Psihoterapija za depresiju – jesu li bolji antidepresivi ili razgovor?

Psihoterapija za depresiju ne određuje se unaprijed, najvažnije su reakcije pacijenta

Psihoterapija za depresiju ovisi o reakciji pacijenta, nekima će pomoći i običan razgovor, a drugi neće moći bez lijekova.

Mnogi misle da je depresiju bolje liječiti psihoterapijom nego lijekovima, no to ipak ovisi o svakom pacijentu posebno i može se iskušati samo metodom pokušaja i pogrešaka.

Slično je s liječnikom koji propisuje lijekove za vašu bolest.

On ne može uvijek biti siguran hoće li prvi propisani lijek, u kojoj dozi i nakon kojeg vremena djelovati baš kod vas?

Tako ni psihijatar koji se odluči na psihoterapiju ne može znati kako će koji pacijent na to reagirati.

Najbolje rezultate u liječenju depresije daje kombinacija lijekova i psihoterapije.

Zbog toga bi ljudima koji pate od depresije trebalo preporučiti da se liječe na oba načina, ako je to moguće i ako mogu sebi priuštiti kvalitetnog privatnog terapeuta.

Jer u mnogim našim bolnicama i ambulantama psihoterapija na koju imate pravo u sklopu zdravstvenog osiguranja često je površna.

Najčešće terapija traje pola sata.

Pred psihijatrom se izmjenjuje pacijent za pacijentom, čije je životne priče gotovo nemoguće zapamtiti, a kamoli svakom pacijentu davati primjenjive i pravodobne savjete.

Terapeut kojem pacijent dolazi “po službenoj dužnosti” može biti loše raspoložen, preopterećen pa čak i nedovoljno obrazovan.

Zbog toga je kod nas možda najbolje liječenje depresije započeti s antidepresivima.

Oni uvijek djeluju na isti način, a psihoterapiju treba koristiti samo ako je terapeut doista stručna i ozbiljna osoba.

Nikad nemojte odlaziti na psihoterapiju ljudima koji nemaju diplomu i ordinaciju.

Psihoterapija za depresiju – razlike

Pobornici terapije lijekovima i terapije razgovorom (psihoterapije) kod depresije različito gledju na uzroke ove bolesti.

Psihoterapeuti vjeruju da depresija i tjeskoba nastaju zato što pacijent ima iskrivljene predodžbe o sebi i životu, nije prihvatio neku životnu okolnost, nije razriješio neki unutarnji sukob ili nešto radi pogrešno.

No dokazano je da u mnogim slučajevima ovo nisu pravi uzroci depresije.

Liječnici depresiju i tjeskobu najčešće smatraju posljedicom poremećene aktivnosti živčanog sustava, odnosno prejake ili preslabe podraženosti određenih moždanih centara.

Pritom se vjeruje da i vanjske okolnosti imaju utjecaj na moždanu aktivnost, ali liječnici vjeruju da njihov utjecaj na mozak ne ovisi o volji pojedinca nego o urođenoj otpornosti na stres.

Istraživanja mozga pokazala su da je medicina u pravu, jer se uzrok psihičkih poremećaja kao što su depresija i tjeskoba nalazi u mozgu, dakle u organizmu čovjeka.

To znači da su oni jednako tjelesni kao dijabetes, astma ili visoki tlak.

Stoga je neposredno djelovanje na mozak pacijenta pomoću lijekova opravdano i razumljivo jer se radi o fizičkom problemu, a ne umišljaju ili podsvjesti.

Psihoterapija za depresiju – ohrabrenje

To ipak ne znači da psihoterapija ne može biti djelotvorna kod pojedinih pacijenata.

Kod blaže i umjereno teške depresije, uspješnost psihoterapije podjednaka je terapiji antidepresivima.

No kod težih oblika depresije djelotvorniji su lijekovi.

Psihoterapija djeluje tek onda kada izazove promjene u moždanoj aktivnosti slične onima koje proizvode lijekovi, a koje pacijent prepoznaje kao poboljšano raspoloženje.

No do takvog antidepresivnog ili opuštajućeg učinka psihoterapije najčešće dolazi zahvaljujući međudjelovanju terapeuta i pacijenta, bez obzira na sadržaj terapije.

Mnogi pacijenti doslovce nemaju s kime pričati o svojim problemima i izjadati se, a pogotovo nemaju od koga čuti riječ ohrabrenja, podrške ili barem utjehe.

Ako tu «pronađu» kod terapeuta, terapija će djelovati.

Zbog toga se kod psihoterapije ne može govoriti o općenitom djelovanju, već ona ovisi doslovce o odnosu svakog pacijenta i terapeuta.

Psihoterapija za depresiju – zamke

Ako želite isprobati psihoterapiju, pažljivo odaberete terapeuta jer neki njihovi postupci mogu imati suprotan učinak od željenog.

Primjerice, pacijentu se ne smije govoriti da nema razloga biti depresivan ili tjeskoban, jer on tada osjeća da se mora opravdavati što je «bolestan».

Naime, terapeut treba poći od činjenice da je pacijentu loše bez obzira na »razloge«.

Baš kao što oboljelog od raka pluća treba liječiti, bez obzira na to je li bio pušač ili nije.

Nikome ne pada na pamet da tom čovjeku govori da je sam kriv što ima rak!

Često pogreška psihoterapeuta je uvjerenje da je neka osoba depresivna zato jer obraća previše pozornosti na negativnosti u svom životu, a zanemaruje pozitivne stvari.

Pritom govore besmislice poput ovih:

  • »Zašto sve gledate crno – jest da vas je napustila žena, ali budite sretni jer ste u međuvremenu postali šef svog odjela!«;
  • ili, »Nije strašno, izgubili ste posao, ali sad čete se bar moći posvetiti svojem vrtu!»

Depresija ne mora biti posljedica pacjentova pogrešnog poimanja stvarnosti.

Jer je dokazano da pacijent može imati kristalno jasnu predodžbu o sebi i okolini, dok s druge strane milijuni zdravih ljudi imaju krive predodžbe, ali ne i depresiju.

Također, nije dobro pacijentu govoriti da neku stresnu okolnost »mora prihvatiti«.

Naime, »prihvatiti« znači »podnositi«!

A hoće li nečiji živčani sustav podnositi neku okolnost, ne ovisi o pacijentovoj dobroj volji niti o terapeutovoj sugestiji.

Ponekad je besmisleno u terapiji protiv depresije uvjeravati bolesnika da treba promjeniti životne okolnosti.

Razlozi su jednostavni i terapeut ih uvijek mora imati na umu:

  • Neki pacijenti ne mogu baš ništa učiniti da promjene posao, stan, prijatelje…
  • Neke promjene ne mogu se ostvariti na brzinu, niti na vrijeme da bi to imalo iscjeljujuć učinak na zdravstveno stanje.
  • A ponekad ni pravodobno izvedena promjena nema učinka na zdravlje mozga ako je, primjerice, pretrpljeni stres izazvao ozbiljniju štetu u mozgu, uključujući i moždano tkivo.

Neki pacijenti jako dobro reagiraju na psihoterapiju, pa je šteta »šopati« ga lijekovima, a uskratiti mu toplu ljudsku riječ.

Jer postoje neki tipovi depresije i tjeskobe koji se mogu liječiti psihoterapijom kao i oni koji bolje reagiraju na lijekove.

Pritom su osobe koje su sklone vjerovanju drugima i prihvaćanju njihovih pozitivnih mišljenja bolji kandidati za psihoterapiju.

A  trezvenijim osobama više odgovara terapija lijekovima.

Simptomi - razlika:

Depresija ili tjeskoba

Često ljudi koji imaju psihičke probleme na znaju što je zapravo depresija, a što tjeskoba.

Naime, simptomi oba ova poremećaja su naizgled slični, a k tome mogu se kod neke osobe javiti samostalno ili zajedno.

Zašto je to važno?

Zato jer se depresija i tjeskoba liječe različito.

Evo kojim se simptomima ova dva poremećaja razlikuju:

Depresija:

  • potištenost
  • tuga, samosažaljenje
  • plačljivost
  • osamljenost
  • bezvoljnost
  • osjećaj bezvrijednosti i suvišnosti
  • loš san
  • nedostatak apetita
  • smanjen spolni nagon
  • želja za smrću

Tjeskoba:

  • strah (kronični ili panični)
  • zabrinutost
  • uzrujanost
  • uznemirenost (unutarnja ili vanjska)
  • nesanica
  • opsesivne misli
  • prisilne radnje

Na portalu “Alter Plus” možete pročitati i druge poučne tekstove o psihologiji i terapijama psihičkih poremećaja i tegoba:

Psihoterapija dopire do kutaka svijesti koju su vama nedostupni

Podijelite prijateljima na Facebooku tekst – psihoterapija za depresiju:

Napišite vaše mišljenje!

pogledaj sve komentare

Vaša email adresa neće biti objavljena, i nećemo ju dijeliti sa trećim osobama. *

Pretplatite se naš newsletter