Mistična mandragora najpoznatija je biljka srednjeg vijeka, evo zašto! – Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Mistična mandragora najpoznatija je biljka srednjeg vijeka, evo zašto!

0

Mistična mandragora toliko je slavljena i napadana da su se o njenom utjecaju pisale knjige, a vjerovali su u nju i najveći umovi!

Malo je biljaka koje su u tolikoj mjeri popraćene mističnim predanjima i običajima kao što je to europska mandragora. Američka vrsta, Podopthylum peltatum, usprkos svom imenu, sasvim je drugačija biljka.

Stara “čarobna” mandragora iz Europe je u botanici poz­nata pod imenom Atropa mandragora.

Rimljani su vjerovali da je pod zaštitom Atrope, neumoljive Parke, koja je presijecala konce života koje je pravila Kloto, a čiju je dužinu određivala Lahesis.

Grci su biljku posvećivali Kirki, čarobnici zlatne kose koja je bila poznata po svojem poznavanju magije.

  • Ljudski lik

Ona je oduvijek pobuđivala posebne osjećaje zato jer njezin račvasti korijen podsjeća na ljudski lik . Zato su mandragoru nazivali “lutka iz zemlje”.

Ta je sličnost uzrokovala mnoga sujevjerja vezana uz biljku. Rimljani su je zvali Semihomo, a Grci Antropomorphon; obje riječi aludiraju na sličnost s ljudskim likom.

U Njemačkoj su mandragoru zvali “čarobnjakov korijen”, a Arapi su je nazivali “đavolja jabuka”.

Mandragora ima narkotička svojstva slična onima beladone. Nekad su je upotrebljavali za izazivanje povraćanja.

S korijenjem su pripremali napitak koji je služio kao anestetik pri kirurškim zahvatima. Smatralo se da je vrlo učinkovita protiv ženske neplod­nosti.

  • Muška djeca

Uostalom, u Africi i na Dalekom istoku još se uvijek koristi u te svrhe.

U Bombaju su indijski istraživači, koji su nedavno proučavali fiziološke efekte nekih biljaka, došli do rezultata da su sterilne žene kojima se davao ekstrakt europske mandragore, usko­ro počele rađati mušku djecu.

Brojna predanja, koja govore o mandragori, nisu samo dramatična, već ponekad i mračna.

Priča se da je biljka rasla samo na tamnim i zlokobnim mjestima ili u sjeni vješala gdje se “hranila izdisajima pogubljenih kriminalaca”.

Jedno drugo neobično pre­danje govori da je biljka bila toliko čvrsto vezana za tlo da je pri­likom branja vrištala poput nekog ljudskog bića na mukama.

K tome, njezini bi krici istog trenutka uzrokovali ili ludilo ili smrt onih koji bi ih čuli.

Kako bi izbjegli te kobne posljedice, berači bi stavljali vosak u uši i vezivali psa za drvo. Prema starim pričama, jadan bi pas umirao slušajući krikove biljke koju su trgali iz tla.

  • Moć dobra i zla

Zadivljujuće i čudesne priče, vezane uz mandragoru, kolale su među ljudima.

Nosili su je u amajliji, koristili su je za proročanstva i smatrali da je moćan sastojak svih vrsta magija.

Pismo koje je 1675. godine napisao gradonačelnik Leipziga, jasno pokazuje kakva su sujevjerja bila vezana uz tu biljku.

Gradonačelnik je doznao da je njegov brat pretrpio čitav niz nesreća i odlučio je kupiti korijen mandragore koji mu je poslao sa sljedećim savjetima:

“Kad ‘lutka iz zemlje’ stigne u tvoju kuću, ostavi je neka se tri dana odmara i nemoj joj se približavati.

Zatim je stavi u toplu vodu. Time zatim poškropi životinje, pragove vrata i okvire prozo­ra, sve, i uskoro će sve krenuti nabolje i bit će kako ti budeš želio, samo ako se budeš dobro brinuo o lutki iz zemlje.

Kupaj je četiri puta na godinu i svaki puta je omotaj nekom svilenom tkaninom, stavi je među najvrednije stvari koje imaš i to je sve što ti je činiti.

Kupka u kojoj se namakala ima posebno dobro djelovanje. Ako trebaš ići na sud, stavi lutku pod desnu ruku i pobijedit ćeš, bez obzira jesi li u pravu ili ne.”

Danas to sve djeluje naivno, ali prije nekoliko stotina godina i samo spominjanje imena ove biljke izazivalo je sgtrahopoštovanje.

Možda će vam se svidjeti