Klinička smrt bila je put do vegetarijanstva i do posta – Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Klinička smrt bila je put do vegetarijanstva i do posta

0

Klinička smrt usmjerila je autora teksta da čitav život traga za zdravim životom!

Klinička smrt na nekome ostavi psihičke tragove, a autora ovog teksta potaknula je da se preobrati na zdrav život. I to nekoliko puta u životu!

Pročitajte što je Aleša potaknulo da promijeni prehrambeni i životni stil, kako je to uspio i što se u njegovu životu promijenilo nabolje.

Klinička smrt pojavljuje se u naslovu ovog teksta zato jer je bila početak promjena, a kasnije je sve išlo ovako, dosta komplicirano:


«Rodio sam se kao prvo dijete u obitelji s tradicionalnim načinom prehrane.

Majka se kao domaćica brinula za nas četvoricu sinova.

Imali smo dovoljno hrane, koja je uglavnom bila pripravljena dugim prerađivanjem na visokoj temperaturi, na različite načine.

Bila je uvijek čudesna okusa i mirisa, s puno masti – prije svega životinjskog porijekla.

To je izazivalo veliku žeđ.

Pio sam uglavnom gazirana pića i s vodom pomiješane slatke industrijske sirupe na osnovi naranče ili limuna.

Uvijek je na stolu bilo mnogo divnog raznovrsnog peciva, najčešće pomiješanog s jabukama i sirom. Kao dijete bio sam sladokusac.

Iako sam bio sportski aktivan, već su me u djetinjstvu zahvaćale mnoge teškoće i sve moguće bolesti:

  • izmjenjivale su se angina,
  • gripa, viroze i prehlade,
  • upale pluća,
  • kronične bubuljice,
  • grčevi mišića…

Sve je doseglo svoj vrhunac u kombinaciji bakterijske virusne upale pluća i tuberkuloze u mojoj petnaestoj godini.

“Krivo liječenje” prouzročilo je alergiju na penicilin i na sve u mojoj mladosti dostupne antibiotike.

Klinička smrt

Završio sam u bolnici gdje me sustigla klinička smrt i gdje sam doživio izvantjelesno iskustvo.

Oko mene su najčešće zbog upale pluća kao na tekućoj traci umirali ljudi, često i posve mladi.

Ipak, ja sam ozdravio “čudom”, zahvaljujući prisilnom postu, dok sam dugotrajno ležao u komi bez uobičajene prehrane, s tjelesnom temperaturom iznad 40° C.

Nakon ponovnog “rođenja” odselio sam se kao srednjoškolac i nagonski bježao od mamine prehrane.

U đačkom mi je domu prijala manje kalorična hrana. Zato sam kao maturant dosegao svoju idealnu težinu od 81 kg.

Kasnije sam kao student već samostalno oblikovao način prehrane, uobičajeno, s manje kalorija.

Na služenju vojnog roka dosegao sam 99 kg, uglavnom zbog graha.

Nakon ženidbe smo u svojoj obitelji malo promijenili prehrambene navike u korist voća i povrća, zahvaljujući čemu je moja težina opala, ali ne dovoljno.

U službi sam upoznao različite prehrambene navike ljudi jer sam mnogo putovao.

Zahvaljujući prekomjernoj težini zdravlje mi se počelo narušavati.

Povisio mi se krvni tlak i šećer u krvi, što je zajedno s ostalim znacima uslijed stalnog stresa po mišljenju liječnika ukazivalo na predinfarktno stanje.

Nepouzdani vegetarijanac

Na prijedlog specijalista kardiovaskularne medicine smanjio sam količinu dnevnih obroka i posebice mesa u prehrani.

U tridesetoj sam godini postao vegetarijanac s mnogim “prekršajima”, naročito zbog popuštanja pritisku društva, prijatelja i poslovnih partnera.

Još uvijek sam jeo hranu životinjskog porijekla: jaja, sir, vrhnje, mlijeko – posebno mi je prijalo ono alpsko – a pristao sam jesti sve vrste jela od mesa.

Iz prehrane sam izbacivao sol, osim u rijetkim slučajevima.

Uživao sam u morskim specijalitetima, jeo sam mnogo riže pripravljene na sve moguće načine.

Oduševio sam se talijanskom hranom, uživao u špagetima, pizzama, lazanjama…

Salonski su barovi postali za me stalno mjesto uživanja u društvu ali i u hrani.

Težina je najednom porasla na 95 kg – visok sam 193 cm.

Pio sam odabrana vina u ograničenim količinama. Nije bilo dana bez kave.

Obično sam pio najmanje 5 šalica, u pravilu u kombinaciji s alpskim kravljim mlijekom ili kao kapučino.

Divno sam se osjećao i odavno zabravio da me zbog istih razloga već jednom zatekla klinička smrt.

Duboko u sebi već sam osjećao upozorenja da to nije pravi stil življenja – ponovno sam se borio s prekomjernom težinom.

Nesanica, aritmija…

Danas znam da sam bolovao od pretilosti kao većina mojih sunarodnjaka, prijatelja, znanaca i ostalih ljudi u razvijenim dijelovima svijeta.

Ponekad se pojavljivala nesanica, nemir, aritmija srca, natečene noge, bolovi u desnom koljenu, natečeno lijevo rame…

Zatim pretjerano izlučivanje preko kože, zatvorenost, perut, grčevi mišiča u nogama, otežano izlučivanje urina i stolice…

Očito se događalo moje ubrzano propadanje, prestrašio sam se da bi me opet mogla sustići klinička smrt!

Tražio sam rješenja koja nisam našao ni u mnogim knjigama, ni u mnogim člancima niti u savjetima liječnika.

Ništa od toga što su mi nudili nije me zadovoljilo niti uvjerilo.

No životni stil «Prirodnog zdravlja – Prirodne higijene» tako me silno oduševio, dovevši me nakon dvadeset godina vegetarijanstva na put kojim ću – u to sam duboko uvjeren – ići do kraja svog života.

Novi način prehrane sirovom hranom upoznao sam baš na svoj 50. rođendan, u siječnju 2004.

Takvo što nisam nikada prije vidio, iako sam pročitao gomilu knjiga i članaka o prehrani.

Postio 14 dana

Na internetu sam naišao na Alojza Kolara, praktičara i savjetnika pokreta “Prirodno zdravlje”.

Odgovarao je na moja pitanja i poslao mi obilje gradiva za čitanje.

Oduševljeno sam gutao sve te novosti i obavijesti.

Među preporučenom literaturom bila je najčešće spominjana knjiga Želiš li biti zdrav, ostavi kuhinjski lonac (H. Wandmaker) koju sam posudio u knjižnici i pročitao je takoreći u jednom dahu.

Potom sam si postavio cilj: post 14 dana sa završetkom 1.10.2004. i prijelaz na novi stil života.

Na isto se odlučio i moj prijatelj Tine, pa nam je skupa bilo lakše.

Na isti smo način razmišljali, čitali isto štivo i održavali telefonsku vezu s Alojzom Kolarom koji nam je za vrijeme posta davao potrebne savjete.

Post je jednostavan, teži je put do odluke.

Zadnji dan rujna još sam navečer nešto malo pojeo, ujutro sam popio samo razrijeđeni prirodni sok od gorušice i slijedilo je klistiranje.

Iz mene se preko stolice izlučivala nečistoća u obliku zavoja koji su se nagomilavali godinama. Osjećaj je bio predivan.

Discipliniranost je temelj za post i prijelaz na novi stil življenja.

Naravno, klinička smrt i ostali životni problemi bili su često u mojim mislima.

Počeo sam strogo – svaka tri sata pio sam samo razrijeđeni limunov sok. Prvi je dan prošao samo što sam trepnuo.

Već drugi dan su se pojavile prve sumnje. Rasplinule su se kad sam pročitao nekoliko Alojzovih odgovora.

Praznina i lakoća

Svaku večer prije spavanja i svako jutro, katkad i tijekom dana, čitao sam knjige:

  • Helmuta Wandmakera (Želiš li biti zdrav…),
  • dr. Jensena (Terapija sa sokovima),
  • dr. Normana Walkera (Svježi sokovi od voća i povrća),
  • Damjana Likara i Alojza Kolara (Aids je izlječiv),
  • dr. Boba Owena (Izlječenja neizlječivog).

Ponovno sam posezao za autorima knjiga za motivaciju kao što su:

  • Jim Doman i John C. Maxwell (Strategija uspjeha),
  • Jeff Keller (Mislena prirodnost je sve),
  • Marie McCullough (Ako mogu ja, možeš i ti),
  • Jay Rifenbary (Bez izgovora),
  • Alan Don Greene (Prevladajte strah i pobijedite),
  • dr. Ross Walker (Put do zdravlja).

Moram naglasiti da sam svaki dan normalno radio, gimnasticirao te živio kao da i ne postim.

Neobična je bila samo praznina koja se sve više očitovala u predjelu trbuha i lakoća tijela pri fizičkim opterećenjima.

Svaki sam se dan vagao svjedočeći stalnom smanjivanju tjelesne težine.

Jedan tjedan je prošao, osjećao sam se izvrsno, zato sam vrlo odlučno zakoračio u drugi tjedan.

Klistiranje sam izostavio, jer nakon jednog tjedna nije više bilo potrebno.

Ujutro razrijeđen sok gorušice, potom svaka tri sata razrijeđen limunov sok.

Prva zbiljska kriza pojavila se negdje osmi ili deveti dan. Ogladnio sam, silno sam ogladnio, iako sam izdržao.

Pun energije

Prošlo je 14 dana posta u kojem sam se odlično osjećao, a post sam, na Alojzov savjet, produžio na 21 dan.

Budući da sam se nakon tri tjedna stalno dobro osjećao, osim što sam često osjećao kako mi je hladno, dogovorio sam se s Alojzom za još jedan tjedan posta, kad će se iz tijela početi izlučivati pesticidi.

Zbog vremena prijelaza iz jeseni u zimu niske temperature koje su vladale dodatno su mi otežale održavanje tjelesne temperature, pa sam se morao pojačano štititi od zime toplijim, prikladnijim rubljem.

Bolje je postiti u vrijeme prelaska iz zime u proljeće, kad temperatura u okolišu polako raste.

Uspjelo mi je svaki dan održati kondiciju i izdržati 28 dana bez hrane, samo s razrijeđenim sokovima od limuna.

Tjelesna mi je težina pala na 79 kg.

Odjednom sam se osjećao odlično, pobjedonosno, pun energije, zato sam htio produžiti s postom, vrlo oprezno, te sam postupno prelazio na životni stil «Prirodnog zdravlja – Prirodne higijene».

Umjesto razrijeđenih sokova pio sam nakon posta čiste sokove od limuna, katkad sam u prehranu uključio ostalo voće i povrće.

Mrkvin sok ujutro u kombinaciji sa sokom od cikle i krastavaca postao mi je najdraži, a banane su moja najdraža večera.

Najviše voća

Tjelesna se težina ustalila na 81 kg. Voće je zastupljeno oko 90% u mojoj prehrani.

Mango, papaja, pitahaja, pitaja, guava, marakuja, rambutan, durian, naši, pepino, kumkvat postali su mi bliski.

Jednako su vrijedni kao i otprije mi poznato voće: grožđe, banane, naranče, breskve, kajsije, mandarine, smokve, datulje, kaki…

Zatim šljive, jabuke, trešnje, ananas, kokos, kruške, kivi, lubenice, dinje, jagode, ribiz, maline…

Ipak, najdraži mi je kaki. Lanjske godine sam ga od prijatelja u Primorju kupio preko 100 kg i pravilno ga uskladištio.

Prošle sam godine spoznao i počeo silno cijeniti veliku vrijednost limuna i naranči.

Iznimno je za me zanimljiv i sok od grožđa koji prije nikad nisam pio u prijesnom stanju nego samo prerađena u vino.

Grožđe mi je izvrsna hrana. Držim velike zalihe limuna, koje jedem same ili njima začinim salatu.

Knjiga dr. Normana Walkera Sokovi od svježeg voća i povrća otkrila mi je snagu koju ima povrće (graditelj našeg tijela) koje u mojoj prehrani predstavlja oko 8%.

Od povrća su za me na prvom mjestu mrkva, cikla i krastavci, dakako u prijesnom obliku. Tu su i rajčica, sve zelene salate, posebno endivija.

Ništa poslije osam

Kralj svega što se pojavljuje u mom novom životnom stilu «Prirodnog zdravlja – Prirodne higijene» jest avokado.

Prije ga jednostavno nisam jeo jer ga nisam poznavao.

Te godine sam ga dobro upoznao: avokado predstavlja bogatstvo okusa jede li ga se samog, ali je još bolji u salati.

Svaki dan u samostalnom popodnevnom obroku pojedem nekoliko oraha, badema ili lješnjaka, a ta vrsta hrane – koštunjavo voće – iznosi oko 2% od ukupne količine moje prehrane.

Stil «Prirodnog zdravlja – Prirodne higijene» posve je prožeo moj život u svim njegovim dijelovima:

  • u poslu,
  • obitelji,
  • spolnom životu,
  • međuljudskim odnosima,
  • u slobodnom vremenu i u sportu.

Pazim da imam dovoljno sna i odmora, čist zrak, da da do dvanaest sati svaki dan pijem svježe sokove, uglavnom od naranči, limuna i mandarina.

Također da tijekom dana jedem posebno obroke voća i, rjeđe, povrća, te da za večeru jedem banane – no ne nakon 19 h.

Od 20 h pa nadalje ne jedem i ne pijem.

Novi život

Prije nego idem na gimnastiku pojedem bananu, a nakon gimnastike, ako je moguće, salatu – zbog mišićne mase – ili opet bananu.

Jednom mjesečno idem na solarij desetak minuta.

Mogu reći naprosto da sam zdrav jer imam mnogo stvaralačke energije, osjetila su se poboljšala, osnažila, čitam bez naočala, mirno spavam.

Odlazim spavati najkasnije oko 22 h, rijetko kada poslije, primjerice, odem li navečer na kakav kulturni događaj.

Svaki dan meditiram, sredinom dana malo se odmaram.

Nisam žedan, ne znojim se, odlično podnosim visoku temperaturu, isto tako napore i rijetka preopterećenja.

Zimi skijam, jašem, kližem se.

Niske mi temperature okoliša nisu ugodne, zato se dovoljno toplo oblačim. Ne obolijevam od suvremenih bolesti.

Otkad slijedim stil «Prirodnog zdravlja – Prirodne higijene» zdravlje mi se znatno poboljšalo.

Ustrajan sam, miran i čvrsto odlučan da održim taj čudesan životni stil, suvremen i ugodan meni i svim ljudima koji ga zdušno prihvate.»

Aleš L. Ceprič


A osobno iskustvo iz članka “Klinička smrt je bila put do vegetarijanstva i do posta” podijelite prijateljima:

Možda će vam se svidjeti