Rak je bolest za koju nema lijeka. Ali psiha je nekad jača od njega!

Rak u čovjeku budi najgore predosjećaje. Mogu li se spriječiti pozitivnim mislima?

Rak je najčešće neizlječiv, reći će službena medicina. Ponekad se mislima može utjecati na zloćudnu bolest, odgovorit će alternativna medicina.

Većina liječnika reći će da je to nemoguće, ali primjer iz prakse Jadranke Hegić koji ovdje sam opisuje, pokazuje da su čudni putevi ljudskog uma.

Kao u školi, i u životu svakodnevno moramo učiti. Ali za razliku od škole, u životu sami biramo što ćemo učiti i kako ćemo se ponašati.

Naš izbor ovisi o tome kakve su nam namjere.

Na primjer, možemo odabrati da u nekoj kriznoj situaciji ne kažemo ni riječ, jer namjeravamo nekoga kazniti.

No isto tako možemo biti suosjećajni i strpljivi, što pokazuje naše dobre namjere prema nekoj osobi.

Misao je namjera

Ono što odaberemo, svaki naš postupak ili svaka naša misao, naša je namjera.

No vrlo malo ljudi ima jasne ili barem djelomice jasne namjere i postupke.

Obično se u svakome od nas krije podijeljena osobnost, pa su nam takve namjere i postupci.

Sigurno ste doživjeli stanje kad ste u isto vrijeme puni ljubavi i strpljenja, ali i osvetoljubivi, uz to milosrdni, no ponekad i sebični.

Ako niste svjesni tih raznolikosti koje vrebaju u vama, ako ih ne znate prepoznati i smjestiti na pravo mjesto, najsnažnija od njih će nadvladati sve ostale i postati vaša stvarnost.

 Ako ne možete prepoznati takve dijelove svoje podsvijesti, doći će do zbrke!

Događati će vam se da namjeravate reći jedno, a govorit ćete nešto drugo.

Poželjeti ćete da vaš život krene u jednom pravcu, no uskoro ćete shvatiti da se kreće potpuno drugačije.

Htjet ćete nadvladati neki bolan osjećaj, ali shvatit ćete da se on uvijek ponovo vraća…

Podijeljene osobe

Podijeljena osoba vrlo teško može postati cjelovita ličnost.

Ona ima neke dijelove koji teže cjelovitosti – to su briga i suosjećanje.

Međutim, ona ima i neodgovorne dijelove, koji uvijek žele biti suprotni, koji razbijaju cjelovitost.

 I tu nastaje problem, jer podijeljena ličnost mora birati između svojih suprostavljenih dijelova.

Ona mora odlučiti kakve će ubuduće biti njezine namjere, a time i njezino ponašanje.

Taj odabir za nas je vrlo bitan, jer tako mi biramo naš tzv. karmički put. 

Mi najčešće nismo svjesni da gotovo u svakom trenutku svojeg života stojimo pred nekom dvojbom, da podsvjesno stalno vršimo odabir.

Na primjer, ako djelujemo s osjećajem bijesa u sebi, mi stvaramo bijes.

Ali, ako u tom trenutku suosjećamo s nekim, mi stvaramo suprotan, pozitivan osjećaj.

To znači da mi sami možemo birati naš put, i mi doista u svakom trenutku vršimo nekakav odabir.

Zamislite rezultat

Tek kad slijedimo svoje osjećaje postajemo svjesni svoje različitosti i onoga što želimo.

Vrlo je važno biti svjestan mogućnosti odabira i uvijek je dobro postavljati pitanja:

Kamo me ovi osjećaji vode, želim li ja to doista, jesam li spreman prihvatiti posljedice odabira? 

Pokušajte vrlo jasno zamisliti rezultat koji će donijeti vaša odluka, vaš odabir.

Možete li sebi predočiti kako ćete se nakon takvog odabira osjećati?

Upitajte se želite li takvo što doista, pa tek nakon toga donesite odluku i napravite odabir.

Jer samo će takva odluka biti prava, samo će takav odabir biti odgovoran, a ne slučajan ili emotivan.

Potrebe duše

Čemu sva ta “filozofija”, koja je poruka ove priče?

Samo odgovornim odabirom svojeg ponašanja možete svjesno ispunjavati potrebe svoje duše.

To je način da se suprostavite raznolikim željama svoje podsvijesti, koja je vezana uz pet osjetila i vrlo često u čovjeku izaziva podijeljenost.

Čovjekova osobnost samostalna je i “brine” samo o sebi, za  razliku od duše u kojoj su energije sveobuhvatne i pune ljubavi, mudrosti i suosjećanja.

Jedino iz duše možemo u potpunosti pozitivno djelovati na naš energetski sustav.

Svakodnevna iskušenja nisu zamke.

Naprotiv, svako iskušenje prilika je da nešto naučimo, da napravimo odabir, potvrdimo svoje namjere i utvrdimo svoju svjesnu odluku.

Dijagnoza – rak

Ispričat ću vam jedan primjer iz moje prakse koji me je ponukao da napišem ove retke.

Često mi dolaze ljudi koji nemaju jasne namjere, pa ne mogu napraviti ni ispravan odabir u svojem životu.

Nažalost, nisu svjesni da ih takvo ponašanje vodi k bolesti.

Priču koju ću vam ispričati nisam izabrala zbog zajedničkog uspjeha ili neuspjeha.

Jednostavno, tako se dogodilo, a istinite priče najbolje potvrđuju teoriju koju sam vam pokušala objasniti.

K meni je došla mlada žena s dijagnozom: rak jajnika, promjera 55 milimetara.

Bila je jako uznemirena, imala je stalne glavobolje, osjećala je slabost. Sve je izgledalo dosta složeno.

Strah i glavobolja

Naime, kod takve dijagnoze potrebna je hitna operacija.

Ali ona je u posljednjih šest mjeseci već dvaput bila pod narkozom, jednom zbog operacije srca, drugi put zbog slomljene ruke!

Treću operaciju u tako kratkom vremenu bilo je teško prihvatiti.

Bila je prestrašena jer su uspomene na sve te bolesti i tegobe koje je nedavno prošla bile previše bolne.

Rastrgana, nije znala što će. Imala je djecu koju voli i kojima je nedostajala, kao i dobar posao, pa se bojala dugotrajnog liječenja.

Ta podijeljenost izazvala je u njoj različite simptome.

Srce joj je često pojačano i nepravilno kucalo, a to je opet poticalo strah i stvaralo glavobolju.

Obično ne radim s takvim srčanim bolesnicima, ali k meni ju je poslala liječnica koja je i sama bila moja pacijentica, pa sam je ipak primila.

Prešutjela je

Gospođa je pet dana dolazila na moje uobičajene tretmane.

Obično bismo radile oko jedan sat. Primijetila sam da je svaki dan sve bolje, pred kraj terapije čak se počela i smijati!

Otišla je od mene smirena.

Nismo se vidjele do proljetnih praznika, kada je došla k meni zbog problema s koncentracijom djeteta.

Poštujem pacijentovu privatnost pa je nisam pitala za rak, iako me je to profesionalno i ljudski zanimalo.

No dok smo pričale o djetetu, ona mi je usput rekla:

“Znate, moj se rak neznatno smanjio, dobro sam. Prešla sam na makrobiotiku.”

Rak je nestao

Bila sam zbog nje sretna, ali nisam nastavila razgovor o tome.

Nekako u isto vrijeme srela sam i liječnicu koja ju je uputila k meni.

Među ostalim, rekla mi je uzbuđeno: “…je li vam rekla da je njezin tumor nestao?”

Nisam znala što bih odgovorila, bila sam potpuno zbunjena.

Doktorica mi je, doduše, rekla kako ta mlada žena vjeruje da tumor nikada i nije imala, te da nalaz o tome nije bio točan.

Ali napravljeno je nekoliko različitih ispitivanja i sva su potvrdila dijagnozu.

Osim toga pripremali su je i za operaciju, a tako skupa i opasna operacija ne radi se napamet.

Obje smo se složile da i nije bitno što je istina. Važno je da se ona osjeća dobro.

Kako prikupljam dokumente o svemu što radim, nazvala sam u svibnju tu moju bivšu pacijenticu i zamolila je da mi pošalje, ako hoće, kopije liječničkih nalaza.

Imala sam osjećaj da joj je drago što me čuje.

Pitala je: “Koje nalaze trebate, stare ili nove?” Zbunila me. “Sve”, odgovorila sam.

“Znate, na ponovljenom snimanju imam rak veličine 35 milimetara”!

Misao i bolest

Ovim sam primjerom željela pokazati što se događa ljudima s podvojemim osjećajima.

Moja pacijentica u početku nije uopće prihvaćala činjenicu da je bolesna, pa se nije mogla ni radovati ozdravljenju!

Zbog toga me uopće nije obavijestila da je tumor nestao.

No kad je već došla k meni zbog drugih problema, morala mi je nešto reći, pa je onako usput natuknula da se tumor smanjio!

O svojem iscijeljenju nije željela razmišljati, pa ga nije mogla svjesno ni prihvatiti.

Na taj način kao da je izbrisala sve ono što smo zajedno napravile.

Mogu li pogrešan odabir, kriva misao ili loša namjera utjecati na bolest? Ja vjerujem da mogu.

Kako objasniti…

A ovaj primjer sam opisala jer ga potvrđuju i nalazi.

Naravno, mnogi će posumnjati u to.

No kako objasniti da postoje nalazi kako je ta mlada žena početkom godine imala tumor od 55 milimetara.

Zatim ga u ožujku na istim snimkama u istoj bolnici nije bilo.

A u petom mjesecu se ponovo pojavio tumor velik 35 milimetara?

U isto vrijeme, u ožujku, kad su nalazi pokazivali da tumora uopće nema, ona je bila kod mene.

Samo usput spomenula je kako joj se tumor neznatno smanjio, baš na 35 milimetara, što se kasnije i dogodilo?!

Samo ozbiljni terapeuti kao što je Jadranka Hegić ispričati će ovakvu priču koja potiče na razmišljanje.

Podijelite ju s drugima.

Napišite vaše mišljenje!

pogledaj sve komentare

Vaša email adresa neće biti objavljena, i nećemo ju dijeliti sa trećim osobama. *

Pretplatite se naš newsletter