Čuli ste za manualnu medicinu, ali ne znate kako pomaže? Saznajte ovdje! | | Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Čuli ste za manualnu medicinu, ali ne znate kako pomaže? Saznajte ovdje!

0

Čuli ste za manualnu medicinu i htjeli biste isprobati ovu terapiju. Evo kako stručnjak objašnjava što se može napraviti kod problema s kralježnicu.

Mnogima nije jasno kakva je razlika između manualne medicine, osteopatije i kiropraktike?

Sve su to tehnike koje pomažu kod tegoba s kralježnicom, a ovdje možete pročitati kako su nastale i u čemu se razlikuju.

Otac europske medicine Hipokrat prihvatio je i priznavao manipulativnu terapiju još u petom stoljeću prije naše ere.

Ali njegovi sljedbenici, liječnici, danas kod nas i u mnogim drugim razvijenim zemljama vjeruju kako se radi o nekoj alternativnoj tehnici «namještanja kostiju».

Uklještenje

Ako vam se ukliještio živac ili ste se ukočili, liječnik će vas uputiti na dugotrajnu terapiju injekcijama, na blokade i masaže ili će vam propisati voltaren.

Bolovi će trajati danima, bit ćete nepokretni i bespomoćni.

S druge strane, postoje stručnjaci koji bi vam mogli brzo i uspješno pomoći, ali zbog nerazumijevanja službene medicine, nitko vas neće uputiti kiropraktičaru ili liječniku manualne medicine!

Liječnike i znanstvenike uopće ne zanimaju spisi koji pokazuju da je Hipokrat otkrio uzročnu vezu između kralježnice i čovjekovih organa,

Zaključio je da neki položaji kralježaka mogu izazvati:

  • upalu ždrijela,
  • glasnica,
  • bubrega
  • i mokraćnih kanala …

… te da mogu također uzrokovati:

  • astmu,
  • noćno mokrenje,
  • nerazvijenost spolnih žlijezda
  • i opstipaciju.

Mnogi reljefi iz starog doba prikazuju kako se manipulativna terapija radila čak i na posebno izrađenim stolovima.

No iako mnoga otkrića pokazuju da je to bila priznata metoda liječenja, kasnije se, za vrijeme nekoliko stoljeća, manipulativno liječenje zaboravlja, a kirurgija i terapija lijekovima znatno napreduju.

Počeli su Amerikanci

Došlo je vrijeme kad tek malobrojni znalci “namještaju kosti” vještinom svojih ruku.

Neravnopravan položaj u odnosu na službenu medicinu traje sve do druge polovice 19. stoljeća, kad se pojavio dr. Andrew Still.

Njegova je zasluga što je manipulativna terapija ponovno otkrivena i što je danas znanstveno utemeljena tehnika, barem u Americi.

Still, farmerov sin, završio je medicinu i radio kao kirurg u američkom građanskom ratu. Zanimala ga je  građa čovjekova tijela, pa u svojim istraživanjima često zapaža male nepravilnosti u građi kralježnice.

Zaključuje kako bi se takvi mali mehanički poremećaji, koji ponekad izazivaju tegobe i bol, možda mogli otkloniti vještim pokretima ruku.

I doista, nakon što je u praksi pokušao s takvom manipulacijom, postiže iznenađujuće rezultate. No to mu nije pomoglo da tadašnja službena medicina prihvati njegovu teoriju i terapiju.

Pa ipak, Stillova ideja i danas je temelj manipulativne terapije, a on usprkos otporima godine 1874. sa sedamnaest studenata osniva u Kirksvillu u Americi prvu školu za manipulativnu terapiju, takozvanu školu osteopatije, na kojoj je školovanje trajalo tri godine.

Kiropraktika

Dva desetljeća nakon utemeljenja prve osteopatske škole, D.D.Palmer, trgovac i magnetopat, osniva 1895. drugu školu manipulativne terapije, takozvanu školu kiropraktike.

Palmer je doduše tvrdio da je manipulacije na kralježnici prvi put vidio kod nekog nepoznatog liječnika po imenu Atkinson, ali vjeruje se da je zapravo njega osobno liječio dr. Still sa svojim učenicima.

Danas je teško rekonstruirati koja je škola prije postojala i kako su se razvijale, ali se isto tako ne bi moglo točno utvrditi gdje jedna prestaje a druga počinje.

Tečaj kiropraktike u početku traje samo dva tjedna. Godine 1911. izobrazba polaznika produžuje se na godinu dana, a pravi studij osteopatije i kiropraktike s vremenom poprima karakter visoke škole.

Danas takav koledž u Americi traje četiri godine, a obuhvaća teoretske osnove i kliničku praksu.

Kiropraktičari i osteopati danas se razlikuju po stilu rada, ali kao osnovnu metodu liječenja obje škole koriste manipulaciju – određene zahvate rukom pomoću kojih se otklanjaju poremećaji na kralježnici.

Nježnija tehnika

Način rada u osteopatiji službena medicina lakše prihvaća jer je to «nježnija» tehniku od kiropraktike, a pri manipulaciji se koristi prednost dugih poluga, što ne zahtijeva veliku snagu.

Nakon četverogodišnjeg školovanja, apsolvent osteopatije mora godinu dana raditi u jednoj od osteopatskih bolnica kojih u Americi ima stotinjak!

Nakon pet godina, polaznik može dobiti i jednu od specijalističkih titula: interne medicine, fizikalne medicine, neurologije …

Suradnja s medicinom očituje se i u zajedničkom radu. Primjerice, pri medicinskom fakultetu u državi Michigan osnovan je «College of Osteopathic Medicine».

Kiropraktičari imaju više nesporazuma sa službenom medicinom jer kod tretmana koriste male poluge i služe se izravnim zahvatima.

Oni zastupaju teoriju «subluksacije» (iščašenja) malih zglobova kralježnice, što je oprečno stajalištima službene medicine.

Jednostavnije rečeno, dok osteopati rade zahvate do granice boli, kiropraktičari će ponekad prijeći tu granicu za dobrobit pacijenta.

Liječnici – neprijatelji

Bez obzira na sličnosti i razlike, osteopati i kiropraktičari danas uspješno pomažu ukočenim i ukliještenim pacijentima.

Zbog konkurencije, dolazi do nesporazuma između liječnika na jednoj strani te osteopata i kiropraktičara na drugoj.

Osteopati i kiropraktičari uzdrmali su autoritet liječnika, a odbijanje suradnje šteti najviše službenoj medicini.

Jer kad kiropraktičar nekome ukloni dugotrajnu bol jednim pokretom, taj više nikad neće potražiti pomoć službene medicine.

Engleski liječnik dr. Alan Stoddard smatra se utemeljiteljem moderne tehnike manuelnog pregleda i terapije u Europi.

Njegov udžbenik osteopatske tehnike većina terapeuta i danas smatra najboljom literaturom na tom području. Zanimljivo je da je Stoddard prvo bio osteopat, a tek je kasnije studirao medicinu.

Pojava velikog broja osteopata i kiropraktičara u Zapadnoj Europi često izaziva neprijateljske reakcije liječnika, slično kao i u Americi.

Možda zbog toga u Europi postoji samo jedna osteopatska škola, i to u Londonu, a škola kiropraktike ne postoji izvan Amerike.

Kiropraktičari školovani u Americi morali su se čak i obvezati da neće podučavati ni otvarati škole u inozemstvu!

Situacija se mijenja nakon drugog svjetskog rata. Liječnici dolaze sve češće u kontakt s osteopatima i kiropraktičarima.

S vremenom se manipulativna terapija pokazala učinkovitom metodom liječenja, pa je službena medicina nije mogla više prešućivati.

To pogotovo dolazi do izražaja u Francuskoj, gdje udruga liječnika za fizikalnu medicinu prihvaća manipulativnu terapiju kao dio medicinske izobrazbe!

Urođeni osjet

Naziv manipulativne terapije nastao je od latinske riječi manus (ruka) i vjerno oslikava njezinu bit.

Ona maksimalno koristi sve mogućnosti manualnog i fizikalnog pregleda u dijagnostici i terapiji bolesti kralježnice.

Da bi se terapeut bavio ovom metodom, potrebno je određeno znanje koje se stiče na medicinskom fakultetu, te prirodni, urođeni osjet dodira (osteopatsko osjetilo).

Kao što se čovjek bez sluha ne može baviti glazbom, tako se bez određenog osjećaja ne može baviti ni manualnom terapijom.

Tijekom školovanja stječe se znanje iz biomehanike, razrađuju se zakoni statike, a najveća pozornost usmjerava se na funkcionalni pregled kralježnice.

Suptilan manualni pregled ispituje najfinije pokrete u zglobovima kralježnice (takozvana zglobna igra). Takvim pregledom precizno se može utvrditi uklještenje zgloba.

Specijalist manualne medicine mora dobro poznavati funkciju pojedinih mišićnih skupina i manualni mišićni test.

Mora savladati tehniku klasičnog ortopedskog pregleda i steći neka znanja iz rendgenologije kralježnice.

Važno je upozoriti da je manipulacija na kralježnici bez analize rendgenske snimke profesionalna pogreška.

Procvat

Nakon završetka drugog svjetskog rata, manualna terapija doživljava procvat i u Zapadnoj Njemačkoj.

Osnivaju se znanstvena udruženja i nastaju prve liječničke škole za manualnu medicinu, koju Njemačka udruga za fizikalnu medicinu prihvaća kao mjesto izobrazbe liječnika.

Godine 1973. manualna medicina sluša se na satovima ortopedije u Münsteru, a od 1974. godine i u Hamburgu.

I na istoku Europe, posebno na području Češke i Slovačke te nekadašnje Istočne Njemačke, pedesetih godina manualna terapija doživljava procvat.

Godine 1958. održan je i Prvi svjetski kongres za manualnu medicinu u Švicarskoj. Na Trećem svjetskom kongresu u Nici 1962. godine utemeljeno je međunarodno udruženje liječnika za manualnu medicinu.

Na kongresu u Londonu 1965. godine osniva se i Društvo za manualnu medicinu u SAD-u, domovini osteopatije i kiropraktike.

Opasni laici

U našim krajevima prva organizirana izobrazba malog broja liječnika počinje tek 1983. godine, zahvaljujući suradnji Instituta za rehabilitaciju invalida u Ljubljani i Ministarstva zdravlja Čehoslovačke.

U Hrvatskoj ima vrlo malo liječnika koji se bave manualnom medicinom, pa manipulaciju najčešće izvode laici.

Mnogi se od njih bez ikakve diplome javno nazivaju liječnicima, pa zbunjuju i obmanjuju pacijente, te stvaraju neprijatelje među pravim liječnicima.

Zbog toga treba upozoriti da se terapija kralježnice ne smije raditi kod nadriliječnika, jer je dovoljan jedan krivi pokret da čovjek postane invalid.

Također, nemojte vjerovati «liječnicima» manualne medicine i kiropraktičarima koji tvrde da vam treba pet, šest ili možda čak dvadeset tretmana.

U takvom slučaju pozivamo vas da nam se javite, pa ćemo sa svim liječničkim nalazima o vašoj bolesti zatražiti mišljenje provjerenog i stručnog liječnika manualne medicine.

Jer pravi će vam stručnjaci reći da se svaki poremećaj na kralježnici može izliječiti jednim ili dva


Anatomski jastuk

Pravilan položaj vratne kralježnice tijekom spavanja jest jedan od preduvjeta zdravlja. Dobrim odabirom jastuka sprječava se poremećaj u vratnoj kralježnici ili se ublažavaju postojeće tegobe.

Preporučuje se jastuk srednje tvrdoće koji čuva svoj oblik s vremenom.

Tvrdoća, oblik i visina jastuka su najvažniji za ljude koji imaju stalne smetnje u vratnoj kralježnici ili pate od glavobolja i vrtoglavica.

Pogrešan jastuk stalno pogoršava njihove tegobe, jer čovjek trećinu života provede u krevetu.

Na tržištu ima mnogo takozvanih anatomskih jastuka koji se reklamiraju kao kvalitetno pomagalo, ali malo je njih doista napravljeno prema potrebama pacijenata.

Pravi anatomski jastuk treba ispravno podupirati vratnu krivinu, pri ležanju na boku on mora popunjavati prostor između ležaja, glave i vrata, te osigurati ispravan, vodoravni položaj kralježnice.

Na taj način tijekom noći postiže se najmanje opterećenje vratne kralježnice.

Anatomski jastuk se preporučuje i zdravim osobama da bi se spriječio mogući poremećaj. No i zdrave osobe ne smiju uzeti bilo kakav jastuk.

Najbolje je izabrati jastuk nakon pregleda kralježnice. Pritom pacijent uvijek mora pokazati u kojem položaju obično spava.

Okrugla leđa

Danas se često rutinski preporučuje nizak jastuk. No to ne odgovara starijim ljudima, koji često imaju takozvana okrugla leđa zbog razmekšavanja kralježaka (staračka kifoza, osteoporoza).

Njima nikako ne odgovara nizak jastuk. Ako su leđa povijena, a usto se koristi nizak jastuk, glava je previše zabačena unatrag. Takav položaj svakako treba izbjegavati.

Kod  starijih ljudi koji pate od glavobolje ili vrtoglavice uzrok može biti u pogrešno izabranom jastuku. Zabačena glava unatrag ima nepovoljan utjecaj na velike krvne žile.

A ležanje potrbuške zabranjeno je svim pacijentima koji imaju smetnje u vratnoj kralježnici ili poremećenu cirkulaciju u vratu.

Zaključak: prije kupnje anatomskog jastuka, uvijek morate razgovarati sa stručnjakom koji će odrediti njegov oblik.


 

Možda će vam se svidjeti