Egzorcizam se provodi radi oslobađanja od utjecaja zloduha | | Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Egzorcizam se provodi radi oslobađanja od utjecaja zloduha

0

Egzorcizam je normalni postupak katoličke crkve, to nije nikakav strašni, mistični čin

Egzorcizam je danas poznatiji po raznim filmovima koji su snimljeni u stilu horora, nego o postupku koji se legalno izvodi u katoličkoj crkvi.

U javnosti se još uvijek se najviše spominje istiniti slučaj opsjednutosti prema kojem je 1972. snimljen nekad popularni film “Egzorcist”.

Što se to dogodilo prije gotovo 70 godina?

Davne, 1949. trinaestogodišnji dječak započeo je jeziv put u malom gradiću američke države Maryland.

Te je godine dječakova teta, s kojom je bio vrlo blizak, preminula.

Prije smrti, teta je naučila svojeg nećaka kako da koristi takozvanu “ploču Ouija” kako bi mogao razgovarati s njezinom dušom na drugom svijetu.

Nakon nekoliko njegovih pokušaja da to učini, počele su se događati čudne stvari.

Članovi njegove obitelji rekli su da su čuli neobjašnjivu buku i glasove koji su dolazili iz zidova svaki put kad bi dječak bio u kući.

Ali, kad bi on izašao iz kuće, čudni zvukovi bi prestali.

Dječak je postao emocionalno nestabilan jer se njegov krevet počeo sam od sebe micati.

Osim toga mogle su se vidjeti i stvari kako lebde po sobi, uključujući sliku Krista, koja je pala sa zida.

Roditelji su isprva potražili pomoć liječnika, a potom i psihijatra.

Bili su razočarani jer im nijedan od ovih stručnjaka nije mogao pomoći ni objasniti ono što se događa s dječakom.

Roditelji su se obratili i luteranskom svećeniku za duhovno vodstvo, ali i on im je rekao da im ne može pomoći.

Prepoznajući prisutnost nečeg nadnaravnog, preporučio je obitelji da nađu katoličkog svećenika koji bi trebao biti sposobniji boriti se s duhovnim zlom.

Izbezumljeni

Dječakovi su roditelji nakon svega poslali dječaka u bolnicu Georgetown na skrb opata Edwarda Alberta Hughesa.

U bolničkoj sobi je opat Hughes počeo moliti egzorcizam.

No pet minuta nakon toga morao je prekinuti obred jer ga je dječak ubo u ruku oprugom koju je uspio iščupati iz kreveta!

Nakon toga su u bolnici odustali od pokušaja egzorcizma.

Nekoliko dana kasnije, članovi dječakove obitelji bili su izbezumljeni od straha kad su na dječakovim grudima vidjeli krvlju napisane riječi “St. Louis”.

A St. Louis je bio grad gdje je živjela dječakova teta u vrijeme smrti!

Vjerujući da je to neka poruka i da će u tom gradu naći rješenje problema, obitelj se preselila u St. Louis kod rođaka.

Tamo su pronašli opata Williama S. Bowderna, koji je zatražio dopuštenje mjesnog biskupa da moli egzorcizam nad dječakom.

Kad je Bowdern dobio dopuštenje, trebao je duhovnu i fizičku podršku kod egzorcizma.

Zamolio je budućeg opata Waltera Hallorana da mu pomogne.

Kako je oslobađanje od opsjednutosti moglo dulje potrajati, dječak je prebačen u bolnicu koju su vodili svećenici.

Šest tjedana muke

Većina egzorcizama traje dan-dva, ali u ovom slučaju proces je trajao duže od šest tjedana.

Prilikom mnogih pokušaja egzorcizma, krevet se žestoko tresao, a stvari su letjele po sobi.

Opat Halloran sjećao se kako mu je bočica posvećene vode proletjela blizu glave i razbila se o zid iza njega.

Na dječakovom su se tijelu pojavili različiti znakovi, kao da je bio fizički mučen?

Neki od tih znakova oblikovali su ružne riječi na njegovu tijelu, primjerice, jasno ispisanu riječ “ZLO”!

U svibnju 1949. godine, nakon gotovo trideset pokušaja i šest tjedana stalnih molitava i napora, egzorcizam je uspio.

Dječak je izgovorio riječi “Christus Domini” i opsjednuće je nadvladano, čudni događaji su prestali.

Dječak se mogao vratiti u Maryland i nastaviti normalno živjeti. Kasnije se gotovo uopće nije sjećao događaja iz St. Louisa.

Iako većina onih koji su sudjelovali u egzorcizmu čvrsto vjeruje da su se suočili s nadnaravnim zlom, ima i onih koji nisu toliko sigurni u to.

Nakon svjetovnog i religioznog ispitivanja ovog događaja, prihvaćena su dva moguća znanstvena objašnjenja:

  • da se radilo o prirodnom, iako “paranormalnom” događaju kao što je telekineza
  • ili da je dječak bio žrtva seksualnog zlostavljanja svoje tete, što je kasnije dovelo do psihološkog poremećaja kod dječaka.

48 svjedoka

U to je vrijeme bilo slučajeva da su pacijenti koji su pod hipnozom uvjereni da su bili vezani užetom, kasnije dobivali neobjašnjivo duboke udubine na rukama.

Ili bi ih hipnotizirali i uvjerili da su opečeni vrelim metalom, a kod njih bi se pojavili stvarni tragovi opeklina po tijelu.

No takve pojave nisu mogle objasniti pojavu riječi na dječakovu tijelu.

Opat Halloran bio je siguran u ono što je vidio:

“Te oznake su bile vrlo jasne i niste ih mogli zamijeniti ni sa čim drugim. Tu nije bila moguća zabuna.”

Hipnozom se nije moglo objasniti zbog čega se dječakov krevet tresao, ni zašto su stvari letjele po sobi.

Ukupno 48 ljudi, uključujući svećenike, liječnike, bolničko osoblje i članove obitelji, prisegnuli su da su svjedočili tim pojavama.

Liječnici i psihijatri proglasili su dječaka fizički i duševno zdravim u vrijeme svih tih događaja.

Osim toga, do svoje smrti 1983. godine, egzorcist opat Bowden je strastveno i neosporno podržavao mišljenje da se u vezi onog što se događalo u bolničkoj sobi u St. Louisu radi o stvarnosti zla.

Nikad nije porekao ni preispitivao svoje uvjerenje da je bio sudionikom vrlo stvarne borbe s vragom.

Nakon što je prema ovom događaju snimljen film, egzorcizam je toliko zaokupio javnost da se potom gotovo svake godine snimao neki novi film o istjerivanju vraga.

Najzanimljivije je ipak da je 2002. godine, 30 godina nakon prvog “Egzorcista”, poznati režiser John Frankheimer trebao snimiti film istog naziva.

No Frankheimer je zbog zdravstvenih problema prvo iznenada odustao od odlaska na snimanje u Maroko.

A nedugo potom umro od moždanog udara!

Mnogi se nakon toga pitaju je li to bilo slučajno.

[spacer color=”264C84″ icon=”Select a Icon” text=”” style=”3″]

Kako se provodi

Kada Crkva javno traži da neka osoba budu zaštićena od opsjednutosti zlom i oslobođeni njegove vlasti, govori se o “otklinjanju” ili egzorcizmu.

To znači da se radi o izgonu zloduha ili oslobađanju utjecaja zloduha.

Prije nego što se stvarno pristupi egzorcizmu, treba provjeriti je li doista riječ o opsjednutosti ili se radi o bolesti koju treba prepustiti medicini.

Prema katoličkom nauku egzorcizam smije vršiti samo svećenik koji je dobio posebno odobrenje od mjesnog biskupa.

A njegov cilj je osloboditi opsjednutoga.

Egzorcist treba biti čovjek duboke vjere, odlikovati se pobožnošću, znanjem, razboritošću i neporočnošću života.

Kao što je opsjednutost krajnji oblik djelovanja sotone, tako je egzorcizam krajnji oblik djelovanja u ime Božje.

Jer egzorcizam je javna molitva Crkve, učinjena s autoritetom Crkve, koju čini svećenik kojeg je imenovao biskup.

Kontakt s demonima

Za vrijeme vršenja egzorcizma potrebno je stalno moliti kako bi se ostvarila Božja pobjeda.

Tako se podsjeća vjernike da je njihov cilj Bog, a ne idoli, i da je sva sotonina moć podvrgnuta Kristovoj vlasti.

Egzorcisti prije samog čina otklinjanja moraju stupiti u kontakt s demonima.

Mora znati broj demona u osobi, njihova imena, te vrijeme i razlog ulaska u čovjeka.

Tada, ako je više demona u osobi, treba svakoga istjerati posebno.

To može produžiti vrijeme egzorcizma, u kojem se mogu zbivati strašni prizori puni mračnih neugodnosti.

Zato je potrebna čvrsta vjera egzorcista.

Jer ako je nema, znalo se dogoditi da demoni napadnu tu osobu jer nije bila dovoljno osposobljena za vršenje te službe.

Po svjedočanstvima, demoni u takvim trenucima:

  • recitiraju Bibliju na stranim jezicima,
  • opsjednuti urliču,
  • nekoliko ih osoba ne može zadržati da se ne opiru i budu mirni,
  • a demoni progovaraju dubokim, zastrašujućim glasom.

Egzorcizam je prije svega molitva za opsjednutoga, a ne magični čin svećenika koji želi zadiviti zajednicu i napraviti spektakl.

Zapovijed zloduhu

Obred se vrši samo nad krštenom osobom.

Počinje znamenovanjem križem i škropljenjem blagoslovljenom vodom.

To su elementi krštenja, koje je prvi egzorcizam koji se vrši nad čovjekom da bi se kao novi član Crkve oslobodio djelovanja sotone.

Nakon toga slijedi molitva kojom se zazivaju sveci, mole se psalmi, evanđelje.

Moli se također i vjerovanje ili obnova krsnih obećanja i očenaš.

Na opsjednutoga se polažu ruke, što je još od vremena prve Crkve znak za silazak Duha Svetoga.

Egzorcist se zloduhu obraća zapovjednim tonom, najčešće riječima: “U ime Isusa Krista, izlazi iz ove osobe!”

Taj zapovjedni ton i rečenica oslanjaju se na iscjeliteljsku Božju snagu.

Razlog je u tome što egzorcist u prvom redu ne zapovijeda sotoni da odstupi, već je srž u dolasku Duha Svetoga.

Krist je taj koji izgoni po služenju Crkve i po zaređenim ovlaštenim službenicima.

Egzorcisti uvijek upozoravaju kako treba biti vrlo oprezan jer pravih opsjednutosti ima zapravo jako malo.

Treba najprije proučiti medicinske i psihološke osobine dotične osobe.

Tek onda, kada znanost više ne može dati odgovor, pristupa se egzorcizmu.

[spacer color=”264C84″ icon=”Select a Icon” text=”” style=”1″]

Pročitajte i članak – Crkva poznaje egzorcizam kao čin oslobađanja od Sotone

Egzorcizam se radio i nad Majkom Terezom! Znate li zašto? Ako ne znate, saznajte u ovom tekstu!

Ne vjerujete da crna magija postoji? Pročitajte što kaže jedan svećenik?

Je li moguće da sotona uđe u čovjeka, saznati ćete u našem članku.

Podijelite članak o egzorcizmu prijateljima:

NARUČITE FOREVER LIVING PRODUCTS ONLINE!

PRIRODNI PROIZVODI ZA VAŠE ZDRAVLJE!

 

UK USAAUSTRALIABELGIUM
CANADACZECHGREECEIRELAND
HRVATSKAMALAYSIAMEXICONETHERLANDS
NEW ZEALANDNORTHERN IRELANDPHILIPPINESPORTUGAL
SINGAPORESLOVAK REPUBLICSOUTH AFRICASPAIN

OSTVARITE DODATNI POPUST ZA SVE POSJETITELJE ALTER PLUS PORTALA

Možda će vam se svidjeti