Makrobiotika vas uči koje vam “gorivo” najbolje odgovara

Makrobiotika predstavlja način življenja, uči nas kada, kako i koju hranu trebamo

Makrobiotika nije dijeta, to je cjeloviti način prehrane. Da bismo ju poštovali treba znati da hrana različito djeluje u različita godišnja doba, a pogotovo ovisi o stanju vašeg organizma.

Da biste se zdravo hranili nije dovoljno jedanput tjedno svratiti u trgovinu zdrave hrane ili jesti vegetarijanske kolače!

Trebate sami ili uz pomoć nekog stručnjaka za makrobiotiku procijeniti što biste trebali jesti:

• ljeti ili zimi,
• kada ste iscrpljeni ili kad ste zdravi,
• kad radite težak posao ili obavljate neki lak zadatak…

U japanskom jeziku postoji zanimljiva riječ za ljudsko biće – HITO. Ona se sastoji od sloga HI, što znači sunce (ili vatra), i sloga TO, što znači duh.

Spojeno, to bi značilo da je ljudski organizam «duh vatre».

I doista, Japanci su smatrali da je ljudski organizam jako zbijena, zgusnuta masa energije.

A ona se može stalno održavati samo ako joj se s vremena na vrijeme dodaje “gorivo”: hrana i piće.

Makrobiotika predstavlja i način življenja – ona ne određuje samo najbolje “gorivo”, već i najbolje vrijeme za korištenje određenih namirnica.

Jer iste se namirnice ne bi trebale kuhati uvijek u isto vrijeme.

Naime, neka hrana i neka pića brzo sagorijevaju, što znači da osiguravaju veću toplinu u kraćem razdoblju, pa nije potrebno previše često uzimati obroke.

Tako, primjerice, šećer sagorijeva brzo, pa nije dobro “gorivo”. U makrobiotičkoj prehrani ne preporučuje se jesti ni meso svaki dan.

Makrobiotika – talog

No ima hrane ili pića koji djeluju drugačije, sporo sagorijevaju i ne ostavljaju “talog” u našem tijelu, a u malim količinama mogu zadovoljiti potrebe organizma.

To su, primjerice, integralne žitarice, povrće, mahunarke i alge.

Neke namirnice ostavljaju talog u organizmu, a druga sagorijevaju potpuno.

Recimo, koristimo li u prehrani mnogo ulja koje ostavlja obilan talog, naše će sposobnosti opažanja i razmišljanja, tvrde makrobiotičari, biti zamagljene, um mutan, a emocije neugodne.

Pod utjecajem nekih loših namirnica u našem se tijelu “vatra” žestoko rasplamsava.

Zbog toga “energetska bomba” što smo je unijeli u tijelo može izazvati neugodne reakcije, primjerice, možemo dobiti osip na koži, ili možemo postati nemirni.

Ostaci takve hrane mogu se, osim toga, taložiti pa ćemo, primjerice, dobiti bubrežni kamenac.

Makrobiotika – balans

Makrobiotika je način življenja koji se oblikovao stoljećima, pa je nemoguće sve principe objasniti u jednom članku.

Vrlo pojednostavljeno, na Istoku se vjeruje kako u našem organizmu, koji bismo mogli nazvati centralnom peći, djeluje još sedam manjih “peći” koje zovemo čakrama.

Zbog toga moramo voditi računa i o tome kako ćemo i čime njih «hraniti».

Naime, svaka čakra stvara određen tip topline i svakoj od njih je potrebno različito gorivo.

No, za sve njih postoji osnovno pravilo: moramo ih hraniti integralnim namirnicama.

Jer ako uzimamo samo dio namirnice, primjerice u rafiniranom obliku (bilo da se radi o rafiniranom šećeru ili obrađenoj riži) hraniti ćemo samo neke od naših čakri.

U istočnjačkoj prehrani obroci su vrlo balansirani. Doduše, ponekad se i u našim zapadnjačkim jelovnicima, nekako intuitivno, namirnice pravilno poslože.

Tako Nijemci jedu kiseli kupus s kobasicama, a vrlo je mudro jesti puretinu s marmeladom od brusnica.

Također, nije slučajno što se morski rakovi gotovo uvijek serviraju s hrenom, riba s peršinom ili limunom, a biftek posipava paprom.

Makrobiotika – harmonija

U makrobiotici se namirnice slažu prema ukusu, ali najvažnije je obroke pripremiti prema energetskim svojstvima: ono što jednoj namirnici nedostaje, nadopunjuje se s drugom.

No i kod nas ima mnogo takvih primjera, pa se, na primjer, preporučuje u kajganu s gljivama staviti i rajčicu, dok se pljeskavica jede sa svježim lukom ili kečapom.

Iako nisu znali za makrobiotiku, a nisu znali ni koja je hrana jin, a koja jang, naši su preci očito imali neki osjećaj za ravnotežu i harmoniju u ishrani.

No Japanci i Kinezi u svojoj su prehrani savršeno uskladili okus, boju, miris i oblik namirnica s potrebama organizma.

Kuhanje je kod njih jedna od najsuptilnijih vještina, pa ako ne znate tajne makrobiotičkog zanata, gotovo da i ne možete izbalansirati obrok.

Mnogi misle da se makrobiotički hrane ako pojedu tanjur rezanaca od heljdinog brašna ili sojine popečke. Ti rezanci i popečci sami po sebi nisu makrobiotičko jelo.

Oni neće uspostaviti ravnotežu u organizmu čak ni preliveni sojinim sosom tamari, iako su soja i heljda organski uzgojena zdrava hrana.

I vegetarijanci vole jela od soje, a njihove jednostavne i ukusne recepte za zdravi ručak pročitajte ovdje.

Makrobiotika – pravila

Ako se želite makrobiotički hraniti, morate ipak znati barem neka pravila takve prehrane.

Heljdini rezanci sa sosom tamari mogu ojačati bubrege, spolne organe i mokračni kanal, ali u isto vrijeme možda će na neki način djelovati na funkciju srca i tankog crijeva.

Zbog toga heljdine rezance treba posipati isjeckanom ljutikom, lukom ili juhom od tamarija u koji je nariban đumbir.

Tofu (jin) treba ponuditi uz sojin sos tamari (jang), te s malo naribanog đumbira.

Naribani svjež dajkon može ublažiti masne naslage ako, primjerice, jedete tempuru, jelo pripremljeno prženjem u mnogo ulja.

U sredinu kuglica od riže stavljaju se komadići umeboši šljiva, a oblažu se poprženom algom nori.

Ljudima u našim krajevima treba vremena i volje da nauče makrobiotički kuhati, jer nemaju iskustvo u balansiranju i slaganju namirnica.

No ima jela koja svatko može pripremati, a i takva jednostavna i početnička makrobiotika može pomoći kod nekih lakših bolesti i tegoba.

Želite li naučiti koja je hrana jin, a koja jang te kako pripremiti makrobiotički hranu, u ovom članku na našem portalu pročitajte više o receptima s grahom, sojom, algama…

Ako ste u ovom članku pročitali informacije koje niste znali, podijelite to s prijateljima: