljep­ljivom trakom. Upotrebljavali su trake označene bojom da bi se mogla otkriti eve­tualna manipulacija.

Trešnjom se moglo us­tanoviti da li je koji predmet iz kutije tele­portiran. Nakon toga je novi predmet bio te­leportiran u kutiju, koja je u toku cijeloga pokusa bila zatvorena.

Slaba točka tih pokusa je u tome što je Margeryin muž, dr. Crandon smio sudjelovati u mnogim seansama. Ponekad je čak pomagao nadzirati kretanje medija.

Iz toga sli­jedi da nije isključen eventualni tajni dogo­vor. Zaista se posumnjalo u Margeryine pa­ranormalne sposobnosti.

I osporavani medij Uri Geller tvrdi da su se u njegovoj prisutnosti dogodile spontane teleportacije predmeta, ljudi ili životinja.

On se, navodno, primjerice pojavio na terasi svoga prijatelja Andrije Puharića u Ossinin­gu, u državi New York, premda se neposredno prije toga nalazio u Manhattanu.

Vožnja automo­bilom od jednog do drugog mjesta trajala bi najmanje jedan sat.

Sai Baba

I indijski mistik i osnivač sekte Sai Baba imao je paranormalne sposobnosti. Njegova je specijalnost materijaliziranje malih pred­meta iz zraka.

Većinom se radi o vibhutiju, sivom prahu koji nazivaju »svetim pepelom« i koji se upotrebljava za liječenje. Zapad­njačkim parapsiholozima nije nikada bilo dopušteno izvoditi pokuse s njim.

Kalis Osis i Erlendur Haraldsson su ipak uspjeli provje­riti Babinu odjeću. Nisu našli džepove ili neka druga mjesta na kojima bi mogao nešto sakriti.

Ni u rukavima nije bilo tragova vibhutija, što bi se očekivalo da je Baba iz ru­kava spuštao pepeo u ruke. No budući da Baba nije želio da ga provjere znanstvenim pokusima, sud parapsihologa o njemu ostaje otvoren.

Teleportacija i prolaženje jednog predmeta kroz drugi nastupaju najčešće kod fenomena »noćnih duhova«.

Tu se često događa da ka­menje ili drugi predmeti dolaze prividno po­put »zrna« iz zraka. Ponekad su nevidljivi, sve dok ne naiđu na neki predmet.

Svjedoci

Postoji iz­vještaj o takvu slučaju iz 1903. godine. Dok je sudjelovao u mjerenju zemlje na Sumatri, spavao je geolog W. F. Grottendieck u ko­libi koja je bila pokrivena lišćem. Probudio se kad su na njega i oko njega počeli padati kamenčići.

Vjerojatno su dolazili s krova, ali on nije vidio nikakvu rupu u lišću. Padali su neprirodno polagano i mijenjali smjer kad ih je pokušao uhvatiti.

»Inteligentna« zrna poput ovih nisu rijetka kod fenomena »noćnih duhova«. Osobitost ovog slučaja je činjenica da su kamenčići bili topli.

Predmeti često nestaju na tajanstven na­čin, ali rijetko postoje svjedoci takvih slučajeva. Jedna vijest iz 1922. godine spominje doživljaj gospođe Kogelnik iz Londona.

Već su se mjesecima u njezinu stanu događali fe­nomeni »noćnih duhova«, koje je vjerojatno izazivala sluškinja.

Toga dana se gospođa Kogelnik nalazila u ostavi. Njezin muž kaže: »Kad je moja žena vidjela kako joj pred očima nestaje sjekira izišla je iz ostave. To se dogodilo između 10 i 12 sati, kad se dobro vi­di.«

Iako se danas znanstvenici ne bave ovakvim i sličnim istraživanjima, u prošlom stoljeću bilo je to potpuno normalno pa se i slavni psihoanalitičar time bavio o čemu čitajte u članku – Parapsihologija je besmislica ili prava znanost? Što kaže Freud?

Četvrta dimenzija

Možemo navesti mnogobrojne primjere o predmetima koji su nestali i ponovno se po­javili. Očigledno se i sasvim običnim ljudima događaju takvi slučajevi relativno često.

Re­zultati jedne ankete daju naslutiti da se teleportacije koje nisu zabilježene događaju mnogo češće nego što mislimo. I Društvo za parapsihologiju vjeruje u takvu mogućnost, te priprema repre­zentativan izbor slučajeva.

Kako bismo objasnili takve događaje? Omiljeni odgovor glasi da u prostoru postoji četvrta dimenzija.

Kad predmeti u našem svijetu nestaju i ponovno se pojavljuju, to ne znači ništa drugo nego da su se kretali četvr­tom dimenzijom.

Ovo objašnjenje zvuči uvjerljivo no, da­kako, postoje i druge hipoteze; primjerice da predmeti na neko vrijeme postaju nevidljivi.

To bi doduše objasnilo neke od opisa­nih slučajeva, ali bi i nadalje ostalo otvoreno pitanje kako su predmeti mogli izaći iz za­tvorenih kutija.

Ni često citirana teza da u osnovi toga leže halucinacije, ne bi mogla objasniti slučajeve u kojima se zbivaju trajne promjene, kao čvorovi na Zöllnerovim om­čama.

Kad jedan predmet prolazi kroz drugi u normalnom trodimenzionalnom prostoru, moglo bi biti da se taj predmet rastavlja na atome, transportira i ponovno sastavlja u svoj stari oblik.

Možda su dotični atomi »neutralizirani« i nepovezani da se pri prola­sku ne bi pomiješali.

Efekt tunela

Proces koji na razini atoma izgleda kao prolaženje jednog predmeta kroz drugi je »efekt kvantnog tunela«; ovdje djelić elementa probija energetsku barijeru protiv svake vjerojatnosti: čestica probija tunel kroz barijeru koju ne može preskočiti.

Možda se kod prolaženja jednog predmeta kroz drugi radi o efektu kvantnog tunela u veli­kom opsegu.

No tada se postavljaju sljedeća pitanja: kako može efekt tunela, koji u pra­vilu možemo dokazati samo u području ele­mentarnih djelića, biti toliko pojačan da udaljenosti koje nastupaju u paranormalnim procesima budu moguće?

Zatim je također nejasno kako su bilijuni atoma od kojih se predmeti sastoje toliko usklađeni da svaki pojedini ide u istom smjeru istovremeno sa svim drugim atomima.

Teško je naći ljude koji posjeduju sposob­nost da izazovu teleportacije. Oni moraju biti izvježbani da svoje sposobnosti mogu upotrijebiti u uvjetima pokusa.

U istraživa­njima ovog fenomena valja primjenjivati najmoderniju tehniku. Ako zaista postoji četvrta dimenzija (u što su valjda Zöllner i ostali bili uvjereni), postoje možda i nebro­jene druge dimenzije – od kojih bi svaka mogla tvoriti vlastiti univerzum.

Onaj dakle tko se ljuti kad neki predmet nestane na neobjašnjiv način, morao bi razmišljati o mogućnosti da se iza tog sasvim svakodnev­nog događaja možda krije fantastičan svijet.


Telepatija se ne istražuje, ali mnogi ju osjećaju i šute!

NARUČITE FOREVER LIVING PRODUCTS ONLINE!

PRIRODNI PROIZVODI ZA VAŠE ZDRAVLJE!

 

UK USAAUSTRALIABELGIUM
CANADACZECHGREECEIRELAND
HRVATSKAMALAYSIAMEXICONETHERLANDS
NEW ZEALANDNORTHERN IRELANDPHILIPPINESPORTUGAL
SINGAPORESLOVAK REPUBLICSOUTH AFRICASPAIN

OSTVARITE DODATNI POPUST ZA SVE POSJETITELJE ALTER PLUS PORTALA

Možda će vam se svidjeti