Sotona danas – tko je bio “otac” crnog pokreta Anton S. LaVey?

Sotona se širi svuda oko nas, vjeruje crkva! A kako je moderni sotonizam započeo?

Sotona danas nije ono što se učilo u povijesti, njegov kult prodire među mnoge obične, ali i slavne ljude, pokazujući se u novom svijetlu.

Stara slika o Sotoni – vragu s rogovima i repom, danas je napuštena, crkva upozorava da se Sotona pokazuje u mnogim drugim oblicima.

Iako je u povijesti bilo mnogo učenijih ljudi koji su se bavili sotonizmom, Anton S. LaVey je u drugoj polovici 20. stoljeća postao najpoznatiji i najpopularniji sotonist.

Bio je medijska zvijezda s kojom su koketirali poznati glumci, pjevači, pa čak i političari.

Njegova životna priča moguća je samo u Americi, gdje svatko može postati što zaželi ako u pravo vrijeme bude na pravom mjestu.

LaVeyu se sve poklopilo.

Pedesetih godina prošlog stoljeća imao je dvadesetak godina, i u naponu snage isprobao je sva zanimanja koja su mu ponuđena.

Bio je krotitelj lavova, svirao je profesionalno klavir po sumnjivim barovima, radio je nešto za policiju, bio je mađioničar…, sotona mu u to vrijeme nije bio na pameti.

Upravo u to vrijeme u Americi postaju popularne razne vrste okultizma i magije.

LaVey počinje učiti o masonima, templarima, rozenkrojcerima, hermetistima i družiti se sa sljedbenicima Aleistera Crowleyja, najvećeg maga tog vremena.

Za razliku od drugih poslova kojima se bavio, kod mističnih obreda nije trebalo ništa fizički raditi i to se LaVeyu odmah svidjelo.

Uskoro je postao jedan od najpoznatijih magova u Americi.

Teoretičari tog vremena kažu da je on zapravo bio preteča ili začetnik hipi–pokreta šezdesetih godina i njihov pravi učitelj, a da je sotona samo marketinški trik.

Seksualna požuda

Učenje mu je bilo jednostavno i lako prihvatljivo jer je javno obznanio da su seksualna požuda i neumjerenost u svim ostalim svjetovnim užicima prava čovjekova priroda!

Govorio je da je to u skladu okolinom u kojoj živimo i da ljudski grijeh uopće ne postoji.

Osobno zadovoljstvo za njega je bilo središte univerzuma.

Kad je shvatio da se u to doba demokratizacije i širenja svih vrsta sloboda nitko previše ne protivi njegovim idejama i nastupima, 1966. je osnovao «Sotonističku crkvu» (The Church of Satan).

Sebe je proglasio vrhovnim svećenikom s titulom «Crnog pape».

U svojim je ritualima koristio gotovo nerazumljive molitve, magični rječnik koji je A. Crowley objavio u nekoliko knjiga.

Crnu misu nije koristio jer je shvatio da ona među njegovim sljedbenicima u to vrijeme u Americi ne bi bila dobro prihvaćena.

Iako je većina njegovih stavova bila prilično jednostavna i praktična, više neodgovorni pristup životu nego mračna religija, crkveni krugovi osudili su njegovo učenje.

Sedamdesetih godina prestao biti vođa crkve koju je osnovao.

Ali LaVey je u javnosti i dalje bio oličenje sotonizma zbog njegove knjige “Sotonska Biblija” (The Satanic Bible), koja je bila početnica za sve koji su se bavili sotonizmom.

Ona ima četiri evanđelja, s ovim sadržajem:

  • “Vatra – Knjiga o sotoni – Đavlova pobuna»,
  • zatim “Zrak – Knjiga o Luciferu – Prosvjećenost»,
  • te «Zemlja – Knjiga o Belialu – Prevlast nad zemljom»
  • i «Voda – Knjiga o Levijatanu – Pobješnjelo more.”

Kako bi sljedbenici bolje razumjeli njegovo učenje, LaVey je osmislio devet sotonskih izjava, kao odgovor na kršćanskih deset zapovjedi božjih.

To su, primjerice:

  • zadovoljavanje čovjekovih potreba, a ne uzdržavanje;
  • potpuni fizički život, a ne briga o duši;
  • prihvaćanje znanja odakle god dolazilo, a ne za zavaravanje;
  • grijeh, jer on daje tjelesno, umno i emocionalno zadovoljstvo.

Vjerojatno najpoznatiji dio njegove sotonističke biblije je ovaj odlomak:

“Nema raja za vječni život

I nema pakla gdje se grešnici peku

Ovdje i sada je dan našeg trpljenja

Ovdje i sada je dan naše zabave

Ovdje i sad su naše prilike i mogućnosti

Izaberi ovaj dan, ovaj sat, jer drugog izbavitelja nemaš…”

Anton S. LaVey umro je 1997. godine.

Pred kraj života bio je medijski gotovo zaboravljen, ali njegovo učenje je postalo planerano poznato i napadano.

Svojim je poklonicima ostavio jedanaest sotonističkih pravila, uputa za svakodnevni život:

1. Nemoj iznositi svoje mišljenje i davati savjet ukoliko te nitko ništa ne pita.

2. Nemoj se jadati drugima ukoliko nisi siguran da to oni žele čuti.

3. Kada ste na tuđem teritoriju, pokažite poštovanje, inače ne idite tamo.

4. Ako vam gost na vašem teritoriju ide na živce, budite okrutni i bez milosti.

5. Ne iskorištavaj seksualno osim ako ti nije dat znak.

6. Ne uzimaj ono što ti ne pripada osim ako to drugome nije teret i moli te da mu pomogneš.

7. Priznaj snagu magije ako si je uspješno koristio da bi ispunio neke svoje želje ili potrebe.

Ako budeš poricao snagu magije nakon što si imao uspjeha s njom, izgubit ćeš sve što si postigao.

8. Ne žali se ni zbog čega što se ne odnosi na tebe.

9. Ne čini zlo djeci.

10. Ne ubijaj životinje osim ako si napadnut ili da bi preživio zbog hrane.

11. Kad se krećeš po otvorenom teritoriju, ne smetaj nikome.

Ako tebi netko smeta, opomeni ga da prestane. Ako ne prestane, uništi ga.

Iako naoko odudara od ovdje opisanih principa, crkva u sotonizmu vidi vrlo konkretne i opasne pretnje.

Podijelite članak o “ocu” sotonizma drugima:

Napišite vaše mišljenje!

pogledaj sve komentare

Vaša email adresa neće biti objavljena, i nećemo ju dijeliti sa trećim osobama. *

Pretplatite se naš newsletter