Regresija i uvid u prošle živote – je li to laž ili istina? – Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Regresija i uvid u prošle živote – je li to laž ili istina?

0

Regresija je popularna jer neki vjeruju da su bili faraoni, kraljevi ili veliki svećenici!

Regresija nije okultna znanost, psihoterapeuti ju koriste da bi otkrili uzroke strahova, zabrinutosti, depresije, tjeskobe, nervoze…

Ako imamo dušu koja nadživljuje tijelo, onda je moguća pojava tragova prošlih života u sadašnjem životu, kažu psihoterapeuti koji zagovaraju terapiju doživljaja prošlih života.

Može li čovjek ukloniti psihičke probleme ako prepozna u svojoj podsvjesti takve tragove iz prošlosti?

Mnoge dobre terapije dolaze u posljednje vrijeme do naših krajeva iz Amerike, Kine ili Japana.

Na takvom dugom putu često se potpuno promijene, a ponekad postanu svoja vlastita «karikatura».

To je slično igri «pokvarenog telefona», kada djeca šapću jedno drugome neku riječ koja na kraju ispadne potpuno izobličena.

Zbog takvih je razloga inače uspješna terapja doživljavanja prošlih života kod nas postala predmetom poruge.

Umjesto da je prihvate kao terapiju na principima koje je u psihoanalizu uveo Freud, mnogi misle da će saznati jesu li u prošlom životu bili faraoni, sultani ili rimski carevi!

No ova se terapija nešto potpuno drugačije, ona se temelji na pretpostavci da neki poremećaji u čovjekovom ponašanju nastaju zato što su se prošli životi «sakrili» u čovjekovoj podsvijesti.

Iako mnogi misle da je regresija nova terapija, psiholozi su je istraživali već prije stotinjak godina.

U ono vrijeme povod je obično bila potreba da se razotkriju laži «medija» koji su tvrdili da u transu mogu razgovarati s duhovima umrlih osoba ili da ih oni opsjedaju.

Psihoterapeuti

Većina takvih izjava bila je lažna, pa su nažalost zasjenile događaje koji su bili stvarni i dokazani.

Primjerice, psihijatar dr. Arthur Guirdham je opisao slučaj koji je nazvao grupnom reinkarnacijom osmero ljudi.

Oni su, navodno, u ranijem životu, u trinaestom stoljeću, živjeli kao krščanska sekta zvana «katari» u Francuskoj, a u dvadesetom stoljeću u okolici Bristola u Engleskoj.

Podaci koje su dali o njihovim prošlim životima, doista su kasnije pronađeni u dokumentima inkvizicije, a svaki od njih bio je stvarana, a ne izmišljena osoba.

No psihoterapeutima je bilo važnije što je ta neobična veza između prošlosti i sadašnjosti utjecala i ostavila posljedice na njihov sadašnji života i izazivala psihičke probleme i tjelesne bolesti.

U Americi su u isto vrijeme psiholog Morris Netherton, osnivač «Instituta za svijest o prošlim životima» i Nancy Schiffrin obznanili svoju teoriju.

Ona se temelji na pretpostavci da simptomi, na koje ne djeluju metode liječenja službene medicine, mogu biti posljedica utjecaja prošlog života na sadašnji.

Dr. Netherton osmislio je i terapiju doživljavanja prošlih života.

Reinkarnacija

Dr. Netherton je bio svjestan činjenice da mu mnogi ljudi neće vjerovati da čovjek može nesvjesno prizvati događaje iz prošlih života.

A pogotovo da ti prošli događaji mogu izazvati ozbiljnu bolest.

Zbog toga je «naglavačke» okrenuo sve dotadašnje teorije o reinkarnaciji i prošlim životima!

Reinkarnaciju još nitko nikada nije dokazao, govorili bi mu sumnjičavi protivnici njegove terapije.

Dr. Netherton to uopće nije osporavao, čak je javno izjavio kako sumnja da se reinkarnacija uopće može dokazati!

S ovakvim stavom postigao je pravi učinak u javnosti jer su se ljudi prestali s njim sporiti i počeli su ga slušati.

Kod njegove terapije radi se samo o mogućem objašnjenju pojava za vrijeme terapije.

Neki ljudi u transu postaju naoko druge ličnosti, govore kao da su živjeli u nekom drugom stoljeću i navode činjenice tome u prilog.

Ali pritom nije uopće potrebno dokazivati istinitost doživljaja iz prošlih života, važno je samo da li takva terapija djeluje.

Odnosno pomaže li pacijentu da izliječi probleme u ponašanju koji se javljaju zbog stvari i događaja koji se javljaju u transu.

Regresija

Hipnotička regresija je opisana u istraživanju hipnoterapeut A. Bloxam.

Taj primjer se često spominje kao najbolji primjer doživljavanja prošlog života.

Jane Evans je u hipnotičkom stanju postala Rebeka, Židovka koja je živjela u Engleskoj u dvanaestom stoljeću i bila jedna od žrtava progona 1189. godine.

Slučaj je bio neobičan zato što se jedan od prizora koje je Jane Evans proživjela pod hipnpzom odigravao u crkvi za koju ona prije toga nije nikako mogla znati!

Čitav događaj snimljen je i prikazan na engleskoj televiziji!

Kasnije je Jeffrey Iverson na temelju tih snimki napisao knjigu «Više od života».

Nikada nitko nije pronašao logično objašnjenje ovakvog «viđenja»!

Je li to bio dokaz da regresija funkcionira ili ne, više nije bilo bitno.

Jer ovaj primjer često koriste terapeuti koji primjenjuju metodu proživljavanja prošlih života.

Oni objašnjavaju da njima uopće nije važno je li strah što ga je Jane Evas pokazala pod hipnozom bio rezultat vraćanja u prošli život.

Ili je to bio plod njezine mašte koji se nekako zadržao u njezinoj podsvijesti.

Najvažnije je da takav sakriveni, «zakopani» sadržaj podsvijeti, bez obzira na porijeklo, može uništiti život ako se ne «iskopa», zapravo izvede iz čovjekove podsvjesti.

Kao ružan san

Postoje i fizički dokazi da su neki pacijenti Dr. Nethertona imali opekotine ili ozljede na tijelu nakon «sjećanja» na prošle živote.

Dokazano je također da je grupa Engleza koji su kao krščanska sekta u 13 stoljeću spaljeni u Francuskoj, doista imala mnoge slične psihičke probleme.

No za vrijeme terapije najčešće se javljaju simptomi koji se ne mogu dokazati.

Na primjer, neka žena pamti da se ju Turci prije 300 godina oteli i odveli u harem!

Iako je sve to jako zanimljivo i čovjeka potpunu zaokupi, to uopće nije važno u terapiji doživljaja prošlih života.

Najvažnije za uspjeh terapije je «iskopati» i dovesti ovakva sjećanja do čovjekove svijesti i onda započeti liječenje.

To se može usporediti s ružnim snovima.

Kad čovjek sanja nešto ružno, on može biti svjestan da je to san, ali ipak se boji.

No kad se probudi, sjećanje na ružan san ostaje, ali srah uvijek i potpuno nestaje!

Zbog toga nije uopće važno da li se događaji kojih se čovjek sjeti za vrijeme ove terapije mogu dokazati.

Ili se pokaže da pacijent nije proživio nikakav prijašnji život, da osoba u koju se pacijent «pretvarao» nije postojala, ili da se opisani događaji nisu dogodili.

Važno je da pacijenta nešto muči i da se njegov problem pojavljuje na taj način, baš kao i u snu.

Cilj je terapije dovesti pacijenta u takvo stanje da postane svjestan problema što ga muče i pomoći mu da se riješi tih problema.


Kako se radi regresija?

Kod nas postoje različiti nazivi i metode terapije proživljavanja prošlih života, a neki terapeuti pritom koriste i hipnozu.

Obična terapija se mnogo ne razlikuje od psihoanalize, jer pacijent ostaje pri svijesti, a terapeut mu pomaže da shvati i objasni probleme potisnute u njegovu podsvijest.

Neki terapeuti primijenjuju hipnozu kako bi pomogli pacijentu da se vrati u prošlost.

Tako se može ustanoviti hoće li doživjeti nekakav prijašnji život s traumatskim doživljajima koji se mogu povezati s njegovim sadašnjim tegobama ili simptomima.

Organiziraju se i grupne radionice na kojima se određeni broj pacijenata potiče na interakciju, no većina terapeuta radije s pacijentom tijekom dužeg vremena radi pojedinačno.

Simptomi

Osobama koje imaju neobjašnjive simptome za koje službena medicina ne zna lijek, osobito emocionalne smetnje poput:

  • zabrinutosti,
  • depresije,
  • tjeskobe
  • nervoze…

…terapija doživljavanja prošlih života može biti vrlo korisna.

No ovakvu terapiju mora napraviti iskusan stručnjak.

Ako se odlučite za ovakvu terapiju, dobro se raspitajte o sposobnostima i kvalifikacijama terapeuta da ne biste doživjeli neugodnosti.

Prilikom terapije, otkrivanje trauma iz prošlosti ne mora uvijek ukloniti neke od spomenutih simptome.

Ali to uklanja iz pacijentove svijesti strah da bi ovi simptomi mogli biti povezani s nekom organskom bolešću, te upozorava na mogući početak duševnog oboljenja.


Vjerujete li da regresija može biti korisna, podijelite ovaj članak:

Možda će vam se svidjeti