Radiestezija nam služi za dijagnostiku i vi ju možete naučiti! | | Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Radiestezija nam služi za dijagnostiku i vi ju možete naučiti!

0

Radiestezija vjeruje da većina ljudi ima povišenu radiestezijsku osjetljivost, ali to nije jedini uvjet da se bave radiestezijom!

Oni moraju imati snažnu psihičku stabilnost, veliku sposobnost koncentracije i jako razvijen osjećaj za pravdu i poštenje.

Izraz “radiestezija” se može doslovno prevesti kao osjet zračenja, to jest, sposobnost osjetilnog zapažanja elektromagnetskih valova i polja.

Radiestezija je sposobnost osjećanja razlike gustoće, jačine i snage svega što nas okružuje.

Kako razumjeti i naučiti sve te pojmove vrlo je slikovito objasnio poznati radiestezist Drago Bošnjaković prema čijim je tekstovima pripremljen  ovaj članak.


Sva živa bića (i sva materija) odašilju vlastitu energiju i usmjeravaju energiju iz svoje okoline.

Misli i osjećaji također spadaju u neku vrstu energija, pa se može reći da se sve što postoji u prirodi može prepoznati po vrsti  energije što je odašilje ili upija.

Radiestezija je metoda ispitivanja i otkrivanja te energije što se nalazi svuda oko nas i ne može se otkriti fizikalnim instrumentima.

Jer biološki su instrumenti mnogo osjetljiviji od tehničkih, a najsavršeniji biološki instrument je čovjek.

Nažalost, zbog suvremenog načina života čovjek je tijekom stoljeća mnoge svoje prirodne sposobnosti zanemario jer mu više nisu bile potrebne u borbi za opstanak.

No one su još uvijek u njemu, zatomljene su, pa ih samo treba probuditi i uvježbati. Nekima od tih zatomljenih osjećaja bavi se radiestezija.

Konvencija

Često nas čitatelji pitaju kako i gdje mogu naučiti radiesteziju, postoje li neka pravila ili udžbenici.

Mnogi se začude kad im odgovorimo da postoji samo jedno osnovno pravilo rada s viskom, rašljama ili nekim drugim radiestezijskim instrumentom, a zove se “konvencija”!

Možete otići na deset tečajeva, pročitati dvadeset knjiga, kupiti zlatni ili dijamantni visak, ali nikad od vas neće postati dobar radiestezist ako ne shvatite što je to konvencija, kako se ona usvaja i provjerava.

Ako vjerujete samo u propisana pravila, nesigurni ste i brzopleti, teško ćete razumjeti što je radiestezija.

Radiestezijska konvencija je prepoznavanje određenog oblika gibanja viska (rašlja, prstena, željezne matice i slično), koje je posljedica pitanja koje smo sebi postavili.

Pitanje mora biti što jasnije i takvo da se može dati jednoznačan kratak odgovor – da ili ne. To se ne može naučiti iz knjiga, to svatko mora sam otkriti.

Da – ne

Da bismo došli do takve konvencije, moramo u ruku pravilno uzeti visak (ili drugi pribor) i upitati se kako će se on kretati nakon što postavimo pitanje za koje znamo da je odgovor “da”.

Kad to otkrijemo i nekoliko puta provjerimo, upitati ćemo se kako će se visak kretati nakon što postavimo pitanje za koje znamo da je odgovor “ne”.

Dakle, na početku morate postavljati pitanja za koja znate odgovor. Na primjer, ako ste muškarac, pitajte visak jeste li vi žena.

Ako se visak počne okretati na način koji predstavlja negativan odgovor, odabrali ste pravu konvenciju.

Netko će nakon ovakvog ispitivanja primijetiti da mu visak daje pozitivan odgovor “da” njišući se u krug u smjeru kazaljke na satu, a negativan odgovor “ne” njišući se suprotno od smjera kazaljke na satu.

Kad to nekoliko puta provjeri i uvijek dobije iste rezultate, to je radiestezijska konvencija s kojom će se taj čovjek služiti u svojim daljnjim istraživanjima.

Duboki instinkti

Ali nemojte prije određivanja konvencije odlučiti da ona treba biti ovakva kao što smo je ovdje opisali!

Ništa nemojte zamišljati unaprijed, kada postavite neko pitanje budite potpuno opušteni bez ikakvih drugih misli, koncentrirajte se i mislite samo na ono što ste pitali.

Jer konvencija koju ćete odrediti ne smije biti nasilna i nametnuta, nego mora biti prirodna!

Nemojte pokušati na neko pitanje odgovoriti kružnim ili pravocrtnim kretanjem viska, pustite da visak pokrenu vaši nesvjesni, vjekovima zatomljeni instinkti.

Radiestezijsku konvenciju ili prirodno kretanje viska najbolje ćete razumjeti ako je usporedite s izrazom lica ljudi oko sebe u određenim situacijama koje su im nametnute.

Recimo, zamislite nekoliko različitih izraza lica prema kojim svatko može zaključiti je li ta osoba pojela nešto slatko, ljuto ili kiselo.

Nitko od nas svoje dijete ne uči da namjerno napravi takav izraz na licu kad pojede nešto slatko, ljuto ili kiselo. To je spontana reakcija o kojoj uopće ne razmišljamo.

Tako se i u radiesteziji ne smije nametnuti konvencija, ona se mora dobiti na neusiljen i prirodan način, bez “učenja” i uplitanja sa strane.

Samo tako ćete kasnije u radiestezijskom ispitivanju dobiti točne rezultate.

Voda i sol

Početnici ponekad u ovakvim i sličnim slučajevima podsvjesno okreću visak na onaj način na koji bi željeli da im visak odgovori.

Kako bismo to provjerili, možemo ispravnost naše konvencije odrediti pomoću nekoliko čaša vode.

Uzmemo nekoliko potpuno istih čaša i u njih stavimo  jednaku količinu obične, pitke vode.

Potom u jednu od čaša stavimo malo soli i pomiješamo čaše tako da više ne znamo u kojoj je slana voda.

Uzmemo pravilno visak u ruku i prelazimo od čaše do čaše i pitamo se: je li slana voda u ovoj čaši?

Ako se visak iznad jedne od njih ponaša drugačije, onda je u toj čaši slana voda, a taj oblik kretanja viska i ubuduće za nas znači pozitivan odgovor “da”, to je potvrda na naše postavljeno pitanje.

Čaša s pitkom vodom i čaša sa slanom vodom energetski se jako razlikuju.

Odnos naših osjetila (energetski) prema čaši s pitkom vodom i čaši sa slanom vodom je različit, a to se pokazuje u različitom načinu i jačini grčenja naših mišića (npr. jezika ili šake).

Takav osjet se prenosi na živčani sustav, a zatim preko mišića na visak, i tada on izvodi određeni oblik gibanja.

Šesto čulo

Na takvo gibanje viska kod traženja konvencije mi svojim mislima ne smijemo niti pokušati djelovati.

Zbog toga je ovo ispitivanje dobro jer mi ionako ne znamo u kojoj je čaši slana voda, pa odabir potpuno prepuštamo našem šestom čulu.

To je zapravo prvo čovjekovo osjetilo koje je zakržljalo tijekom razvoja čovjeka, ali još uvijek postoji u našem živčanom sustavu, kori velikog mozga, mišićima…

Ako smo postavili pravilno pitanje ovom sustavu koji čine naše tijelo, predmet ispitivanja (čaše s vodom) i radiestezijski pribor, onda ćemo dobiti točan odgovor  koji možemo vrlo lako provjeriti ako stavimo jezik u čašu u kojoj je sol.

Kad se uvjerimo da takvo kretanje viska doista znači pozitivan odgovor, tada će i ubuduće ono uvijek označavati odgovor “da”.

U radiesteziji nikad nemojte žuriti i raditi na brzinu. Ako je potrebno, danima provjeravajte jeste li izabrali pravu konvenciju pomoću ovog pokusa s čašama vode ili nekog drugog sličnog ispitivanja.

Ako imate radiestezijsku osjetljivost i ako je na ovakav način potvrdite, te ako ste pošteni i iskreni prema sebi i drugima, s vremenom ćete primijetiti da su vaša ispitivanja sve točnija.

Savršen stroj

Kad radimo s viskom ili nekim drugim radiestezijskim pomagalom, ne smijemo našoj podsvijesti, našim osjetilima i našoj okolini nametnuti neki oblik kretanja.

Zbog toga naša prva pitanja s kojima želimo provjeriti konvenciju (odgovor “da” ili “ne”) trebaju biti najjednostavnija, prirodna i neusiljena, pa će odgovori “da” i “ne” dolaziti jednostavno, ležerno i prirodno, a ne nametnuto.

Mi zapravo moramo otkriti način rada našeg vlastitog prirodnog kompjuterskog sustava i njegovih programa.

Radiestezija se može primijeniti u gotovo svim područjima ljudske djelatnosti. Za ta istraživanja nisu potrebni složeni instrumenti, nego samo najsloženije biće ovoga planeta – čovjek.

Svaka ljudska stanica je kompliciranija od najmodernije tvornice. Skup tih stanica koje čine organe i na kraju ljudsko tijelo jest nešto najsavršenije na Zemlji.

Tako savršen stroj je osjetljiv na mnoge podražaje iz okoline. Pomoću pet osjetila – okusa, opipa, njuha, sluha i vida – čovjek je u vezi sa svojom bližom ili daljom okolinom.

A šesto čulo (osjetilo) ima karakteristike svih ostalih pet osjetila, ono reagira na sve bliže i vrlo udaljene podražaje, vidljive i nevidljive, ono prima osjete izvan granica o kojima mi svjesno razmišljamo.

Stoga nemojte razmišljati o obliku ili materijalu viska, o pravilima njegova gibanja i sličnim prizemnim stvarima.

Ako se želite baviti radiestezijom, opustite se, slijedite naše savjete i pokušajte u svojoj podsvijesti otkriti osjetila za koja niste znali da uopće postoje.

Pribor

Radiestezijski pribor može biti svaki predmet koji  odražava i pokazuje reakciju radiestezista na neki podražaj.

Dakle, u radiesteziji je najvažniji radiestezist, a ne pribor, pa se možete poslužiti prstenom, željeznom maticom, kristalom, pa čak i komadom drva koji visi na uzici.

U školi radiestezije to obično objašnjavaju jednostavnim primjerom: ako visak objesite na granu nekog drveta koje se nalazi iznad žarišta štetnog zračenja ili najvećeg vodenog toka, visak će mirovati.

Tek kad ga radiestezist na tom istom mjestu primi u ruku, visak će se pokrenuti i pokazati mjesto štetnog zračenja.

Uzica viska se drži između jagodica palca i kažiprsta. Kad radite s viskom, lakat uvijek mora biti iznad šake u kojoj držite uzicu viska.

Visak se može gibati na razne načine, moguće je pravocrtno gibanje viska, gibanje u obliku elipse, ulijevo ili udesno, kružno gibanje ulijevo ili udesno …

Gibanje viska ne može biti loše ili dobro ili krivo i pravo – ono je takvo kakvo je i vi iz toga trebate znati prepoznati odgovore.

Dijagnostika

Radiestezijska dijagnostika (zdravstveni pregled pomoću viska) može se raditi na nekoliko načina, a svaki iskusan rediestezist osmisliti će svoj način dijagnostike.

Jedan od načina je ovaj: Pacijenta pregledajte u nekoj prostoriji gdje vas nitko neće smetati.

Ako ste dešnjak, držite visak na pravilan način u desnoj ruci, a ako ste ljevak, uzmite visak lijevom rukom. Objasnite pacijentu da ćete ispitati čitavo tijelo.

Počnite od tjemena. Ako ste dešnjak i držite visak u desnoj ruci, stavite lijevu ruku kao antenu za hvatanje signala iznad tjemena.

Nakon toga prelazite lijevom rukom na nekoliko centimetara iznad kralježnice i ostalih dijelova tijela, i pomno pratite kretanje viska.

Kod takvih pregleda, ovisno o radiestezistu, visak se može okretati na različite načine.

Neki dobivaju slijedeću sliku: kada se lijevom rukom radiestezista stigne iznad mjesta gdje je bolesni dio tijela, visak u desnoj ruci naglo stane.

Na taj način rukom prelazimo preko cijelog tijela i pamtimo gdje je visak stao, pa na tim mjestima treba tražiti poremećaj.

Kod nekih radiestezista je obratno: iznad zdravog dijela tijela dobivaju takav signal da im se visak u ruci ne okreće, a kada s rukom koja služi kao antena stignu iznad bolesnog mjesta – visak se počinje okretati udesno.

Tako se može pomoći bolesnicima i liječnicima da brže nađu bolesno mjesto i način liječenja.

Ovo je samo opis mogućeg rada s viskom kod otkrivanja bolesti.

Nemojte slijepo oponašati ovakav način dijagnostike, nego pronađite onaj koji vam najbolje odgovara jer smjer rotacije viska ovisi o polaritetu radiestezista i osobe koju pregledava.

Možda će vam se svidjeti