Geni nisu krivi za naš strah, nesigurnost, neuspjeh i debljinu!

Geni nisu krivi zato što radije izabiremo liniju manjeg otpora nego da se borimo

Geni nisu krivi što ste čitav život depresivni ili predebeli, nespretni, uplašeni, nesigurni… Mislite da se te stare, duboko ukorijenjene navike ne mogu mijenjati, da se tu ništa ne može učiniti?

Dr. Wayne W. Dyer tvrdi da je to samo izgovor, način da ništa ne činite i poručuje “Odbacite izgovore i postanite ono što želite biti!”

Lako je to reči, ali kako se od toga odhrvati, kako se promijeniti?

W. Dyer bio je jedan od najpoznatijih promotora samopomoći, njegove knjige su se prodale u nekoliko desetaka milijuna primjeraka.

U ovom tekstu objasnio je što trebate napraviti da biste se promijenili.

Kažu da je stare navike teško iskorijeniti, što neizravno znači da je gotovo nemoguće promijeniti obrasce razmišljanja koje smo davno stvo­rili.

Ipak, uvriježeni obrasci razmišljanja i ponašanja doista mogu biti iskorije­njeni.

Najbolji način uklanjanja misli stečenih navikom jest rad na sustavu koji ih je stvorio i koji nastavlja s njihovim održava­njem.

Ovaj je sustav sačinjen od niza objašnjenja i obrambenih izjava, koje možemo zbrojiti i predstaviti jednom riječju: izgovori.

Moja je namjera objasniti kako svi izgovori trebaju nestati!

Mogu li unijeti dramatične promjene u svoj način života?

Je li moguće pro­mijeniti misli i ponašanje koji me sputavaju, a koji su mi bili vjerni pratitelji sve dokle mi pamćenje seže?

Mogu li doista napraviti zaokret i reprogramirati se, unatoč tome što nikada nisam poznavao bilo koji drugi način mišljenja i ponaša­nja?

Geni nisu krivi – odbacite misao

Depresivan sam (ili tvrdoglav, imam višak kilograma, uplašen, nespretan, nesretan ili bilo koji drugi opis koji želite ubaciti ovdje) cijelog svog života.

Je li uopće moguće i praktično za mene razmišljati o odstranjivanju ovih starih i poznatih načina življenja, da se otvorim mogućnosti stvaranja novog sebe?

Da, postoji način koji vam je dostupan, upravo ovdje i sada!

Možete odbaciti bilo koju neželjenu, davno stvorenu misao, koja vam je postala definicija samog sebe.

Ova metoda se zove “Do uspjeha – bez izgovora!”

Ona predstavlja snažnu i jednostavnu metodu uklanjanja duboko ukorijenjenih navika razmišljanja koje vas sprečavaju da postanete onakvom osobom kakvom želite postati.

Moć vaših uvjerenja da vas drže na mjestu i sprečavaju promjene i napredak ogromna je.

Te duboko usađene ideje djeluju poput lana­ca koji vas sputavaju u ostvarivanju vaše jedinstvene sudbine.

Vi imate sposobnost otpuštanja tih lanaca, možete učiniti da vam služe, umjesto da vas sputavaju.

Možete promijeniti ono za što ste do sada mislili da je znanstveno objašnjenje vaših ljudskih ograničenja i osobina.

Geni nisu krivi – “kod”

Tu mislim na stvari poput vašeg genetskog koda, vaše DNK ili na rano uvjetovanje, koje vam je nametnuto dok ste još bili embrij, dojenče ili malo dijete.

Da, upravo tako kako ste pročitali!

Vaša uvjerenja, svi oni energetski uzorci bez oblika, koje ste prihvatili kao sliku samoga sebe, imaju sposobnost dramatične promjene.

Oni vam daju moć, kojom ćete pobijediti nepoželjne karakteristike ili ono što smatrate da vam je, na žalost, suđeno.

Neumoljive znanosti, poput genetike, medicine, psihologije i sociolo­gije mogu učiniti da se osjećate bespomoćnima u svladavanju “dokaza­nih” činjenica, koje navodno određuju gotovo sve na vama:

  • Ne mogu si pomoći što tako razmišljam.
  • Oduvijek sam bio ovakav.
  • To mi je urođeno i ne može se promijeniti.
  • Ovo je jedini način koji mi je poznat.
  • Konačno, prihvaćaš ono što ti je dano i pokušaš od toga izvući ono najbolje…

Sve su ovo žalopojke onih koji biraju izgovore, kojima objašnjavaju sve loše u svo­jim životima.

Svaka misao koja nas ograničava, a koju koristimo kako bismo obja­snili zbog čega ne živimo život punom parom – odnosno:

  • ne osjećamo smisao,
  • zadovoljstvo
  • i puninu življenja…

… nešto je što možemo promijeni­ti!

Bez obzira na to koliko dugo smo se držali nekih uvjerenja i bez obzira na to koliko je duboko ono ukorijenjeno u tradiciji, znanosti ili životnim iskustvima.

Čak i kada vam djeluje poput nesavladive prepreke, možete prevladati takve misli i početi ćete primjećivati koliko su vas takve misli sputavale i zadržavale.

Tada možete započeti s radom na reprogramira­nju.

To će vam omogućiti da živite život bez izgovora, dan za danom, doživljavajući jedno čudo za drugim, jedno po jedno novo uvjerenje!

Geni nisu krivi – stanice straha

Jeste li ikada poželjeli promijeniti neke strane svoje osobnosti, no jedan dio vas insistirao je na uvjerenju da je to nemoguće?

Jer je, navodno, vaš genetski program odgovoran za način na koji razmišljate, osjećate i na koji se ponašate?

Taj dio vas vjeruje u biološki unaprijed određene:

  • nesretne gene,
  • sramežljive gene,
  • debele gene,
  • gene za lošu sreću
  • i još mnoge dru­ge.

Zahvaljujući slučajnom odabiru, recimo da imate komplet nesretnih gena, uz poveći pohranjeni dio gena za dobivanje na težini.

To su stvari koje kod sebe želite promijeniti.

Taj dio vaše osobnosti želi pomoći – međutim, iako vas vjerojatno želi zaštititi od razočaranja ili neuspjeha, drži vas zaglavljenima u životu vođenom izgovorima.

Korištenje izgovora genetskog programiranja, ne čineći ništa kako bi promijenili neke svoje karakteristike kojima niste zadovoljni – popularno je i jasno prihvatljivo u današnjoj kulturi.

Stoga, koristeći prethodno spomenutu genetsku predodređenost kao racionalno objašnjenje, život u stalnom ili nepotrebnom strahu može se objasniti time da imate pretjeranu količinu “stanica” straha, koju ste genetski naslijedili.

I tako nastaje grozan izgovor.

Nije čudo da dio vaše osobnosti postaje ozlojeđen kada pokušate biti hrabri, jer vjeruje: ne mogu promijeniti biološku zadanost.

Iz toga proizlazi osjećaj bespomoćno­sti u trenutku kada treba kod sebe promijeniti nešto što je postalo tako ukorijenjeno da vam se čini da je to ono što vi doista jeste.

Ovo se pose­bice odnosi na karakteristike i osobnosti koje su s vama tako dugo koliko vam seže pamćenje.

Kao da dodatno cementira ideju da ste “oduvijek bili takvi” u vaš sveukupni svjetonazor, dio vas koji vas ograničava govori vam:

“Ne mogu ništa učiniti da to promijenim; naposljetku, ne mogu mijenjati ono što mi je priroda dala.”

Oprostite, ali – zahvaljujući načelima koje želim s vama podijeliti, definitivno možete!

Geni nisu krivi – nevidljiva energija

Znanstvenici koji se bave staničnom biologijom pomalo preispituju uvjerenje da svoju biološku zadanost ne možemo promijeniti.

Izgleda da ljudska bića ipak posjeduju sposobnost mijenjanja, pa čak i potpunog izokretanja nekih od svojih genetskih programa.

Otvorenost i znatiželja, zajedno sa željom za odbacivanjem izgovora, osnovni su preduvjeti uče­nja o uzbudljivim podacima, koji se odnose na genetsku predispoziciju.

Jedan od pionira novog pogleda na DNK, dr. Bruce Lipton, stanični je biolog.

Predavao je na medicinskom fakultetu, a zatim je dao otkaz i u potpunosti se posvetio znanstvenim istraživanjima i predavanjima za javnost.

On tvrdi da našim životom ne upravljaju geni – u stvari, kroz svoja istraživanja došao je do zaključka da su geni isključivo u funkciji nacrta.

Nevidljiva, neuobličena energija, koja tvori genetski okoliš, igra ulogu arhitekta koji iz nacrta gradi misterij, poznat kao život.

Nabrojivši stoti­njak rezultata istraživanja, zaključio je da nas stari medicinski model, koji osnovne građevne blokove života predstavlja kao fizičke čestice, navo­di u pogrešnom smjeru.

Osim toga, nepotpun je i, u većini slučajeva, netočan.

Liječenje bolesti više, manje isključivo lijekovima ili operativnim zahvatima, jednostavno vapi za preispitivanjem.

Lipton je shvatio da je model fizičkih čestica kao sile koja upravlja životom – netočan.

Ljudsko tijelo i cijeli svemir u isto su vrijeme, tvrdi, i mentalne i duhovne prirode.

Postoji polje nevidljive energije, bez ikakvih fizičkih karakteristika, a koje tvori čestice koje nazivamo “stanicama.”

Ovo nevid­ljivo polje jedina je funkcija koja upravlja tijelom.

Stoga, kako tijelo nije isključivo fizički stroj, svi imamo priliku otkriti način kako upravljati i utjecati na naše zdravlje.

Geni nisu krivi – mijenjanje DNK

Još više zapanjuje Liptonovo mišljenje da naš osobni sustav uvjerenja, uključujući naša zapažanja, posjeduje sposobnost nadmašivanja našeg genetskog nasljeđa i naše stanične DNK.

Moguće je utjecati na beskonač­no sitne čestice za koje vjerujemo da su odlučujuće u određivanju našeg života.

To bi značilo da, kada promijenimo svoj način razmišljanja i nauči­mo nove načine zapažanja, tada možemo doista mijenjati svoju DNK!

Drugim riječima, možete utjecati na promjene svoje genetske strukture modificirajući način na koji gledate kako na sebe, tako i na svoje mjesto u ovom veličanstvenom misteriju zvanom život.

Vaša zapažanja mogu promijeniti vaš genetski sklop – vaša uvjerenja mogu kontrolirati vašu biološku zadanost, a to i čine.

Ovo možda zvuči radikalno, možda i nemogu­će, međutim, svijest o ovim fenomenima pomoći će vam da se pozdravite s izgovorima, koje ste bez promišljanja prihvatili.

Reprogramirajte svoj um i otvorite moguć­nosti da vaša uvjerenja igraju puno veću ulogu no što ste mislili, odre­đujući što možete učiniti, što ćete poduzeti i koliko daleko ćete moći u tome ići.

Činjenica da um kontrolira tijelo teško da se može poreći.

Vjerojat­no ste čuli za dokumentirana istraživanja tijekom kojih su skupini lju­di s nekim oboljenjem, recimo artritisom, dali tablete koje sadrže samo običan šećer.

Ljudi su vjerovali da su dobili lijek protiv artritisa.

Geni nisu krivi – placebo efekt

Učinak šećerne tablete bio je potpuno jednak učinku lijeka protiv artritisa.

Do ovakvog placebo efekta očito dolazi zbog uvjerenja u učinkovitost table­te, a znanstvenici imaju objašnjenje za takvo ponašanje.

Zamislite koliko je um snažan kada na isti način djeluje i u svijetu operativnih zahvata.

Zanimljiva je jedna provedena studija o operativnim zahvatima na pacijentima s teškim, iscrpljujućim bolo­vima u koljenima.

Vođa studije, dr. Bruce Moselev, “znao je” da njegovim pacijentima pomaže operacija koljena.

“Svi dobri kirurzi znaju da u kirurgiji nema placebo efekta.”

Međutim, Moselev je pokušavao otkriti koji dio operativnog zahvata doista pomaže pacijentu da se osjeća bolje.

Tijekom provođenja studije, pacijenti su bili podije­ljeni u tri skupine.

  • Prvoj skupini pacijenata Moselev je zarezao zglobnu hrskavicu.
  • Kod druge skupine isprao je zglob koljena, odstranjujući tkivo za koje se smatra da uzrokuje upalu.

Oba ova zahvata spadaju u stan­dardne postupke pri liječenju artritičnog koljena.

  • Na trećoj je skupini obavljen “lažni” operativni zahvat.

Pacijent je dobio anesteziju, Moselev je napravio tri standardna operativna reza.

Zatim je pričao i ponašao se upravo onako kako bi se ponašao tijekom pravog operativnog zahvata.

Čak je i prskao slanom vodom kako bi proizveo zvuk koji se čuje tijekom postupka ispiranja koljena.

Nakon 40 minuta zašio je rezove, baš kao što bi učinio i nakon operacije.

Svim skupinama propisao je istu postoperativnu njegu, koja je uključivala i program vježbanja.

Geni nisu krivi – snaga uma

Rezultati su bili zapanjujući.

Da, skupina na kojoj je izvršen opera­tivni zahvat dobro je napredovala, baš kao što se i očekivalo.

Međutim, placebo skupina je napredovala u jednakoj mjeri kao i druge dvije skupi­ne!

Usprkos činjenici da se godišnje izvede 650.000 operativnih zahvata na pacijentima s artritičnim koljenima, po cijeni od oko 5.000 dolara po operaciji, Moselevu su rezultati bili jasni:

“Moje kirurško znanje i vještina ne pomažu ovim pacijentima. Sva korist od operativnih zahvata u lije­čenju osteoartritisa zapravo je – placebo efekt.”

Na televizijskim vijesti­ma su prikazani grafikoni sa zapanjujućim podacima o rezultatima ovog istraživanja.

Snimka je pokazivala članove placebo skupine kako hodaju i igraju košarku, ukratko, kako se bave onim aktivnostima za koje su, prije “operativnog zahvata”, tvrdili da ih ne mogu obavljati.

Pacijenti iz placebo skupine dvije godine nisu doznali da je na obavljen lažni operativni zahvat.

Jedan od članova placebo skupine, Tim Perez, koji je prije operacije morao hodati uz pomoć štapa, sada može igrati košarku sa svojim unucima.

Upravo on je iznio bit moje teorije o moći uvjerenja: “Sve je na svijetu izvedivo kada snagu svoga uma usredotočite na to. Znam da vaš um može činiti čuda.”

Vjerujem da ovakva vrsta istraživanja pruža snažno motivirajuće doka­ze koji potkrepljuju paradigmu: Do uspjeha – bez izgovora!

Postoje i druge tehnike koje možete naučiti da biste pozitivnim mislima zadržali kontrolu nad vašim životom u vašim rukama?

Geni nisu krivi – rast prsta

Još jedan nedavno ostvaren postupak mogao bi u potpunosti preokrenuti jedan stari medicinski model.

Jedan je čovjek nesretnim sluča­jem ostao bez vrha prsta, koji mu je bio odrezan iznad najvišeg zgloba.

Medicinski tim je kroz četiri tjedna uspio, promijenivši genetske upute, uzgojiti novi vrh prsta veličine 13 mm.

Prsti su genetski programirani da pri ovakvim ozljedama spriječe širenje infekcije.

Stoga je medicinski tim odrezani komadić prsta zamijenio matičnim stanicama programiranim za rast prsta.

Naknadno izrasli dio prsta uključivao je nokat, epidermu i tki­vo.

DNK ovoga čovjeka preokrenuta je uvođenjem novoprogramiranih uputa.

U brojnim studijama o:

  • dubokoj depresiji,
  • srčanim bolestima,
  • reumatskom artritisu,
  • čiru,
  • pa čak i raku…

… moć uma u svladavanju ovih bolesti nadilazi konvencionalnu medicinu tretirajući stanice, a ne okoliš u kojem se one nalaze.

Nova biologija jasno pokazuje da uvjerenja – od kojih su neka svjesna, a mnoga su podsvjesna (ili su stvar navike), određuju naše fizičko i mentalno zdravlje, kao i razinu sreće ili uspjeha koje ćemo postići.

Autor James Allen primjećuje: “Ne privlačimo ono što želimo, već ono što jesmo.”

Jako sam dugo razmišljao o ovoj ideji.

Sve donedavno, prihva­ćao sam ideju da smo poprilično određeni složenim genetskim nasljeđem i nitima DNK naslijeđenih od naših roditelja i ostalih predaka.

Međutim, predomislio sam se.

Moja nova, osobna filozofija predstavlja uvjerenje da sam, kao prvo i najvažnije, određen onim u što vjerujem.

To me navodi da se svjesno usredotočim na činjenicu da ograničenja ili karakteristike naslijeđene od predaka ni u kojem slučaju nemaju završnu riječ.

Geni nisu krivi – mentalna aktivnost

U riječi­ma Jamesa Allena: „Mijenjajući svoja uvjerenja, mijenjam sebe“ – nalazim izne­nađujuću istinu.

Promijenivši svoja uvjerenja u svoj sam život privukao neke nove, čudesne karakteristike, uključujući i poticaj da podijelim ove uvide s vama.

Imajte stalno na umu ovo: vi ste ono u što vjeruje­te, a ne ono što vam je preneseno genetskim nasljeđem.

Ako se usredotočite na ideju da ste sačinjeni od skupine vlastitih uvjerenja, privući ćete takvu vrstu energije k sebi.

Imajte na umu da privlačite ono od čega ste sačinjeni, a ne ono što želite.

A od čega ste sačinjeni? Od vlastitih uvjerenja, ne od stanica.

Vaša je mentalna aktivnost dovoljno snažna da prevlada materijalne čestice kao i utjecaje ranog uvjetovanja i programiranja, koje ste nesvjesno prihvatili kroz godine odrastanja i sazrijevanja.

Osim našeg genetskog sklopa, drugi veliki izgovor, koji većina nas koristi kako bismo opravdali:

  • nezadovoljstvo,
  • loše zdravlje
  • i nedostatak uspješnosti…

… krije se u društvenom i kulturološkom uvjetovanju, pomo­ću kojega smo programirani.

Povezano s tim, postoji jedno fascinantno područje istraživanja, poznato kao memetika, a koje se bavi proučava­njem uma i analogno je odnosu genetike prema tijelu.

O tome čitajte u nastavku ovog teksta na našem portalu.

Postoji teorija o programiranju DNK koju možete proučiti u ovom tekstu na našem portalu.

Imate prijatelje koji vjeruju da se njihov život ne može mjenjati.

Pošaljite im ovaj tekst:

Napišite vaše mišljenje!

pogledaj sve komentare

Vaša email adresa neće biti objavljena, i nećemo ju dijeliti sa trećim osobama. *

Pretplatite se naš newsletter