Psihoterapija dopire do kutaka svijesti koji su vama nedostupni – Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Psihoterapija dopire do kutaka svijesti koji su vama nedostupni

0

Psihoterapija pomaže ljudima koji sami ne mogu riješiti svoje psihičke probleme

Psihoterapija je tehnika koju mnogi stručnjaci negiraju, ali primjer iz prakse Richarda Webstera koji objavljujemo pokazuje što se sve može saznati iz snova.

Pritom ovaj terapeut smatra da je učenje usmjeravanja i prisjećanja snova vrlo učinkovit način za vraćanje davno izgubljenih sjećanja na prošle živote.

A to je potrebno da bismo shvatili zašto nam se nešto događa u sadašnjosti.

Nekim ljudima psihoterapija pomaže da se prisjete prošlih života, dok se drugi moraju više potruditi da bi postigli zadovoljavajuće rezultate.

No, Wbster smatra da je rad sa snovima koristan je i za mnoge druge stvari osim prisjećanja prošlih života.

Može pomoći:

  • u razumijevanju sebe,
  • dati uvide u budućnost,
  • omogućiti vam predosjećaje i upozorenja
  • i dopustiti vam da ostvarite potpunu kontrolu nad svojim životima.

O ovoj tehnici smo pisali u drugim tekstovim na našem portalu, a ovdje je opisan jedan primjer iz njegove prakse uz poruku:

“Sav trud koji uložite u prisjećanje snova isplatit će vam se!”

Joannino iskustvo

Joanna je došla na moje tečajeve u potrazi za rješenjem zabrinjavajućih snova.

Bile su joj pedeset i dvije godine i bila je dvaput udana.

Vjerovala je da joj psihoterapija može pomoći.

Njezin prvi brak bio je katastrofalan, a drugi suprug joj je umro dok je bio na ribarenju, nekoliko godina prije no što je došla k meni.

“Mislim da sam dobro preboljela Frankovu smrt”, rekla mi je na našem prvom sastanku.

“Bili smo vrlo bliski i to me strašno pogodilo, ali kao što se kaže, vrijeme liječi sve rane, a život ide dalje.”

Joanna i Frank bili su vlasnici male tvrtke za distribuciju.

Nakon njegove smrti, ona je uložila svu svoju energiju u posao.

Tvrtka je narasla i prije godinu dana prodala ju je za velike novce.

“Mogu učiniti što god želim”, rekla mi je. “Jedini je problem taj što nemam pojma što želim.”

Zatim mi je pričala o snovima. Tijekom prethodna tri mjeseca budila se svake noći, gušeći se.

“Čini mi se kao da me netko pokušava zadaviti, i kad otvorim oči, vidim to strašno smeđe lice kako zuri u mene.

Oči su mu pune mržnje i prijetnje. Nakon toga ustanem, jer više ne mogu zaspati.”

“Jeste li prepoznali lice?” upitao sam je.

Joanna je odmahnula glavom. “Poznato mi je”, rekla je. “Vrlo poznato, ali ne mogu ga odgonetnuti. To je misterij.”

Kontrola nad snom

Zvučalo je kao da Joanna proživljava djelomično prisjećanje na prošli život.

To je vrsta informacije koja bi se vraćala i protiv njezine volje da je zadavljena u prošlom životu.

Psihoterapija pokazuje da traumatska iskustva ostavljaju duboke tragove na umu.

Zato se mnogi ljudi prisjećaju smrti iz prošlog života.

Predložio sam Joanni da pokuša usmjeriti san umjesto da se probudi.

Drugim riječima, predložio sam joj da ga pretvori u lucidni san.

Iako je imala isti san svake noći, iskustvo joj je bilo toliko zastrašujuće da joj je trebalo nekoliko tjedana da ostvari kontrolu.

Kad je ipak uspjela, jedva je čekala da mi sve ispriča.

“Učinila sam kako ste mi rekli”, rekla je Joanna.

“Rekla sam sebi da sanjam i da mogu slijediti san unatrag i unaprijed.

Moj se suprug zvao Gerard, ali bio je to Frank, ako znate što želim reći.

On i ja imali smo malenu farmu.

Stvorili smo je iz ničega, i iako je bila vrlo skromna, bili smo ponosni na nju.

Bila sam trudna i teško sam to proživljavala, ali Gerard se nikada nije žalio.

Čudan osjećaj

Život je bio težak, ali znali smo da će biti lakše jednom kad stvorimo obitelj koja će nam pomagati.

Na milju od nas živjeli su naši susjedi.

Millie mi se sviđala, ali nisam podnosila njezina supruga, Joela.

Ježila sam se od njegova pogleda. Vidjelo se da me svlači u mislima.

Gerard i Joel odlazili su zajedno u grad po namirnice. Za to im je trebalo tri dana.

Sjećam se da sam imala čudan, zlokobni osjećaj jednog proljetnog jutra kad su krenuli u grad.

Joelu su skoro krenule sline na usta dok me promatrao, i bilo mi je drago što odlaze.

No, tad sam se zabrinula. To nije bilo ništa novo.

Uvijek sam brinula kad bi Gerard bio odsutan, a sada, nakon pet mjeseci, bila sam zabrinuta više no inače.

Prve noći loše sam spavala. Sljedeće noći bila sam tako umorna da sam otišla ravno u krevet.

Probudio me zadah alkohola. Zatim sam osjetila snažne ruke oko vrata.

Otvorila sam oči i pokušala se pomaknuti. Joel je bio na meni. Viknula sam i pokušala se osloboditi.

Budućnost

Bilo je to gubljenje vremena, jer nitko me nije mogao čuti.

Nisam se mogla kretati jer ležao je na meni, a ruke su mu bile posvuda.

Uspjela sam ga ugristi. Još uvijek mogu okusiti njegovu krv.

To ga je razdražilo i počeo me udarati. A tada me zadavio.”

Joanna se nasmiješila dok je dovršavala priču.

“Nije sve izašlo u jednoj noći”, objasnila je. “Bilo je prestrašno. No, malo po malo, saznala sam cijelu priču.”

“Sanjate li još uvijek taj san?” upitao sam je.

Joanna odmahne glavom. “Čini se da je nestao, ali sad se znam nositi s tim. Pokrenem san dalje u budućnost.

Vidim dva groba, jedan pokraj drugoga. Gerard i ja.”

“Što je s Joelom?”

Joanna odmahne glavom. “Ne znam što mu se dogodilo. Otkrit ću jednog dana.” Ona se nasmije.

“Jedno što znam jest da smo Frank i ja bili zajedno nekada, i bit ćemo zajedno opet u budućnosti. U to uopće ne sumnjam.”


A članak o psihoterapiji kroz snove podijelite prijateljima:

Psihoterapija za depresiju – jesu li bolji antidepresivi ili razgovor?

Možda će vam se svidjeti