Fobije – što znači lupanje srce, suha usta, znojenje, nagon za mokrenjem? – Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Fobije – što znači lupanje srce, suha usta, znojenje, nagon za mokrenjem?

0

Fobije su psihički poremećaji vrlo česti u današnjem društvu, koje pred ljude postavlja velike zahtjeve, od toga kako se ponašati pa čak do toga kako osjećati.

Socijalna fobija proizlazi iz same srži čovjekova života: iz njegova odnosa prema društvu!

Iako je, kako se kaže, čovjek društvena životinja, biti u društvu, među ljudima, često nije nimalo lako.

Očekuje se da budete komunikativni, nasmiješeni, dobro raspoloženi, topli, no u tome uspijevaju većinom oni koji mogu uspješno održavati takvu poželjnu masku.

No što je s ljudima koji nimalo ne odgovaraju ovom idealu «društvene životinje», koji u društvu osjete manji ili veći strah, i nekako im ne ide glatko srdačnost, otvorenost, rječitost…

Dapače, nekim ljudima sam izlazak u sredinu s više ljudi predstavlja itekakav problem, osjećaju panični strah, počnu se znojiti, zamuckivati, osjete mučninu i vrtoglavicu. Riječ je o vrsti fobije koju nazivamo socijalna fobija.

Fobija je izraženi trajni strah, najčešće prekomjeran ili neopravdan, a povezan je s očekivanjem nekog određenog objekta ili situacije.

Većina se ljudi boji npr. visine ili pauka, ali taj ih strah ne ometa u svakidašnjem životu. Strah postaje fobija kad nas onemogućuje u aktivnostima koje smo do tada s lakoćom obavljali ili u njima uživali.

Mnogi se ljudi osjećaju pomalo nelagodno ili strahuju pri susretu s nepoznatim ljudima ili u nekim društvenim situacijama.

Međutim, u istim okolnostima neki ljudi postaju vrlo uplašeni. Njihov strah može biti toliko intenzivan da počinju izbjegavati situacije koje doživljavaju ugrožavajućima. Tada je riječ o socijalnoj fobiji.

Ako osoba pati od opće socijalne fobije, tada strahuje u svakoj situaciji u kojoj bi mogla biti u središtu pozornosti drugih ljudi. Zabrinuta je jer misli da svi gledaju u nju i prate što ona radi.

Strah se može osjećati pri rukovanju i upoznavanju s novim ljudima, ili pri jedenju i pijenju pred drugima. To mnogima može otežati odlazak u kupovinu ili u restorane.

Može se osjećati vrlo nelagodno ako je razodjevena pred drugima, pa izbjegava odlaske na plažu.

Možda osjeća strah od toga da ne ispadne smiješna, neznalica ili od obraćanja autoritetima, pa se nikada ne suprotstavlja svojim kolegama ili šefu, čak ni onda kada bi to doista trebala učiniti.

«Čašica» za opuštanje

I odlazak na zabave nekima može biti veliki problem. Neki se pak osjećaju pomalo neugodno, nesigurno i napeto prije ulaska u sobu punu nepoznatih ljudi.

Ako čovjek pati od socijalne fobije, možda će u takvim situacijama neko vrijeme hodati ispred vrata “skupljajući” hrabrost da uđe u prostoriju misleći da se boji zatvorenog prostora, tj. da je klaustrofobičan.

Kada napokon uđe u prostoriju punu nepoznatih ljudi, možda će imati osjećaj da svi gledaju baš u njega.

Kako bi oboljeli od socijalne fobije umanjio napetost i strah koji osjeća, možda je već prije odlaska na zabavu popio “čašicu pića”.

Dolaskom na zabavu možda ima ponovno potrebu za “čašicom” da bi se osjećao opušteno i manje uplašeno.

Jače od treme

Specifična socijalna fobija se može pojaviti i u bilo koje osobe koja prigodice mora nastupati ili govoriti u javnosti. Ako pati od te vrste fobije, vjerojatno u uobičajenim svakidašnjim društvenim doticajima s drugim ljudima nema nikakvih problema.

Ali nađe li se u situaciji da mora javno nastupiti ili govoriti pred drugima ili nešto slično tome, postaje vrlo uplašena.

Možda drhti ili su joj usta suha. Njen strah može biti toliko intenzivan da je potpuno onemogućava da govori.

Ako osoba pati od socijalne fobije, vjerojatno je zabrinuta i zaokupljeni time kako će ispasti neznalica ili se osramotiti u javnom nastupu pred drugima.

Možda će iscrpno razmišljati o svim mogućim neugodnim i zastrašujućim situacijama koje joj se mogu dogoditi.

I kada se doista nađe među skupinom ljudi, njen strah može biti toliko intenzivan da je potpuno paralizira i da nije u stanju reći ili učiniti ono što je namjeravala.

Kada se cijela situacija završi, oboljeli je ponovno zabrinut zbog onoga što se dogodilo, ponovno u detalje analizira cijelu situaciju želeći da je ovo ili ono drugačije učinio.

Tjelesni simptomi

Mnogi tjelesni simptomi prate stanje socijalne fobije:

  • suhoća usta
  • znojenje
  • lupanje srca
  • nagon za mokrenjem ili pražnjenjem crijeva …

U nekih se taj strah manifestira crvenilom lica, drhtanjem tijela ili ubrzanim disanjem. Sve to može još više uvećati strah. Strah može biti toliko jak da se javi pravi panični napadaj.

To je kratkotrajno razdoblje (tijekom nekoliko minuta) vrlo intenzivnog užasavajućeg straha kada osoba misli da će izgubiti kontrolu nad sobom, umrijeti ili poludjeti. Napad obično prolazi spontano, a osoba se nakon toga osjeća iscrpljeno i slabo (malaksalo).

Socijalna fobija utječe na svakidašnji život i na mišljenje o sebi. Tako svakidašnji život može biti uistinu težak i mučan, kada se čini da ostali ljudi s lakoćom obavljaju stvari koje se oboljelima čine nemogućima.

Možda osoba ima osjećaj da je preosjetljiva, da je dosadna i opterećujuća za druge ljude. Zbog svega toga može se osjećati tužno i nesretno, a time je i problem veći.

Izbjegava «život»

Zbog straha od različitih socijalnih situacija, svoj život i život obitelji osoba s ovom fobijom organizira tako da ih izbjegava.

Zato propušta učiniti mnoge stvari koje većinu ljudi vesele. Možda ne može otići na roditeljski sastanak, u kupnju ili zubaru.

A možda je namjerno “izbjegla” promaknuće na radnome mjestu čak iako je sposobna obavljati zahtjevniji posao od onoga koji trenutačno obavlja.

Otprilike polovica ljudi koji pate od socijalne fobije, poglavito muškarci, imaju teškoća u ostvarivanju dugotrajnijih emocionalnih veza.

Mora se liječiti

Otprilike 1 do 2 od 100 muškaraca i 2 do 3 od 100 žena imaju ozbiljnu socijalnu fobiju. U nekih se ljudi uz postojeću socijalnu fobiju razvije i depresivni poremećaj koji treba odgovarajuće liječiti.

U težim i dugotrajnijim poremećajima izbjegavanje određenih situacija ili ljudi može se razviti u agorafobiju.

Tada bolesnik osjeća intenzivan strah od otvorenog prostora i javnih mjesta i/ili prisutnosti mnoštva ljudi, pa uopće ne izlazi iz kuće.

Neki ljudi koji pate od socijalne fobije počinju trošiti alkohol ili anksiolitike, odnosno sredstva protiv tjeskobe, kako bi umanjili strah, što može uzrokovati ovisnost.

Zašto se javlja?

Točan uzrok nastanka socijalne fobije se ne zna. Pretpostavlja se da je riječ a poremećaju u razvoju ličnosti od treće do sedme godine.

Takva osoba zadržava prekomjernu stidljivost i strah da će ljudi biti prekritični prema njoj.

Postoji više načina liječenja socijalne fobije. Najčešće se primjenjuju različite psihoterapijske metode i lijekovi, zasebno ili u kombinaciji.

Primjenjuju se različite metode psihoterapije, npr. metode relaksacije ili liječenje sistemskom i podržavajućom ekspozicijskom terapijom.

Najbolji rezultati postižu se analizirajući ponašanje (biheviorizam), odnosno spoznajnom (kognitivnom) psihoterapijom.

Lijekovi

U liječenju socijalne fobije mogu se upotrijebiti različiti lijekovi, i to antidepresivi i anksiolitici. Lijek pod nazivom beta-blokator se obično primjenjuje u liječenju povišenoga krvnog tlaka, a u manjim dozama on umanjuju strah i tjelesne simptome kojima se strah očituje.

Obično se uzima neposredno prije određene situacije u kojoj se pojavljuje socijalna fobija, npr. neposredno prije javnog nastupa.

Neki antidepresivi mogu uzrokovati glavobolju i mučninu s vrtoglavicom. Te su smetnje obično kratkotrajne i prolazne. Najčešće nestanu tijekom nekoliko prvih tjedana uzimanja lijeka.

Anksiolitici pri dugotrajnom uzimanju mogu uzrokovati naviku koja može prijeći u ovisnost. Zato se moraju uzimati samo kratkotrajno i prema savjetu liječnika.

Također, ako osjetite bilo koji od spomenutih simptoma ili se prepoznate u nekoj situaciji koju smo opisali, nemojte sami uzimati lčijekove nego prvo o svojim problemima razgovarajte s liječnikom.

Možda će vam se svidjeti