Makrobiotika vas uči koje vam “gorivo” najbolje odgovara

Makrobiotika predstavlja način življenja, uči nas kada, kako i koju hranu trebamo

Makrobiotika nije dijeta, to je cjeloviti način prehrane. Da bismo ju poštovali treba znati da hrana različito djeluje u različita godišnja doba, a pogotovo ovisi o stanju vašeg organizma.

Da biste se zdravo hranili nije dovoljno jedanput tjedno svratiti u trgovinu zdrave hrane ili jesti vegetarijanske kolače!

Trebate sami ili uz pomoć nekog stručnjaka za makrobiotiku procijeniti što biste trebali jesti ljeti ili zimi, kada ste iscrpljeni ili kad ste zdravi, kad radite težak posao ili obavljate neki lak zadatak…

U japanskom jeziku postoji zanimljiva riječ za ljudsko biće – HITO. Ona se sastoji od sloga HI, što znači sunce (ili vatra), i sloga TO, što znači duh.

Spojeno, to bi značilo da je ljudski organizam «duh vatre».

I doista, Japanci su smatrali da je ljudski organizam jako zbijena, zgusnuta masa energije.

A ona se može stalno održavati samo ako joj se s vremena na vrijeme dodaje “gorivo”: hrana i piće.

Makrobiotika predstavlja i način življenja – ona ne određuje samo najbolje “gorivo”, već i najbolje vrijeme za korištenje određenih namirnica.

Jer iste se namirnice ne bi trebale kuhati uvijek u isto vrijeme.

Naime, neka hrana i neka pića brzo sagorijevaju, što znači da osiguravaju veću toplinu u kraćem razdoblju, pa nije potrebno previše često uzimati obroke.

Tako, primjerice, šećer sagorijeva brzo, pa nije dobro “gorivo”. U makrobiotičkoj prehrani ne preporučuje se jesti ni meso svaki dan.

Makrobiotika – talog

No ima hrane ili pića koji djeluju drugačije, sporo sagorijevaju i ne ostavljaju “talog” u našem tijelu, a u malim količinama mogu zadovoljiti potrebe organizma.

To su, primjerice, integralne žitarice, povrće, mahunarke i alge.

Neke namirnice ostavljaju talog u organizmu, a druga sagorijevaju potpuno.

Recimo, koristimo li u prehrani mnogo ulja koje ostavlja obilan talog, naše će sposobnosti opažanja i razmišljanja, tvrde makrobiotičari, biti zamagljene, um mutan, a emocije neugodne.

Pod utjecajem nekih loših namirnica u našem se tijelu “vatra” žestoko rasplamsava.

Zbog toga “energetska bomba” što smo je unijeli u tijelo može izazvati neugodne reakcije, primjerice, možemo dobiti osip na koži, ili možemo postati nemirni.

Ostaci takve hrane mogu se, osim toga, taložiti pa ćemo, primjerice, dobiti bubrežni kamenac.

Makrobiotika – balans

Makrobiotika je način življenja koji se oblikovao stoljećima, pa je nemoguće sve principe objasniti u jednom članku.

Vrlo pojednostavljeno, na Istoku se vjeruje kako u našem organizmu, koji bismo mogli nazvati centralnom peći, djeluje još sedam manjih “peći” koje zovemo čakrama.

Zbog toga moramo voditi računa i o tome kako ćemo i čime njih «hraniti».

Naime, svaka čakra stvara određen tip topline i svakoj od njih je potrebno različito gorivo.

No, za sve njih postoji osnovno pravilo: moramo ih hraniti integralnim namirnicama.

Jer ako uzimamo samo dio namirnice, primjerice u rafiniranom obliku (bilo da se radi o rafiniranom šećeru ili obrađenoj riži) hraniti ćemo samo neke od naših čakri.

U istočnjačkoj prehrani obroci su vrlo balansirani. Doduše, ponekad se i u našim zapadnjačkim jelovnicima, nekako intuitivno, namirnice pravilno poslože.

Tako Nijemci jedu kiseli kupus s kobasicama, a vrlo je mudro jesti puretinu s marmeladom od brusnica.

Također, nije slučajno što se morski rakovi gotovo uvijek serviraju s hrenom, riba s peršinom ili limunom, a biftek posipava paprom.

Makrobiotika – harmonija

U makrobiotici se namirnice slažu prema ukusu, ali najvažnije je obroke pripremiti prema energetskim svojstvima: ono što jednoj namirnici nedostaje, nadopunjuje se s drugom.

No i kod nas ima mnogo takvih primjera, pa se, na primjer, preporučuje u kajganu s gljivama staviti i rajčicu, dok se pljeskavica jede sa svježim lukom ili kečapom.

Iako nisu znali za makrobiotiku, a nisu znali ni koja je hrana jin, a koja jang, naši su preci očito imali neki osjećaj za ravnotežu i harmoniju u ishrani.

No Japanci i Kinezi u svojoj su prehrani savršeno uskladili okus, boju, miris i oblik namirnica s potrebama organizma.

Kuhanje je kod njih jedna od najsuptilnijih vještina, pa ako ne znate tajne makrobiotičkog zanata, gotovo da i ne možete izbalansirati obrok.

Mnogi misle da se makrobiotički hrane ako pojedu tanjur rezanaca od heljdinog brašna ili sojine popečke. Ti rezanci i popečci sami po sebi nisu makrobiotičko jelo.

Oni neće uspostaviti ravnotežu u organizmu čak ni preliveni sojinim sosom tamari, iako su soja i heljda organski uzgojena zdrava hrana.

Makrobiotika – pravila

Ako se želite makrobiotički hraniti, morate ipak znati barem neka pravila takve prehrane.

Heljdini rezanci sa sosom tamari mogu ojačati bubrege, spolne organe i mokračni kanal, ali u isto vrijeme možda će na neki način djelovati na funkciju srca i tankog crijeva.

Zbog toga heljdine rezance treba posipati isjeckanom ljutikom, lukom ili juhom od tamarija u koji je nariban đumbir.

Tofu (jin) treba ponuditi uz sojin sos tamari (jang), te s malo naribanog đumbira.

Naribani svjež dajkon može ublažiti masne naslage ako, primjerice, jedete tempuru, jelo pripremljeno prženjem u mnogo ulja.

U sredinu kuglica od riže stavljaju se komadići umeboši šljiva, a oblažu se poprženom algom nori.

Ljudima u našim krajevima treba vremena i volje da nauče makrobiotički kuhati, jer nemaju iskustvo u balansiranju i slaganju namirnica.

No ima jela koja svatko može pripremati, a i takva jednostavna i početnička makrobiotika može pomoći kod nekih lakših bolesti i tegoba.

Želite li naučiti koja je hrana jin, a koja jang te kako pripremiti makrobiotički hranu, u ovom članku na našem portalu pročitajte više o receptima s grahom, sojom, algama…

Ako ste u ovom članku pročitali informacije koje niste znali, podijelite to s prijateljima:

Napišite vaše mišljenje!

pogledaj sve komentare

Vaša email adresa neće biti objavljena, i nećemo ju dijeliti sa trećim osobama. *

Pretplatite se naš newsletter