Međugorje i anđeli – kakva je to čudesna veza!

Međugorje ne treba objašnjavati, ali saznajte kako tamo na vas paze anđeli

Međugorje je bilo prekretnica u životu suradnice “Altera” Snježane Strbad. Ovdje pročitajte njenu nevjerojatnu priču i razloge zbog čega je svojem imenu dodala Miha.

Događaji koji su ispisivali moje dionice životnog putovanja, u kojima se ponekad i nisam najbolje snalazila, otvarali su mi put u alternativnom smislu.

Moj susret s alternativom krenuo je molitvom kada sam imala pet godina, i, na moje čuđenje, baš je bilo kao što sam zamolila.

Krenula sam s „Oče naš“, na pola „Zdravo Marijo“ zbunila sam se i rekla: „Oprosti što ne znam dalje“, pa nastavila: „Molim te usliši moju molitvu“.

Ne znam što su anđeli učinili, ne znam kako je Bog doživio moju molbu ali to je zaista bila najljepša Nova godina do tada.

Usponi i padovi udaljavali su me i približavali alternativi, istovremeno.

Moje uvjerenje je logika koja funkcionira po znanstvenim principima, koja se temelji na dokazanim činjenicama.

Nije mi bilo ponekad jednostavno prihvatiti da postoje i druge energije koje nisu vidljive i koje „drže vodu“.

Iako sam prije mnogo godina saznala putem astrologije, tarota i numerologije, a kasnije i angelologije, da je moj put vezan uz alternativu i uz moju misiju života, vješto sam to izbjegavala.

No ipak, moj put u javnost alternative vezan je uz ovaj događaj.

Nakon puno godina vraćam se u Međugorje.

Svaki događaj koji je prethodio odlasku bio je prepreka, ali ja sam znala da moram taj put otići u Međugorje.

Nešto me je vuklo.

Oko šest sati ujutro stigli smo pred brdo Križevac.

Popeli smo se na vrh i zadržali se neko vrijeme. Nakon toga krenuli smo dolje.

Stigli smo do druge postaje. Stala sam. I odjednom padam.

Bez ikakvog razloga, ne padam prema dolje nego na desnu stranu.

Vidim kamen i vidim da se ne mogu zaustaviti te da moja glava pada na taj kamen.

Nezaustavljivo, neizbježno, nemam kontrolu nad situacijom.

Odjednom se čuje udarac o kamen, zvuk kao da je netko čekićem lupio.

Nekoliko žena s prve postaje potrčalo je prema meni glasno govoreći:

„Vaša glava, udarac se čuo dolje. Kako ste se tako brzo digli.„

Trajalo je nekoliko minuta njihovo ponavljanje da se čuo udarac i što je s mojom glavom.

U isto vrijeme prijateljica koja je bila 10-ak metara dalje, dotrčala je i rekla da je mislila da sam mrtva!

Da se udarac čuo tako jako, da je vidjela krv na rukavu moje trenirke i da su joj se noge odsjekle.

Sestra je rekla da me pokušala uhvatiti, ali da sam bila predaleko.

Ja sam svima samo ponavljala: „Ništa moja glava, moja ruka, moja ruka, nemam ruku.“

Ovako su govorili oni koji su bili mojoj blizini.

Moje viđenje

A iz moje perspektive ovako je bilo.

Spuštali smo se. Stala sam. Nisam se poskliznula, samo odjednom počinjem padati.

Vidim kamen krajičkom desnog oka i vidim neizbježno, da ću lupiti sljepoočnicom.

Pokušavam se dočekati rukama, ali kao da me ne slušaju, ruke ostaju u zraku.

Trenutak prije no što moje lice i glava dotaknu kamen, između kamena i moje glave pojavljuje se prekrasna, nježna, bijela, gusta energija!

Kao nježno paperje, kao kad me mama milovala po licu kad sam bila mala.

Moja glava ostaje na toj energiji, čujem udarac i osjetim da je ta anđeoska energija pretrpjela udarac umjesto mene.

Ja nisam osjetila ništa osim nježnosti, spokoja i beskompromisne ljubavi.

Ta energija je bila moj Anđeo čuvar, moj Damabiah koji je jako kooperativan i koji nikada ne odustaje od onoga za koga treba brinuti.

Arhanđel Mihael

Nakon što sam bila zaštićena od udarca, a moja je ruka bila u zraku, meni se to učinilo sekundu, dvije od udarca, netko me je naglo povukao za ruku i podigao.

Tako naglo da sam osjetila da je nemam, vidjela sam svoje žile, krv na trenirci i samo ponavljala da nemam ruku.

Minutu dvije nakon toga vidim žile kako splašnjavaju i vraćaju se u normalu, svi znakovi nestaju i sve je kao da nisam niti pala.

Žene s prve postaje čude se kako je sve u redu, moje suputnice kraj mene i svi okolo ponavljaju kako se udarac jako čuo …

U traženju odgovora, tko me je povukao za ruku, tko bi to mogao biti došla sam do Arhanđela Mihaela, pa je uz moje ime za alternativu pridodano Miha.

Da nije bilo tih ljudi oko mene koji su vidjeli i čuli što i ja, svaki iz svoje perspektive, vjerujem da bih neke odgovore tražila puno duže.

Tada mi je poručeno da kakve god uspone i padove imala u životu, moj put na zemlji vezan je uz alternativne tehnike i da svoju misiju zbog koje sam ovdje ne izbjegavam, već da je ispunjavam.

Ispovjest naše suradnice treba podijeliti onima koji nisu bili u Međugorju:

Napišite vaše mišljenje!

pogledaj sve komentare

Vaša email adresa neće biti objavljena, i nećemo ju dijeliti sa trećim osobama. *

Pretplatite se naš newsletter