Meningitis je bolest koju možete dobiti nakon ujeda krpelja – Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Meningitis je bolest koju možete dobiti nakon ujeda krpelja

0

Meningitis oduvijek izaziva strah u narodu jer je povezan s mozgom

Meningitis je laički izraz za ono što se u medicina zove krpeljni meningoencefalitis. Ako netko nađe na tijelu krpelja, prvo je pitanje liječniku: “Jesam li dobio meningitis”?

U ovom članku pročitajte što su krpelji, kako i zašto se hvataju za kožu čovjeka, treba li ih skidati i kakve su posljedice ako ih na vrijeme ne uklonimo.

U videu ispod naslova ovog teksta pogledajte što o krpeljima i posljedicama njihova ujeda govori stručnjak za to podrućje, prof. dr. Dragan Palmović.

Svake godinestotine ljudi završi u bolnici zbog uboda krpelja. Posljedice mogu biti opasne ako se na vrijeme ne izvadi nametnik i ne očisti rana.

Neki ljudi pokušavaju sami ukloniti krpelja, ali im pritom u koži mogu ostati djelovi njegova tijela što kasnije može uzrokovati glavobolju i tempreaturu, ali i mnogo teže bolesti.

Krpelji su parazitske grinje čija se veličina kreće od 0,2 do 1,5 centimetara. U prirodi su rasprostranjeni vrlo široko. Može ih se naći u

  • našim ravničarskim ili brdskim šumama,
  • ali i uz polja,
  • u vrtovima, živicama, okućnicama.

Generalno ih možemo podijeliti na skupinu krpelja šikare, te na onu malobrojnu skupinu krpelja nastambi.

Krpelji se javljaju u većem broju u proljeće i rano ljeto svake godine.

Najaktivniji su kod nas od svibnja do srpnja i tada je najveći strah od meningitisa.

Može ih se naći i u jesen, no znatno rjeđe, a izuzetno i zimi ako je zima blaga i bez snijega.

Njihova brojnost varira od godine do godine zbog raznih činitelja od kojih su neki poznati a neki još uvijek ne.

Krpelji se razmnožavaju nepotpunom preobrazbom.

Ženke su opasnije

Ženka šikarnog krpelja se nakon sisanja krvi i oplodnje, otpušta sa životinje na tlo tražeći kakvo skrovito mjesto gdje položi jajašca (2.000-18.000) i ugiba.

Nakon završetka embrionalnog razvoja iz jajašca izmile pokretne ličinke.

One potraže žrtvu, a to su najčešće zmije i gušteri ili sitni sisavci i ptice.

Nakon sisanja krvi (3-7 dana) ostaju na nositelju ili se otpuštaju na tlo, zapadaju u letargično stanje i presvlače se u stadij nimfe.

Nakon novog “krvnog obroka” koji traje 3-10 dana, slijedi presvlačenje u adultni stadij na nositelju ili na tlu.

Ako se presvlačenje dogodilo na tlu, oni potraže sljedećeg nositelja. Ako je to čovjek, postoji bojazan da će dobiti meningitis.

Ženke sišu krv od 8 do 17 dana, a na životinji se mogu zadržati i znatno duže, praktički sve dok ne budu oplođene.

Ženke su prilično proždrljive i posišu od 0,5 do 2 mililitra krvi tako da znatno povećavaju svoj volumen (do 200 puta).

Kraj proljeća

Mužjaci sišu krv simbolički, a za neke vrste nije pouzdano utvrđeno da uopće sišu.

Za aktivnost krpelja presudna je toplina i vlaga podneblja.

Za vrste utvrđene u našoj zemlji potrebna je temperatura okoline od najmanje 10 stupnjeva Celzijusa, ali i određena količina vlage u zraku.

Neke vrste krpelja ograničene su na toplija podneblja s većim stupnjem vlage u zraku, dok su drugi aktivniji zimi sa suhom klimom.

Ipak, za većinu je vrsta glavna sezona – prelazak proljeća u ljeto.

Krpelji nastambi su aktivni tijekom cijele godine, osobito u jesen i zimi.

Krpelji oštećuju nositelje na više načina:

  • buše kožu na mjestu gdje sišu krv, ostavljajući otvorenu ranu nakon otpuštanja
  • sišu krv
  • produktima slinovnih žlijezda djeluju toksično lokalno i na središnji živčani sustav
  • prenose razne uzročnike specifičnih bolesti (viruse, bakterije, spirohete i protozoe)

Za veterinarsku parazitologiju osobito je značajna njihova uloga biološkog vektora protozoa.

Liječnici, pak, navode da šumski krpelji vrste Ixodes ricinus mogu na ljude prenijeti dvije bolesti:

  • virusni krpeljni meningoencefalitis
  • i infekciju uzrokovanu bakterijom Borrelia burgdorferi, poznatu pod imenom bolest Lyme (Lyme borrelioza ili kronični migrirajuće eritem).

Epidemiolozi tvrde da se krpelji smještaju na grmove i nisko raslinje do visine oko jednog metra

Kao grašak

Tu na istaknutim vršcima grančica raširenih nožica čekaju da kraj njih prođe neko toplokrvno biće (životinja, čovjek), kako bi se na njega neopazice prihvatili.

Zatim pronađu povoljno mjesto na tijelu gdje mogu svojim oštrim rilcem ubosti u kožu i sisati krv.

Obrok krvi nužan je krpeljima u svakoj od razvojnih faza radi presvlačenja hitinske ovojnice koja im postaje premala.

Najveću količinu krvi treba odrasla ženka kako bi mogla izvesti svoje potomstvo, tj. proizvesti više stotina pa i tisuća jajašaca.

Za vrijeme sisanja, ako su zaraženi nekim za ljude opasnim mikrobom, krpelji mogu prenijeti i tu infekciju.

Pri tome je mogućnost veća ako je trajanje sisanja i boravak na tijelu duži, pa je tako najveći rizik ako se na nas prihvati odrasla ženka krpelja.

Ona za nekoliko dana, kad ju prije ne bismo uklonili, može višestruko premašiti svoju veličinu.

Može postati velika poput zrna graška, i izgedom i bojom podsjećati na plod biljke ricinusa (stoga ime Ixodes ricinus).

Ženku se može prepoznati po crvenkastom polumjesečastom zadku, za razliku od jednobojnih, tamnije ili svjetlije smeđih mužjaka ili ličinki.

Skidanje krpelja s tijela

Krpelja treba skinuti uz pomoć pincete (dobra je kozmetička s ravnim vrhovima) dezinficirane alkoholom ili opaljene plamenom.

To se radi opreznim, smirenim potezanjem u raznim smjerovima, hvatajući krpelja što bliže glavi da se izbjegne gnječenje zadka.

Za skidanje krpelja načinjeni su i posebni instrumenti slični pinceti ili u obliku pločice s procjepom, koji također mogu poslužiti.

U posljednje vrijeme neki smatraju da je najbolje na krpelja ništa ne stavljati (ulje, aceton i dr.).

Naime, postoji bojazan kako se takvim za krpelja neugodnim podražajem ne bi potaknulo njegovo grčenje i veći ulaz možda zaraznog materijala u ubodnu ranicu.

Ako se to ipak odluči, najbolje je krpelja omamiti alkoholom (poklopiti vatom natopljenom alkoholom i držati 3-5 minuta) i zatim pokušati skidanje.

Od skidanja krpelja ne treba odustati ako ne ide lako.

Zaraženi krpelj

Pokušajte otkinuti barem tijelo (zadak) jer zaostalo rilce u koži više ne može utjecati na nastanak eventualne zaraze.

Što ako je zaraženi krpelj ostao duže na tijelu i napio se krvi?

U slučaju da zaraženi krpelj ostane duže na tijelu može zarazu prenijeti na čovjeka ili životinju.

Liječnici navode da se je u prvih nekoliko dana nakon toga moguće tzv. pasivnom imunološkom zaštitom (hiperimuni gamaglobulin) zaštititi se od krpeljnog virusnog meningoencefalitisa.

kako biste ga prepoznali, zlu ne trebalo, ovo su simptomi virusnog meningoencefalitisa:

  • visoka tjelesna temperatura
  • glavobolja
  • mučnina
  • kočenje šije
  • znakovi oštećenja središnjeg živčanog sustava

Ako se kod osobe koja je imala krpelja primjete gornje navedeni simptomi (javljaju se 4-30 dana nakon uboda) potreban je odlazak u bolnicu.

Borelioza Lyme, koja najčešće započinje upadljivim kožnim crvenilom na mjestu uboda do mjesec dana nakon uboda, liječi se u toj početnoj fazi uspješno antibioticima bez potrebe primitka u bolnicu.


Nemojte olako shvatiti ove savjete, svake godine nekoliko ljudi smrtno strada zbog krpelja!

Zato podijelite članak “Meningitis je bolest koju možete dobiti nakon ujeda krpelja ” i video drugima:

Možda će vam se svidjeti