Reinkarnacija je mit? Pročitajte ovo i reći ćete “Ima tu nešto!” – Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Reinkarnacija je mit? Pročitajte ovo i reći ćete “Ima tu nešto!”

0

Reinkarnacija je odgovor na pitanje što se događa s čovjekom neposredno prije smrti

Reinkarnacija je pojam koji još nitko nije objasnio iako je to vjekovima golicalo maštu znalaca i mistika, znanstvenika i šarlatana, ali i običnih ljudi poput nas.

Nikada na ovo pitanje nitko nije sa sigurnošću odgovorio, ali objašnjenja je bezbroj. Ovdje pročitajte moguće odgovore.

Da bi se znalo što se događa nekoliko trenutaka prije smrti, čovjek bi trebao doista umrijeti!

A tada više nikome na Zemlji ne bi mogao objasniti što mu se događalo u posljednjim trenucima života.

No mnogi vjeruju da se u ljudskoj podsvijesti, u situacijama kritičnim za život, počinju događati neki procesi koji čovjeka uvode u stanje smrti, bez obzira kako se ta kritična situacija na kraju završila.

Primjerice, to se može dogoditi kad se utapa čovjek koji ne zna plivati, pa na rubu svijesti tone pod vodu.

Ponekad se dogodi da takvog čovjeka izvade iz vode nakon što je u njoj neko vrijeme plutao bez svijesti i povrate ga u život.

Medicinski, takav čovjek nije bio fizički mrtav, ali neki vjeruju da se u njegovoj podsvijesti već počeo odvijati put prema smrti.

Reinkarnacija – Amerikanci vjeruju

Stoljećima se slični kritični trenuci u čovjekovom životu opisuju na vrlo sličan način, što izaziva dvije potpuno različite reakcije:

  • jednima je to potvrda da iskustvo bliske smrti doista postoji,
  • a drugi vjeruju kako se radi o obrascu što ga svi ponavljaju, jer je nemoguće da svi ljudi svoje posljednje trenutke doživljavaju na isti način.

Moderna medicina pomogla je da se ova nedoumica još više razbukta jer se svakodnevno nekoga oživi nakon prividne smrti zbog:

  • srčanog udara,
  • prometnih nesreća,
  • operacija
  • ili ozbiljnih bolesti.

Iskustvo bliske smrti počelo je zanimati i znanstvenike nakon što je u vrlo ozbiljnoj Gallupovoj anketi 1982. godine čak 8 milijuna Amerikanaca izjavilo da je imalo bar jedno iskustvo bliske smrti!

Ali kako utvrditi je li reinkarnacija mit ili istina?

Reinkarnacija – svjetlo, tunel…

Kod svih njih mnogi su se elementi ponavljali, a istražitelji ne vjeruju kako su svi oni lagali.

Primjerice, Melvin Marse, koji je istraživao iskustva bliska smrti kod djece, kaže da gotovo svako iskustvo djece (i kod četvrtina draslih) ima u sebi element svjetla.

Svi oni opisuju da se svjetlo pojavljuje u konačnom stupnju iskustva bliske smrti, nakon što su imali doživljaj izvan tijela ili su putovali kroz tunel.

Jedan od najboljih opisa približavanja svjetlu prikazala je Margot Grey, znanstvenica koja ispituje ove fenomene:

“Tada postupno i jasno uviđate da biste taj prolaz u neizmjernoj udaljenosti mogli dosegnuti na kraju tunela.

Vidite bijelo svjetlo, ali tako daleko da ga jedino mogu usporediti s promatranjem neba i primjećivanjem daleke sićušne, ali blještave zvijezde.

Čitavo vrijeme znate da gledate kroz tunel i da to svjetlo ispunjava kraj tunela.

Nešto vas gura naprijed i vi slutite da ćete dosegnuti svjetlo.

Postupno, dok putujete prema njemu nevjerojatnom brzinom, svjetlo postaje sve veće.

Dok ste postupno vučeni bliže ka tom blistavom svjetlu, nemate osjećaj da naglo dolazite do kraja tunela, nego da se odjednom sve oko vas pretvara u svijetlo, kao da se događa svjetleći prasak.

Odjednom je tunel iza vas, a svijetlo je veličanstveno, plavo – bijelo, silno bliješteća, a oči vas ipak ne bole.”

Ne vjerujemo da bi znanstvenica sve ovo izmislila, ali reinkarnacija se gotovo uvijek opisuje sličnim manifestacijama.

Reinkarnacija – uronjena u auru

Žena koja je u dva dana bila na dvije komplicirane operacije, ispričala je Margot Grey svoje sjećanje na iskustvo blisko smrti:

“Osjećala sam samo svoj duh.

Vrijeme više nije bilo važno a prostor je bio ispunjen blaženstvom.

Bila sam okupana u svjetlu koje je neizmjerno zračilo, a potom uronjena u auru duge.

Sve me to snažno prožimalo, stapala sam se s okolinom.

Takve zvukove nikad nisam čula, ali bili su vrlo harmonični.”

Kažu da se čovjek pritom osjeća okružen istinom i čistom ljubavi.

To se ne može usporediti s ljubavlju žene ili djece, s tjelesnom ljubavlju.

Čak i kada bi sve te ljubavi zajedno sjedinili, ne bi ju mogli izjednačiti s osjećajem koji ste dobili od svjetla i ugode koji vas prožimaju.

Zanimljivo je da se većina ljudi nakon ovakvog iskustva potpuno mijenja u međuljudskim odnosima, na poslu, u karijeri i životu općenito.

Možda neće izgubiti strah od bola radi umiranja, ali oni:

  • gube strah od same smrti;
  • postaju tolerantniji i s više ljubavi;
  • više ih zanima univerzalna duhovnost nego određena religija.

Reinkarnacija – revizija života

Znanstvenici i filozofi slažu se da postoje neke vrlo pozitivne posljedice ovakvih iskustva.

Primjerice reinkarnacija često donosi duboku preobrazbu i duhovno buđenje, te cjelovit “pregled” svoga života.

“Revizija” života se ponavlja uvijek iznova u iskustvu bliske smrti, i tako jasno pokazuje nemoć da izmaknemo karmi i dalekosežnost posljedica svih naših djela, riječi i misli.

Ključna poruka koju oni koji su doživjeli blisku smrt donose natrag od svojih susreta s umrlima ili od prisutnosti “bića svjetla” je slična učenju tibetanskih mudraca:

“Neophodne i najvažnije odlike života su ljubav i znanje, suosjećanje i mudrost.

Njihovo iskustvo pokazuje da su život i smrti u samom umu i pomaže da se nakon tog doživljaja postigne dublje razumijevanje uma.

Postoje isto tako izvjesne, zapanjujuće podudarnosti između iskustva bliskog smrti i njegovih rezultata, i mističnih stanja i izmijenjenih stanja svijesti.

Bilo je mnogo paranormalnih fenomena o kojima govore oni koji su doživjeli blisku smrt.

Neki imaju prethodno znanje ili proročanske vizije, “životna predviđanja” koja su se pokazala tajnovito točnim ili otkriju da imaju istinske i nevjerojatne moći vidovitosti, ili fizičkog ili psihičkog iscjeljivanja.

No proći će još mnogo vremena dok znanstvenici ne utvrde je li u susretu sa smrću naša podsvijest doista nešto zabilježila, ili je to naš umišljaj.

Do tada, reinkarnacija treba biti prihvaćena kao duhovni doživljaj, bez obzira što ga je uzrokovalo.

Reinkarnacija – opis događaja

Ispitivanja su pokazala da se u iskustvu bliske smrti o kojem su svjedočili naši suvremenici, uvijek ponavljaju slični opisi događaja, isti “modeli”.

Ovo su neki od najčešćih opisa:

– Proživljavanje promijenjenih osjećaja, spokoja i ugode, bez boli, tjelesnih dojmova ili straha.
– Mnogi čuju zujanje i razne šumove.
– Neki kao da se odvajaju od svojeg tijela, pa se ovo stanje još naziva “izvan tjelesno iskustvo”. Oni mogu promatrati svoje tijelo, često s nekog položaja iznad njega.
– Vid i sluh su pojačani, a svijest je živahno budna.
– Neki ljudi u tom stanju mogu prolaziti kroz zidove.
– Odjednom, kao da su u nekoj drugoj stvarnosti, ulaze u tamu, lebde u prostoru bez ograničenja, a tada hitro promiču kroz tunel.
– Vide svjetlo, točku u daljini koja ih magnetski privlači, a tada su odjednom opčinjeni blistavom svjetlošću i ljubavlju. To je zasljepljujuće svjetlo uzvišene ljepote, ali ne zadaje bol očima.
– Neki ljudi govore o susretu s “bićem svjetla” koje zaokuplja i zrači čitavim prostorom pa ga zovu Bogom ili Kristom. To je suosjećajno biće puno ljubavi.
– Ponekad u njihovoj prisutnosti ljudi istražuju svoj život, gledajući sve što su počinili, dobro i loše.
– Neki su telepatski povezani sa sadašnjošću.
– Mnogi se osjećaju blaženo i uopće ne osjećaju vrijeme i prostor.
– Neki dožive unutarnji svijet nadnaravne ljepote, rajske krajolike i građevine, s nebeskom muzikom.
– Neki sretnu umrle rođake i prijatelje i razgovaraju s njima.
– Većina odluči, ili im je tako rečeno, da se vrate u tijelo ovoga života kako bi zaštitili obitelj ili da ispune svrhu njihova života, koja nije bila obavljena.

Ovo su doslovne riječi kojima ljudi opisuju svoje iskustvo:

  • “To je upravo kao praznina, ništavilo i toliko je tiho, toliko je ugodno da biste nastavili.

To je sveobuhvatna crnina, uopće nema osjeta, nema osjećaja… kao neka vrsta tunela.

Samo lebdenje. To je kao nalaziti se usred zraka.”

  • “Prva stvar koje se sjećam bio je strahovit šum, užasan…

Teško je naći prave riječi da bi se to opisalo.

Najbliža pojava koju bi mogla povezati sa tim je, vjerojatno, zvuk tornada – silna provala vjetra, koji me je skoro otrgnuo.

S velikog prostranstva bila sam povučena na neko suženo mjesto.”

  • “Svjetlo je bilo svjetlije od bilo čega što biste mogli zamisliti.

Nema riječi da se to opiše. Bila sam tako sretna, nemoguće mi je objasniti.

Bio je to takav osjećaj vedrine, bio je to čudesan osjećaj.

Svjetlo je bilo toliko sjajno da bi vas normalno trebalo oslijepiti, ali mojim očima nije ni malo smetalo”

  • “Bila sam u nečemu što sam osjetila kao izvanjski prostor.

Bilo je tamo potpuno mračno i osjećala sam se kao da sam povučena prema jednom otvoru kao na kraju tunela.

Znam to jer sam vidjela svjetlo na kraju; zato sam znala da je bio tamo.

Bila sam visoko i tada sam povučena prema otvoru.

Znam da to nije bio san, snovi se ne događaju na taj način. Nikada nisam zamislila da je to bio san.”


Knjiga mrtvih

Ljudi koji ne vjeruju u iskustvo blisko smrti tvrde da su opisi događaja naših suvremenika previše slični onima u “Tibetanskoj knjizi mrtvih” da bi to bilo slučajno.

No drugi kažu da baš to potvrđuje mogućnost sjećanja na trenutke bliske smrti jer pokazuje da se ovakav doživljaj stoljećima ne mijenja.

Zapravo, usporedba je moguća jer u iskustvu bliske smrti um je trenutno oslobođen od tijela i prolazi kroz niz iskustava srodnih onima mentalnog tijela u tibetanskoj filozofiji nastajanja novog.

Ovo su neke usporedbe s tibetanskom tradicijom:

1) Izvan tjelesno iskustvo

Iskustvo blisko smrti vrlo često počinje jednim izvan tjelesnim iskustvom: ljudi mogu vidjeti njihovo vlastito tijelo, kao i okolinu oko njih.

To se podudara sa onim što je zabilježeno u Tibetanskoj knjizi mrtvih.

“Sjećam se kako sam došao k sebi nakon anestezije a tada sam utonuo u san i našao se izvan mog tijela, iznad kreveta gledajući dolje na moje truplo.

Bio sam svjestan jedino postojanja mozga i očiju, ne sjećam se da sam imao tijelo.”

To je ispričao čovjek koji je preživio srčani udar.

Istraživaču Kennethu Ringu objasnio je:

“Činilo se kao da sam bio gore u svemiru i jedino je moj um bio aktivan. Bez osjećaja tijela, samo kao da je moj um gore u nebeskom prostranstvu. Nisam imao ništa osim mog uma. Bio sam bez težine, nisam imao ništa.”

2) Bespomoćno promatranje rođaka

U tibetanskoj tradiciji se opisuje kako preminuli mogu vidjeti i čuti svoje rođake, ali ne mogu uspostaviti vezu s njima.

Žena sa Floride objelodanila je istraživaču Michaelu Sabomu kako je sa stropa gledala dolje svoju majku:

“Bila sam tako potištena jer joj nisam mogla dati do znanja da je meni dobro.

Na neki način sam znala da sam dobro, ali nisam znala kako da joj to priopćim…”

Drugi je čovjek imao još teže iskustvo:

“Sjećam se kako sam ih promatrao dolje u predvorju, moju ženu, mog najstarijeg sina i moju najstariju kćerku i liječnika.

Nisam znao zašto su plakali, a nisam ih to mogao pitati.”

Jedna je žena uvjeravala Michaela Sboma:

“Sjedila sam negdje gore promatrajući sebe dolje, u trzajima, i moju majku, i moje kćeri, koje su vrištale i dozivale jer su mislili da sam mrtva.

Toliko mi ih je bilo žao, ali osjećala sam se slobodna gore i tamo nije bili razloga za patnju.”

3) Savršeni oblik, pokretljivost i vidovitost

Mentalno tijelo u Tibetanskoj knjizi mrtvih opisano je kao da ima natprirodnu pokretljivost i vidovitost.

U iskustvu bliske smrti to se odnosi na savršeno i mlado tijelo. Ovo je jedan takav opis:

“Plutao sam i bio sam mnogo mlađi čovjek.

Izgledalo je kao da mogu vidjeti samoga sebe nekako reflektirajuće kroz povijest, gdje sam bio dvadeset godina mlađi.”

Bivši vijetnamski vojnik tvrdio je Michael Sabomu:

“Osjećao sam da bih u tom trenutku mogao biti bilo gdje, a takva me moć veselila. Mogao sam učiniti što sam želio.”

Mnogi koji su proživjeli iskustvo blisko smrti sjećaju se osjećaja vidoviti i potpunog znanja.

Jedna je žena ispričaka Raymondu Moodyu:

“Na trenutak sam znala sve vjekovne tajne, sav smisao svemira, zvijezda, mjeseca, svega.

Bio je trenutak u svemu tome kao da sam znao sve što se može zamisliti.”

4) Susretanje drugih ljudi

U tibetanskom učenju govori se kako mentalno tijelo susreće druga bića, a u iskustvu bliske smrti o susretu s ljudima koji su umrli.

Spomenuti vijetnamski vojnik to je ovako opisao:

“Trinaest momaka koji su bili ubijeni dan prije, bili su tamo sa mnom.

I više od toga, tijekom mjeseca svibnja, moja je trupa izgubila četrdesetdvojicu.

Svih četrdesetdvojica momaka bili su tamo.

Oni nisu bili u obliku u kojem mi zapažamo ljudsko tijelo, ali ja sam znao da su bili tamo, osjećao sam njihovu blizinu.

Komunicirali smo bez razgovora, bezglasno.”

Žena čije se srce zaustavilo pod anestezijom za vrijeme vađenja zuba, ispričala je:

“Tada sam se našla u prekrasnom krajoliku, s travom zelenijom od bilo čega viđenog na zemlji, koja je imala posebno svjetlo ili jasnoću.

Na tom sam mjestu vidjela ljude za koje sam znala da su umrli.

Tamo se nisu riječi kazivale, nego je bilo kao da sam ja znala što su oni mislili, i istovremeno sam spoznala da su oni znali što sam ja mislila.”

5) Različita carstva

U tibetanskim spisma mentalno tijelo može vidjeti priviđanja i znamenja različitih svjetova i carstava.

Neki od onih koji su preživjeli iskustvo prijevremene smrti kazuju o viđenjima unutarnjih svjetova, rajskih gradova svjetlosti, sa fantastičnom muzikom. Primjerice:

“Na udaljenosti mogla sam vidjeti grad svjetlosti.

Tamo su bile sjajne svjetlucave zgrade, iskričave vode, fontane, divna muzika…

Ali da sam ušla u to, mislim da se nikada ne bih vratila.

Rečeno mi, ako odem tamo, neću se moći vratiti natrag! Odluka bila moja.”

6) Vizije pakla

Nisu ipak svi opisi iskustva bliske smrti pozitivni, kao što se može očekivati iz onoga o čemu se govori u tibetanskim učenjima.

Neki ljudi govore o užasnim doživljajima straha, panike, usamljenosti i potištenosti.

Jedna je osoba opisala Margot Grey kako je bila usisana u “beskrajnu crnu vijavicu poput vrtloga”.

A zatim je osjetila da putuju prema dolje mjesto uvis, osjećala je da tone i postaje dio toka, polagano bivajući preplavljena:

“Strašan strah me obuzeo, kao da sam znao da, ako jednom budem preuzet tom neprestano masom, biti ću izgubljen!”

Drugi su ljudi propatili paklenska priviđanja, jake zime ili nepodnošljive vrućine. Jedna je žena ispričala Margot Grey:

“Našla sam se na mjestu okruženom maglom. Osjećala sam da sam u paklu.

Bila je tamo velika jama s parom, bilo je ruku i šaka koje su me pokušale zgrabiti.

Bojala sam se da će me povući u bezdan sa njima.

Ogroman lav skočio je prema meni s druge  strane. Vrisnula sam.

Nisam se bojala lava, ali sam nekako osjećala da bi me on mogao pomaknuti i gurnuti u taj grozan ponor.”

Čovjek koji je pretrpio prestanak rada srca ispričao je:

“Padao sam dolje, duboko dolje u zemlju. Osjećao sam užasan strah. Sve je bilo sivilo.

Buka je bila strašna, sa režanjem i praskanjem, kao da razbješnjele divlje životinje škripaju svojim zubima.”

Nažalost, znanstvenici danas više ne istražuju takve pojave radi toga jer im se reinkarnacija “ne isplati”.

Naime, države, tajne službe i farmaceutske kompanije za to im sigurno neće platiti.

Zato nam ostaju podaci iz ovih starijih istraživanja koja su dovoljno ozbiljna da bismo u njih mogli povjerovati.


Članak “Reinkarnacija je mit? Pročitajte ovo i reći ćete “Ima tu nešto!” podijelite prijateljima.

Možda će vam se svidjeti