Putovanje duše analizira psiholog tehnikom "nadsvijesnog" stanja | | Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Putovanje duše analizira psiholog tehnikom “nadsvijesnog” stanja

0

Putovanje duše –  psiholog i majstor hipnoterapije dr. Michael Newton osmislio je tehniku kojom pacijente dovodi u «nadsvjesno» stanje.

U takvom stanju oni otkrivaju što im se dogodilo u duhovnom životu nakon osjećaja fizičke smrti.

Dr. Newton je bio svjetski popularan i poznat po svojim tehnikama duhovne regresije, a preminuo je 2016.

U Americi je osnovao institut koji se bavio ovakvim pojavama, a o svojim iskustvima napisao je i knjige koje su godinama bile bestseler u čitavom svijetu.

Ovdje je ispovijest pacijenta koji je progovorio u tom nadsvjesnom stanju i objašnjenje dr. Newtona kako i zbog čega je to moguće.


Pacijent:

«O, moj Bože! Nisam valjda stvarno mrtav – jesam li? Mislim, tijelo mi je mrtvo – vidim ga pod sobom – ali ja lebdim …, mogu pogledati dolje i vidjeti kako mi tijelo leži na bolničkom krevetu.

Svi oko mene misle da sam mrtav, ali nisam. Želim viknuti: hej, nisam stvarno mrtav! Ovo je tako nevjerojatno …

Sestre navlače pokrivač preko moje glave …, ljudi koje poznajem plaču. Trebao bih biti mrtav, ali još sam živ.

To je čudno: jer tijelo mi je apsolutno mrtvo dok se ja krećem iznad njega. Živ sam!»

Duboka hipnoza

Riječi su to čovjeka koji je u dubokoj hipnozi ponovno proživio iskustvo smrti.

Izgovarao ih je brzo i uzbuđeno, glasom punim strahopoštovanja, dok je gledao i osjećao kako je to biti duh koji se tek odvojio od fizičkog tijela.

Taj je čovjek moj klijent i upravo sam mu pomogao da ponovno proživi prizor smrti u prošlom životu dok leži udobno zavaljen u razvučenom naslonjaču.

Malo prije toga, prateći moje upute tijekom vođenja u transu, ovaj se pacijent vratio u svoja sjećanja iz djetinjstva.

Njegova podsvjesna opažanja postupno su rasla dok smo zajedno radili na vraćanju u majčinu utrobu.

Početni šok

Zatim sam ga pripremio za skok unatrag kroz magle vremena vizu­alnom upotrebom štita.

Kad smo dovršili ovaj važan korak mentalnog uvjetovanja, premjestio sam svoj subjekt kroz imaginarni vremenski tunel u njegov prošli život na Zemlji.

Bio je to kratak život, jer je naglo umro od epidemije gripe godine 1918.

Kako se početni šok promatranja vlastite smrti i osjećaja kako duša lebdi iz tijela pomalo smanjuje, moj se klijent spremnije prilagođava na slike u svojem umu.

Budući da maleni dio svijesti, kritični dio njegova uma, još uvijek funkcionira, shvaća da ponovno stvara prošlo iskustvo.

Potrebno mu je malo više no inače, jer klijent je mlađa duša i nije toliko navikao na cikluse rođenja, smrti i ponovnog rođenja kao mnogi moji drugi klijenti.

No, za nekoliko trenutaka smiruje se i počinje samopouzdanije odgovarati na moja pitanja.

Brzo ga podižem iz podsvjesne hipnotičke razine do nadsvjesnog stanja. Sada je spreman razgovarati o duhovnom svijetu, i pitam ga što mu se događa.

Promatranje tijela

Pacijent:

Pa …, dižem se sve više …, još lebdim …, opet gledam svoje tijelo. Kao da gledam film, samo što sam i ja u njemu!

Liječnik tješi moju ženu i kćer. Moja žena jeca (klijent se od neugode migolji u naslonjaču). Pokušavam posegnuti u njezin um kako bih joj rekao da je sa mnom sve u redu.

Toliko je shrvana da se ne mogu probiti do nje. Želim da zna kako su moje patnje gotove …, oslobodio sam se svojeg tijela …, ne trebam ga više …, želim da zna da ću je čekati. 

Želim da zna to …, ali ona …, ne sluša me. O, sada krećem dalje …

I tako, vođen nizom naredbi, moj klijent započinje s procesom kretanja kroz duhovni svijet. To je put kojim su mnogi drugi prošli u sigurnosti mojeg ureda.

Dok se sjećanja u nadsvjesnom stanju šire, klijent pod hipnozom obično se sve više povezuje s duhovnim prolazom.

S napredovanjem seanse, klijentu je sve lakše pretočiti mentalne slike u riječi. Kratke opisne fraze pretvaraju se u detaljna objašnjenja ulaska u duhovni svijet.

Sjećanje blijedi

Imamo mnogo dokumentacije, uključujući i zapažanja medicinskog osoblja, koja opisuje izvantjelesna iskustva bliske smrti ljudi teško povrijeđenih u nesrećama.

Te su ljude smatrali klinički mrtvima prije no što su ih napori medicinskog osoblja vratili s druge strane.

Duše su sposobne napustiti tijela – domaćine i vratiti se u njih, osobito u situacijama opasnim po život, kad tijelo umire.

Ljudi opisuju kako su lebdjeli nad svojim tijelima, osobito u bolnicama, i gledali kako liječnici na njima provode postupke oživljavanja. S vremenom, ta sjećanja izblijede nakon što se ljudi vrate u život.

U ranim fazama hipnotičke regresije u prošle živote, opisi klijenata koji mentalno prolaze kroz smrti u prošlim životima ne proturječe izvje­štajima ljudi koji su stvarno umrli na nekoliko minuta u ovom životu.

Razlika između ove dvije grupe ljudi jest u tome što se klijenti pod hip­nozom ne prisjećaju svojih iskustava privremene smrti.

Ljudi u dubokom transu u stanju su opisati kako izgleda život nakon trajne fizičke smrti.

Bez straha

Koje su sličnosti prisjećanja na život nakon života između ljudi koji opisuju svoja izvantjelesna iskustva nastala kao rezultat privremene fizičke traume i onih koji se pod hipnozom prisjećaju smrti u prošlom životu?

  • I jedni i drugi nalaze se kako plutaju oko svojih tijela na neki čudan način, pokušavajući dodirnuti čvrste predmete koji se dematerijaliziraju pred njima.
  • I jedni i drugi kažu kako ih frustrira poku­šaj razgovaranja sa živim ljudima koji ne reagiraju.
  • I jedni i drugi kažu da su osjetili kako ih nešto odvlači s mjesta na kojem su umrli i kako su osjetili opuštenost i znatiželju, a ne strah.

Svi ti ljudi izvijestili su o euforičnom osjećaju slobode i svjetlosti koji ih je okruživao.

Neki od mojih klijenata vidjeli su kako ih u trenutku smrti potpuno okružuje jarka bjelina, dok su drugi vidjeli svjetlost malo dalje, iza područja mračnijeg prostora kroz kojeg ih je nešto vuklo.

To se često opisuje kao efekt tunela i dobro je poznato široj javnosti.

Frustracija

Postoji jedan osnovni razlog zbog kojeg mnogi duhovi ne žele odmah napustiti mjesto svoje fizičke smrti. To je želja da se mentalno utješi voljene osobe prije puta u duhovni svijet.

Oni koji su upravo umrli nisu toliko pogođeni svojom smrću, jer znaju da će ih oni koji su ostali na Zemlji opet vidjeti u du­hovnom svijetu, a vjerojatno i kasnije u drugim životima.

S druge stra­ne, ožalošćeni ljudi na sprovodu često imaju osjećaj da su zauvijek izgubili voljenu osobu.

Pod hipnozom, moji subjekti prisjećaju se frustracije koju osjećaju zato što ne mogu učinkovito upotrijebiti svoju energiju da bi mentalno dodirnuli ljudsko biće koje ne reagira zbog šoka i boli.

Emocionalna trauma može toliko preplavjeti unutarnji um živih osoba da im umanji mentalnu sposobnost komunikacije s dušama.

Kada tek otišla duša pronađe način da utješi one koji su ostali – ma koliko kratko to bilo ­obično je zadovoljna i želi se brzo udaljiti iz astralnog plana Zemlje.

Ukazanje majke

Tipičan primjer duhovne utjehe doživio sam i sâm. Moja majka umrla je iznenada od srčanog udara. Tijekom njezina pogreba, moja sestra i ja bili smo toliko ispunjeni boli da su nam umovi otupjeli.

Nekoliko sati kasnije, vratili smo se sa svojim supružnicima u praznu kuću moje majke i zaključili da se moramo odmoriti.

Moja sestra i ja zacijelo smo ušli u prijemčivo alfa-stanje svijesti otprilike u isto vrijeme.

Moja se majka pojavila u dvije odvojene sobe u isto vrijeme, prošavši kroz naše podsvjesne umove kao u snu, poput poteza bjeline nad našim glavama.

Posegnula je prema nama, nasmiješila se, pokazujući da joj je dobro i da je prihvatila smrt. Zatim je otplutala.

Iako je trajao samo nekoliko sekundi, ovaj je čin bio smisleno zaključenje, i oboje smo utonuli u zdravi san delta-stanja svijesti.

Mi smo u stanju osjetiti utješnu prisutnost duša izgubljenih voljenih osoba, osobito tijekom pogreba ili neposredno nakon toga.

Da bi se duhovna komunikacija probila kroz šok žalosti, potrebno se opustiti i očistiti um, barem nakratko.

Nije kraj

U tim trenucima, naša osjetljivost za paranormalna iskustva otvorenija je za primanje pozitivnih poruka ljubavi, praštanja, nade, ohrabrenja i potvrde da su naši voljeni na dobrom mjestu.

Kada mi udovica s malom djecom kaže: «Jedan dio mojeg supruga dolazi mi u teška vremena», vjerujem joj.

Moji klijenti kažu mi da su, kao duše, bili u stanju pomoći onima na Zemlji da povežu svoje unutarnje umove s duhovnim svijetom.

Kao što kaže mudra izreka, ljudi ne nestaju sve dok ih pamte oni koji su ostali na Zemlji.

Smrt ne prekida naš odnos s besmrtnim dušama onih koje volimo samo zato što su oni izgubili svoju fizičku osobnost utjelovljenu u smrtnom tijelu.

Unatoč mnogim aktivnostima, te uzašle duše još nas mogu doseći ako ih pozovemo.

Prije nego što pogledate i pročitate ostale članke koje vam ovdje predlažemo, ako znate engleski pogledajte ovaj video u kojem dr. Newton govori o svojoj tehnici:


Ovo su članci na istu ili slične teme:

Regresija i uvid u prošle živote – je li to laž ili istina?

 

Možda će vam se svidjeti