Crkva poznaje egzorcizam kao čin oslobađanja od Sotone – Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Crkva poznaje egzorcizam kao čin oslobađanja od Sotone

0

Crkva kaže da Sotona postoji i može se istjerati iz opsjednutog!

Crkva ne smatra da je egzorcizam nešto mračno ni tajanstveno, nego samo način molitve za opsjednutog čovjeka. Današnji čovjek olako pripisuje vragu svakakve stvari. “Tu je neki vrag” – tako se već odavno govori za nepoznato zlo.

Naravno, egzorcizam nije ono što je prikazano u mnogim popularnim filmovima. U Katekizmu Katoličke Crkve piše:

”Kad Crkva javno i mjerodavno, u ime Isusa Krista, traži da neka osoba ili predmet budu zaštićeni od opsjednuća Zloga i oslobođeni njegove vlasti, govori se o otklinjanju (egzorcizmu).”

.Katolička crkva podučava da su demoni pobunjeni anđeli koji su pali i koji nemaju neograničenu moć. A Sotona je stvoren kao i sve ostalo, pa nije čudno da mu je među anđelima suprotstavljen Mi-ha-el (Tko je kao Bog).

Sotona utječe tako da izaziva laž, prijevaru i nered, a u Bibliji je nazvan Ocem laži. On ljude vabi tako što im nudi novac i moć, te ih uvjerava kako čovjeku ne treba Bog.

Papa

Papa Ivan Pavao II jasno je rekao nekoliko puta tijekom svog papinstva da vjeruje u postojanje vraga. Na putu po Njemačkoj 1987. godine, papa je rekao da užasi 2. svjetskog rata, kao i nacistički logori, dokazuju kako vrag još uvijek djeluje.

I sam papa je jednom izvršio egzorcizam, kaže knjiga “Mojih šest papa”, u kojoj pokojni kardinal Jacques Martin, prefekt papinske rezidencije, iznosi svoje memoare.

On tvrdi da je Ivan Pavao II izvršio taj obred 1982. godine, kad je istjerao vraga iz jedne žene koju su mu doveli, a koja se grčila i valjala po tlu.

Što je opsjednuće, prema nauku crkve? Općenito se može reći da opsjednuće označava stanje u kojem izvanljudska duhovna moć zaposjeda nekog čovjeka.

Otklinjatelj (egzorcist) treba dobro razlikovati napadaje Zloga od raznih zabluda, čaranja, prokletstava i sl. koja uzrokuju nemir u čovjeku.

I takvim ljudima treba dati duhovnu skrb, ali se nipošto ne smije vršiti egzorcistički obred. Za njih i s njima mogu se izmoliti određene molitve, kako bi ponovno pronašli mir s Bogom.

Znakovi

Novi crkveni obrednik otklinjanja, objavljen 1999. godine, pridaje posebnu pozornost medicini i psihijatriji. Upozorava na oprez prije nego što se krene u egzorcizam, jer ljudi često nisu opsjednuti nego su psihički bolesni, imaju bujnu maštu ili su žrtve tuđe zablude.

Također se može dogoditi da je ono što izgleda poput opsjednutosti zapravo histerija, podvojena ličnost, šizofrenija ili paranoja.

Postoje neki “tradicionalni” znakovi koji upućuju da je čovjek opsjednut:

  • govori i razumije jezik s kojim ni na koji način nije bio upoznat;
  • zna za događaje koji se zbivaju daleko od njega i za koje nije mogao saznati svojim sposobnostima;
  • ima snagu koja nadilazi njegovu dob i stanje.

Ipak, ti znakovi ne trebaju odmah biti shvaćeni kao đavolski, jer mogu spadati u paranormalno. Zato se trebaju uzeti u obzir i drugi znakovi, osobito moralnog reda, gdje opsjednuti pokazuje mržnju prema svemu dobrome, Bogu, križu…

Vrag govori latinski

Predodžba koju današnji ljudi imaju o egzorcizmu dolazi uglavnom iz netočnih pripovijesti i filmskih prikaza. Iako su takvi filmovi vrlo popularni, oni nemaju veza sa zbiljom koja se odigrava u Crkvi.

Riječ egzorcizam kod nas je prevedena kao otklinjanje. Ako skinemo krinku mistifikacije, vidimo da je egzorcizam zapravo molitva za opsjednutoga.

Takva je molitva u Crkvi oduvijek prisutna, ali u ovom obliku koji se danas koristi ona označava tek jedan vid te prisutnosti, i to vid mlađeg datuma.

U jednostavnom obliku, egzorcizam se koristi tijekom pripreme za sakrament krštenja, odnosno za sakramente inicijacije.

Današnji službeni naziv obrednika otklinjanja jest “De exorcismis et supplicationibus quibusdam”. Ta je liturgijska knjiga objavljena 26. siječnja 1999. godine.

Na predstavljanju novog latinskog obrednika, kardinal Estevez rekao je da to nije problem. “Egzorcist može koristiti latinsku verziju jer vrag razumije latinski”, rekao je kardinal.

Tehnika egzorcizma

Obred otvaraju uvodni obredi: znamenovanje križem i pozdravom, te (ako je potrebno) škropljenjem blagoslovljenom vodom. Slijedi litanijska molitva kojom se zaziva nebeska Crkva svetih. Litanije se zaključuju molitvom.

Nakon toga se mole psalmi, naviješta evanđelje, polažu ruke na mučenog vjernika, moli se Vjerovanje ili obnova krsnih obećanja, te “Oče naš”.

Blagoslov križem pokazuje da Krist ima moć nad svim silama. Poveznica sa sakramentom krštenja i Duhom Svetim jest i udahnjivanje, koje se može koristiti prema prosudbi otklinjatelja.

Zatim slijedi središnja molitva koja je sastavljena od deprekativne formule u kojoj se zaziva Duh Sveti i imperativne koja se obraća Sotoni.

Zapovjedni ton i rečenica koju nije dobro istrgnuti iz konteksta, oslonjeni su na osloboditeljsku Božju snagu.

Egzorcist u prvom redu ne zapovijeda Sotoni da odstupi, već je srž molitve u dolasku Duha Svetoga. Nakon molitve očituje se vjera Crkve, tako da se ne smatra magijskim ili praznovjernim činom.

U obredniku se jasno kaže da ne smije biti spektakla za nazočne niti prijenosa masovnim medijima.

U ovom se obredu koriste uobičajene liturgijske geste, a to je ponajprije polaganje ruku i zatim škropljenje blagoslovljenom vodom.

Od molitava neke spadaju u litanije, a neke u psalamske molitve; tu je i evanđeoski navještaj i očitovanje vjere.

Tko to radi

Odredba kanona 1172. Zakonika kanonskoga prava kaže: ”Nitko ne može zakonito izricati zaklinjanja nad opsjednutim, osim ako je od mjesnog ordinarija dobio posebnu i izričitu dozvolu.

Neka mjesni ordinarij dade tu dozvolu samo prezbiteru koji se odlikuje pobožnošću, znanjem, razboritošću i neporočnošću života.”

U tome se smislu traži čovjek koji je duboko ukorijenjen u vjeru. No, te bi osobine trebali bi imati svi kršćani.

Glavne stvari koje se u posvećenju formalno egzorciraju jesu voda, sol i ulje. Nakon što su egzorcirane, te se tvari mogu koristiti za egzorcizam ljudi, kao i za blagoslivljanje i posvećivanje mjesta (npr. crkava) ili predmeta (npr. oltara, crkvenih zvona).

Sveta voda, koju vjernici najbolje poznaju, dobiva se miješanjem egzorcirane vode i egzorcirane soli.

U molitvi posvećenja, moli se Boga da tim prirodnim tvarima prida natprirodnu moć da zaštite vjernika koji ih koristi od svih napada vraga. Takav “indirektni” egzorcizam Crkva primjenjuje još od najranijih vremena.


Egzorcizam se radio i nad Majkom Terezom! Znate li zašto?

Možda će vam se svidjeti