Obraćenje žene koja je godinama duhovno lutala – Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Obraćenje žene koja je godinama duhovno lutala

0

Obraćenje nije čudnovato, ali ovo nevjerojatno iskustvo potiće na razmišljanje što je istina?

Obraćenje iz jedne religije, tehnike ili duhovne discipline u nešto posve drugačije uvijek izaziva zanimanje, ponekad i osude. Ali treba biti otvorena uma i prihvatiti tuđe mišljenje.

Za časopis Veritas, prije nekoliko godina fra Josip Blažević razgovarao je s  dipl. ek., gđom K. Š. (čitavo ime je u originalnom tekstu) koja je u pokretu Hare Krišna bila jedanaest godina, zatim je bila inicirana u reiki i u pranoterapiju, Excalibur i druge tehnike.

Nakon toga slijedio je susret sa svećenikom Zlatkom Sudcem koji je sve promijenio. Ovu su njena razmišljanja koja se ne moraju podudarati s vašim.

  • Prvo je pitanje bilo o pranoterapiji?

– Pranoterapija, koja je zahvatila i naša područja, vrlo je opasna tehnika, i to opasna po život. Kad sam ja primila inicijaciju u pranoterapiju, više nisam mogla jesti. Osjećaj za jelo je bio umrtvljen.

Također sam se emotivno vezala za svog učitelja. Svakog tjedna poslije inicijacije kod kuće me je uvodio u nova stanja svijesti.

Sjećam se da mi se tijelo grčilo i da sam bila u smrtnim bolovima. On mi je tumačio kako se oslobađam od svih rana koje su u meni od djetinjstva i iz prošlih života. I obećao mi je da ću se sve više oslobađati tih bolova što češće budem dolazila na njegove tretmane.

Dovodio me je do stanja halucinacija. Iznad mene je kadio nekim biljkama koje je donio iz Amerike, od Indijanaca, od nekih šamana, kod kojih je on išao na obuku. Imala sam osjećaj da se sa mnom manipulira.

Prije svake seanse on je molio umrle majstore da rade kroz njega. On je sljedbenik Sai Babe, iniciran u reiki II, te još barata i nekim drugim tehnikama, koje bih upoznala da sam s njim ostala.

Uglavnom, znam da ljudi koji prođu taj proces od 21 dan postaju učitelji. U posljednje vrijeme on ima i svoju grupu ljudi s kojima radi i te druge tehnike.

  • Poznato je da ste bili inicirani i u reiki. Postoje mnoštva koja su inicirana u ovu okultnu praksu, a istovremeno se smatraju i pripadnicima Katoličke crkve. Kakvo je Vaše iskustvo s reikijem?

– Sada, kao obraćenica, mogu posvjedočiti da reiki nema nikakve veze s božanskom energijom, kako je nazivaju reiki majstori. Reiki je čisti spiritizam i manipulacija masama ljudi.

Jedan reiki majstor sigurno ima neke »moći«, jer sam takve »moći« i sama osjećala gotovo četiri godine.

Ali više nisam imala slobodu mišljenja, nego sam otvarala te tajne simbole putem kojim vam je otvoren put do umrlih majstora, te ih pitate za savjet i sve što vas zanima.

Ako niste s njima u vezi, ništa vam više u životu ne ide. Simboli se ne otkrivaju nikomu, jer oni imaju veliku »moć«, i tek nakon što primite inicijaciju oni postanu aktivni.

Njima se možete služiti i na daljinu. Čak možete pitati uzašle majstore (»Uzašli majstori« – u teozofiji, antropozofiji, okultizmu i nekim orijentalnim učenjima – predstavljeni su kao duhovna bića koja pomažu evoluciji ljudi, a borave na višim razinama, u koje se ulazi otvaranjem navodnih energetski žarišta, tzv. »čakri« – op. J. B.) o nekoj drugoj osobi da dobijete od njih dozvolu da je možete liječiti šaljući joj reiki.

Moja bivša reiki majstorica je primala poruke izravno od Sai Babe. Također mi je rekla da je Sai Baba Isus i da se Jeruzalem preselio u Indiju.

Svi njezini sljedbenici čvrsto u to vjeruju i jedino ih Isus može vratiti s toga krivog puta. Također, kad sam se obratila, došla sam u njihovu grupu i rekla im da ih napuštam, jer sam našla pravog Isusa.

Majstorica mi se prijetila da ću ponovno pasti u mračni bunar, zato što ostavljam uzašle majstore, koji su tako mnogo za mene učinili.

Rekla mi je, također, da će ta crna jama biti droga, da ću se početi drogirati samo ako napustim reiki i svoga duhovnog učitelja, koji mi je, navodno, kroz sve godine zajedničkog života tako puno dao.

Jer, na brojnim skupovima, majstorica je govorila kako se ona uči od mene i kroz mene dobiva poruke.

  • Bili ste 11 godina članica pokreta Hare Krišna, te ste u tu svrhu boravili i u Indiji. Molimo Vas da nam, ukratko, predstavite taj pokret i svoje zanimanje za njega.

– Pokret Hare Krišna nastao je šezdesetih godina, kada je indijski guru Šrila Prabhupada s Bhagavat Gitom stigao u Ameriku i preveo neke vedske spise.

Tada je počeo oko sebe skupljati prve učenike. Najviše se koristio mističnom maha mantrom, odnosno mantrom oslobođenja.

Što je više pjevate, efekt je veći, jer ona dovodi do stanja transa, i tako je Srila Prabhupada privukao mlade oko sebe, te im pričao o predivnom bogu Krišni i o njegovoj Radhavani, o duhovnom svijetu i o reinkarnaciji.

Po Americi je mnoge inicirao i dao im sanskrtska imena. Odredio je i načela kojih se svaki njegov sljedbenik treba pridržavati:

  • obvezno vegetarijanstvo (apstinencija čak od riba i jaja);
  • uzdržavanje od svih toksičnih sredstava;
  • zabrana kockanja;
  • zabrana nezakonitog seksa.

Od svega je najvažnije dva i pol sata mantranja, ili šesnaest krugova na jopi (indijskoj brojanici sa 108 zrna). Krišna je indijski bog, kojega se u hramovima odijeva, nudi mu se hrana, a obredi traju od jutra do mraka.

Cjelokupna indijska pravila prenesena su u Europu. Sada mnogi gradovi imaju taj Hare Krišna centar i njihove bogove.

Od svega je ipak najinteresantnije to da ni mnogi Indijci ne znaju što je to pokret Hare Krišna, tako da mladi iz naše zemlje odlaze kao misionari i šire taj pokret po Indiji.

Kada sam prvi put srela misionare ovog pokreta, pitala sam se kakvi su to sveci. Osvojili su me svojim ljubaznim ponašanjem i velikom brižljivošću.

Počela sam redovno odlaziti na njihove susrete i odlučila sam potpuno se predati i živjeti kao svećenica Hare Krišne.

Kod njih sam obučavana u vedskoj kulturi i u drugim indijskim spisima, a i sama sam proučavala te spise, i to svakodnevno po dva sata.

Godinu dana kasnije srela sam svoga duhovnog učitelja. Na početku je sve bilo idilično i krasno, ali kad od gurua želite primiti inicijaciju, to nije lako zaslužiti.

On vas testira jeste li ozbiljan sljedbenik. Tada sam zaboravila na svako biće iz moje uže obitelji, uključujući mamu, tatu, sina, muža i sve one koji su se protivili putu koji sam izabrala.

Postupila sam prema instrukcijama što mi ih je davao moj duhovni učitelj. Njemu se sljedbenik potpuno podlaže i kao osoba više ne postoji.

Dobiva novo ime i novog vlasnika koji ga vodi. Tu vezu između gurua i učitelja, u srcu, jedino Isus može raskinuti. Odnos učenika i učitelja zapravo je cijeli jedan nauk, o kojem bi se dala napisati cijela studija.

Nakon nekoliko godina danonoćnog služenja učitelju otišla sam prvi put u Indiju. Hodočastila sam na mjesto gdje se taj bog Krišna rodio.

Tamo sam prošla cijeli pakao. Kilometrima hodate bosi, jer navodno kroz stopala odlaze vaši grijesi, uklanja se vaša karma. Znala sam imati mjehure na stopalima, ali sam išla dalje, jer sam čvrsto vjerovala.

Čak se sjećam da sam iz svake njihove rijeke ili bare pila vodu i, naravno, zarazila se, te dva mjeseca provela u bolnici.

Sve što sam ispaštala bilo je za moj duhovni napredak, jer su nas učili da u svetoj zemlji duhovno napredujemo puno brže nego u Europi.

Tako sam pet godina za redom, po dva mjeseca, odlazila u Indiju. Bila sam na Himalaji sa Šivinim sljedbenicima i oni su tamo molili nada mnom. Odande sam jedva otišla, jer su me htjeli zadržati za sebe.

Kad sam se vratila na Zapad, osjećala sam se vrlo izgubljenom i nisam više znala gdje pripadam. Godinu prije obraćenja pozvao me jedan stari indijski guru da se dođem potpuno predati Krišni i da dođem živjeti na tom svetom mjestu.

Kad sam se na to odlučila, dogodilo se nešto sasvim suprotno: tada sam, naime, srela pravoga Boga.

Dodala bih i to da me u pokretu Hare Krišna mnogi poznaju kao veselu i raspjevanu osobu, ali jedna je stvar bila tužna.

Unatoč svemu, moje je srce krvarilo, duša je patila. Indijska mantra u pokretu Hare Krišna samo je tehnika, zapravo magija, a nije nikakva molitva za oslobođenje.

Pravo oslobođenje u srcu doživjela sam tek kada sam susrela živoga Boga, u Rijeci, na misi vlč. Zlatka Sudca. On se pomolio nada mnom i rekao mi da nisu sve vjere put do Boga.

Tada sam prvi put kroz njegove ruke osjetila Duha Svetoga. Pitao me želim li biti potpuno slobodna i kao uvjet tražio da od sebe odbacim sve što ima veze s pokretom Hare Krišna i s drugim praksama kojima sam se bavila.

I zaista, kada sam učinila taj korak potpunog predanja Isusu, on me potpuno ozdravio u srcu. Konačno sam zaživjela pravim životom, jer sam našla onoga koga sam tražila punih četrdeset godina.

Nikada nije kasno vratiti se Isusu, jer on nas čeka na vratima hrama naših srdaca; samo mu mi trebamo otvoriti. Hvala Isusu što je ozdravio moj duhovni vid i rasvijetlio tamu moga srca. Hvala mu što mi je grijehe oprostio.

Grijehe oprašta jedino Isus Krist. Jedini je on na sebi ponio naše grijehe na križ. Moje srce sada kuca samo za njega i vječno želim biti samo njegova.

Razgovarao fra Josip Blažević, objavljeno u časopisu Veritas, br. 6/2000.


Molitva grupe ljudi iscjeljuje, kažu vjernici. Jesu li u pravu?

Izvor dnevno.hr
Možda će vam se svidjeti