Okultne, čudesne biljke – pljuskavica, tisa, ljiljan, češnjak i rutvica | | Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Okultne, čudesne biljke – pljuskavica, tisa, ljiljan, češnjak i rutvica

0

Okultne, čudesne biljke – u prošlosti se u narodu vjerovalo da neke biljke, osim ljekovitih, posjeduju i magična svojstva.

Pročitajte ovdje kakvu moć kriju djetelina s četiri lista, ljiljan, hrast … Jer biljke su se koristile u magijskim i religijskim ritualima od pradavnih vremena.

Tako su različita indijanska plemena, koja su vjerovala da duh obitava u životinjama, biljkama i mineralima, te u prirodnim pojavama, razvila duhovni smjer zvan šamanizam, koji se smatra jednim od najstarijih vidova religije na svijetu.

Šamani su vjerovali u magijska svojstva biljaka. Ali i kasnije se u Europi, osobito među pukom, čuvalo znanje o posebnim, čarobnim svojstvima raznih biljaka.

Pa i danas čak i ako u to ne vjerujemo, razveselimo se kad nađemo djetelinu s četiri lista jer „to donosi sreću“! Pročitajte u što je narod vjerovao:


Djetelina s četiri lista

Vjerovanje vezano uz djetelinu s četiri lista ima povijest dulju od bilo kojeg drugog vezano uz neku biljku. Njezin izvorni naziv trifolium znači “list s tri listića”.

Po nekim predanjima, na kartama se pojavila zbog svoje veze sa srećom. Mnogima je djete­lina s tri listića simbol ljubavi, vjernosti i nade.

Noću se djetelina „mijenja“: listići sa strane naginju se jedan prema drugome, a srednji listić se pogiba u stav kao za molitvu. Upravo je to razlog zašto se ovu biljku toliko cijeni u narodu, te zašto se uvriježilo vjerovanje da djetelina donosi sreću i štiti protiv nesreće.

Ponekad se pronađe djetelina sa četiri listića. Posvud se ovo smatra znakom goleme sreće pa zato jedan pučki napjev glasi:

  • Jedan list slavi,
  • Jedan list bogatstvu,
  • Jedan list vjernoj ljubavi,
  • Jedan dobrom zdravlju,
  • A sve to u djetelini s četiri lista.

 Pljuskavica

Ljudi od davnine dijele tijelo od duše. Nakon smrti, znamo što se zbiva s tijelom. No, što se zbiva s dušom ili duhom, puno je zanimljivije.

Razvijeni su posebni rituali koji su se odvijali u “čast” mrtvih, no ne toliko da bi se odala počast preminulom, već više iz bojazni što bi duh koji se odvojio od tijela mogao učiniti živima.

Ukratko, ritual je omogućavao da se zaštiti od ljutnje mrtvih. Također bi se obavljali i rituali za zaštitu od zlih duhova i nadnaravnih bića.

Posebni rituali mogli su se obavljati i uz pomoć biljaka kojima su se pripisivale magične moći. Među takve biljke spada i pljuskavica (Hypericum perforatum).

U anglosaksonskim zemljama je, zbog svog crvenka­stog soka, posvećena Svetom Ivanu Krstitelju – otud i njezin na­dimak „biljka svetog Ivana“.

Njezin izvorni naziv Hypericum jasno pokazuje da se smatralo kako biljka ima moć nad zlim duhovima jer se ime sastoji od dvije grčke riječi, hyper i eikon koje znače “iznad” i “pojavljivanje”.

U davna vremena ovu su biljku zvali Fuga daemonum, što je značilo da ona “tjera vragove”.

Prvim kršćanima njezini su sjajni žuti listovi predstavljali sun­ce. To je “dokazivalo” da je ona bila učinkovito sredstvo protiv sila mraka i zla.

Dakle, vrag i zle sile nisu imale nikakvu moć nad onima koji su nosili talisman od pljuskavice.

Biljku se bralo 24. lipnja, na dan Svetog Ivana, i zatim bi ju se objesilo iznad vrata ili prozora.

U nekim zemljama bi je palili u „vatri Svetog Ivana“ u svrhu različitih magičnih ciljeva, ili bi je nosili kao amajliju za sreću.

Premda se pljuskavica još uvijek često koristi kao lijek protiv povreda i nekih bolesti, u početku se koristila za liječenje ludila, posebice kad se mislilo da dolazi od vraga.

Neki su narodi zadržali običaj da pale ovu biljku, a vatra i dim su smatrani kao posebno jaka sredstva za tjeranje raznih vrsta loših utjecaja.


Ljiljan, kamilica, hrast

Pljuskavica nije jedina biljka koja je posvećena nekom božanskom liku.

Bijeli ljiljan je, primjerice, jedna od brojnih cvjet­nih oznaka Djevice; besprijekorno bijele latice predstavljaju njezino djevičanstvo, a zlatni prašnici njezinu dušu obasjanu božanskom svjetlošću.

Kamilica (Matricaria) posvećena je Svetoj Ani, majci Djevice. Njezino botaničko ime, Matricaria, dolazi od latinskih riječi mater i cara, koje zajedno znače “voljena majka”.

Razne biljke, kao što su neven i gorska suručica, posvećene su Sve­tom Kristofu. Hrast je bio veoma svet za druide. Pod tim je stablom Abraham primio Božje poslanike.

Ali kora ovog drveta je i ljekovita, što vjerojatno niste znali. Saznajte kako se i kod kojih bolesti upotrebljava iz ovog članka: Hrastova kora za infekcije u ustima, želudac i crijeva”.


Tisa i božikovina

Zle sile mrze tisu, a ni božikovina im nije ništa draža. Tisu često nalazimo na grobljima.

A što se božikovine tiče, za prve kršćane njezine bobice i lišće s trnjem predstavljali su krunu od trnja i kaplje krvi.

Zato su i smatrali da ta biljka u kući ima ma­gično svojstvo i štiti ljude od zlih sila koje lutaju zemljom za vrijeme teških zimskih mjeseci.

Po nekim drugim predajama, božikovina je donosila sreću i napredak u dom, pod uvjetom da je se ne skine s božićnih ukrasa prije Nove godine, a u nekim zemljama nije se smjela micati sve do Svijećnice (2. veljače).


Češnjak i luk

Češnjaku i luku pripisuju se moći tjeranja loših duhova iz kuće. Poznato je da ih Kinezi, Egipćani i Arapi još uvijek koriste u te svrhe.

Odabere se jedna od te dvije biljke i otrgne se česno koje se zatim objesi ili stavi po sobama kuće. Sljedećeg jutra se ostaci pažljivo pokupe, zatim se spale, a na njihovo se mjesto stave svježi.

I luk isto tako ima reputaciju zaštitnika kuća za vrijeme raz­nih epidemija i kuge.

Još su i u XIX. stoljeću brojni liječnici pre­poručivali da se po kući objesi luk kao preventivna mjera u slučajevima epidemije. Djeca su oko vrata nosila luk koji je štitio od prehlade i drugih zimskih bolesti.

Ako vas zanimaju recepti sa češnjakom, pročitajte ih u ovom članku: “Češnjak pomaže kod krvnih žila i srca, probave i želuca, prehlade i bronhitisa”


Rutvica – za vidovitost

Rutvica se koristila kao talisman protiv crne magije. Po cijelom svijetu nalazimo predanja koja tvrde da se posebice cijenila kao okultna biljka koja je poticala ili naglašavala psihičke sposob­nosti.

U Tirolu, primjerice, ljudi su je nosili kako bi “osjetili na­zočnost vještica”.

Na Britanskom Otočju rutvica je bila toliko obožavana da su je nazivali “Grakhova biljka”, a misionari su posvećivali svetu vodu stručcima rutvice.


Pročitajte i druge tekstove o ljekovitom bilju pa ih podijelite prijateljima, ako mislite da im mogu pomoći:

Luk kao Viagra i čaj protiv raka, Curry za Alzheimera i bilje za depresiju

Možda će vam se svidjeti