Poslije života trebala bi doći smrt, ali nije uvijek tako! – Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Poslije života trebala bi doći smrt, ali nije uvijek tako!

0

Poslije života pojam je koji nedvosmisleno znači kraj. Ali neki kažu da su se vratili!

Poslije života može se ponovo vratiti u stvarnost, tvrde ljudi koji su doživjeli kliničku smrt ili neki veliki stres, ali to nitko ne može dokazati.

Tijekom povijesti, razne religije, filozofije i kulture pokušavale su pronaći istinu o sličnim doživljajuma, ma kakva ona bila.

I suvremena medicina te razni psihoteraputski pravci pokušali su pronaći objašnjenje za ove događaje ili za njihovu potvrdu. Tako su znanstvenici analizirali razna zabilježena iskustva i podijelili ih u dvije skupine:

  • iskustva ljudi koji su oživjeli nakon što su su ih liječnici proglasili klinički mrtvima,
  • te iskustva ljudi koji su tijekom neke nesreće, teškog ranjavanja ili bolesti bili blizu smrti.

Jedan od znanstvenika koji se ovom temom posebno bavio bio je dr. Raymond Moody. Doktorirao je filozofiju na sveučilištu u Virginiji, zatim je tri godine predavao povijest filozofije.

Nakon toga počeo je studirati medicinu, namjeravajući postati psihijatar i predavati filozofiju medicine. Među prvima se ozbiljnije počeo baviti fenomenom nazvanim “života poslije života”.

Analizirajući iskustva ljudi s kojima je razgovarao, nije pokušavao dokazati da život poslije smrti doista postoji. To je nešto što se zasad ni ne može dokazati.

On je jednostavno prikupljao iskaze ljudi različitog nacionalnog, vjerskog, socijalnog i kulturnog položaja.

Uspoređujući njihove priče došao je do vrlo zanimljivih zaključaka. U mnogim slučajevima ljudi koji su bili vrlo blizu smrti čuli su:

  • brujanje,
  • zvona,
  • škljocanje,
  • riku,
  • zveket,
  • zvižduk…

Mislili su da ti zvukovi dopiru iz unutrašnjosti njihove glave. Osim što čuju buku, ljudi u sličnim situacijama osjećaju kako ih nešto vuče velikom brzinom kroz nekakav mračan prostor.

Najčešće bi ga opisivali kao:

  • tunel,
  • bunar,
  • pećinu,
  • lijevak,
  • vakum,
  • kanal
  • ili cilindar koji ih je vukao prema dolje.

Osobe koji su imale izvantjelesno iskustvo govore da su lebdjele iznad svojeg tijela i da su promatrali što se ispod njih događa.

Mnogima je pojam lebdenja izvan tijela toliko nezamisliv, pa kad to i dožive, ne vjeruju da se to dogodilo!

Zbunjeni su i pitaju se što se to s njima zbiva; zašto odjednom vide sebe s određene udaljenosti – kao gledatelji neke predstave?

Veći broj ispitanika je izjavio da su u određenom trenutku svojeg izvantjelesnog iskustva postali svjesni kako su pokraj njih neka spiritualna bića.

Mnoge su ta bića smirivala govoreći im da još nije došlo njihovo vrijeme.

Većina ljudi koji su jednom bili “s one strane” života, rekla ja da su vidjeli neobično sjajnu svijetlost koja je u početku bila blijeda.

Ali ubrzo je postajala sve sjajnija, da bi napokon dosegla sjaj koji riječima ne mogu opisati. No iako je bila tako neizrecivo jaka, svijetlost ih nije zaslijepila.

Dapače, gledajući je, shvatili su kako se u stvari radi o nekom biću sazdanom od svjetlosti. Svi se slažu da im je za vrijeme tih neobičnih zbivanja pred očima vrlo živo i stvarno, u samo jednom trenutku prohujao čitav njihov život.

Ponekad su te slike bile treperavih boja, trodimenzionalne, pa čak i pokretljive.

Svi su se ispitanici nakon takvih neobičnih događaja “vratili” u stvarnost, ali njihov stav prema onom što im se dogodilo bio je različit.

Većina je takva iskustva skrivala jer su se bojali da ih ne proglase duševno poremećenima.

Ako ste i vi doživjeli neko slično iskustvo poslije života , javite nam se, rado ćemo objaviti vašu priču.


Zašto se trude

Ovo je iskustvo Amerikanke koje je zabilježio dr. Moody: “Prije godinu dana primljena sam u bolnicu zbog srčanih tegoba.

Prvi put sam se probudila u bolničkom krevetu s jakom boli u prsima. Pritisnula sam zvono pokraj kreveta da pozovem sestre i one su se užurbale oko mene.

Bilo mi je neudobno ležati na leđima pa sam se okrenula, ali kad sam to učinila prestala sam disati i srce mi je stalo.

U tom sam trenutku čula sestre kako panično zovu liječnika. Dok su one vikale, osjetila sam kako izlazim iz vlastitog tijela i klizim između madraca i ograde kreveta.

Tada sam se polako počela uzdizati prema stropu prostorije. Vidjela sam kako su i druge sestre dotrčale u sobu, a nakon njih i moj liječnik.

Nije mi bilo jasno što se to događa jer sam se osjećala kao komadić papira kojeg je netko otpuhnuo prema stropu.

Bila sam potpuno mirna, ništa me nije boljelo, nisam imala negativnih emocija ni straha.

Samo mir, beskonačni mir, čak ne mogu pronaći prave riječi kojima bih opisala što sam sve osjećala.

Promatrala sam kako me pokušavaju oživjeti. Dobro sam vidjela moje tijelo ispruženo na krevetu i ljude koji su stali oko njega.

Jedna sestra mi je davala umjetno disanje, a dok je to radila ja sam gledala njezin potiljak. Nikad neću zaboraviti njezinu kosu, bila je kratko podšišana.

Tada sam vidjela kako su dogurali nekakav aparat i na moja prsa stavili njegove električne krakove.

Odjednom sam vidjela da mi je tijelo poskočilo s kreveta i čula kako u njemu pucaju kosti. To je i za mene koja sam gledala bilo vrlo neugodno.

Promatrajući ih kako udaraju po mojim prsima, kako mi trljaju ruke i noge, pomislila sam: ”Zašto se toliko trude, pa meni je dobro?”

Ne znam ni sama kako, ali odjednom sam se ponovo našla u mojem tijelu i sve me je boljelo.


Dokaz: Linija života

Gospođa koja stanuje na zagrebačkom Črnomercu trebala je roditi drugo dijete. Iako je osjećala da se porod bliži, uvjeravali su je da još nije došlo njezino vrijeme.

Pokušala im je objasniti da ona ipak najbolje osjeća kada treba roditi, no poslali su je kući.

Bilo joj je loše pa su je napokon primili u bolnicu i pregledali. Otkrili su da je dijete mrtvo. Trebali su napraviti kiretažu.

No prije narkoze osjetila je kao da se diže iz kreveta, odlazi u kut sobe i s visine gleda što se događa.

Odjednom je primijetila da su aparati prestali raditi, a liječnici su se zbunjeno gledali ne znajući da li da nastave s operacijom.

Taj je događaj opisala poznatom zagrebačkom iscjelitelju koji se obvezao da joj neće otkriti ime.

Nećemo opisivati što joj se dogodilo za vrijeme operacije jer to je bilo gotovo isto kao i u slučaju bolesnice iz Amerike.

No zanimljivo je da ona može i fizički dokazati kako se u tom njezinom izvantijelesnom doživljaju s njom zbila neka promjena.

Naime, na dlanu je oduvijek imala prekinutu liniju života. Za vrijeme operacije, kad se izdigla od stola, osjetila je da je taj dlan jako boli.

Nakon operacije, linija života je srasla, više nije bila prekinuta?! To su potvrdili njezin suprug i njezine sestre.


Regresija i uvid u prošle živote – je li to laž ili istina?

Možda će vam se svidjeti