Telepatija – kako misli, osjećaji i pojmovi prelaze iz jednog u drugi um! | | Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Telepatija – kako misli, osjećaji i pojmovi prelaze iz jednog u drugi um!

0

Telepatija – majka čuje poziv u pomoć od sina koji je kilometrima daleko, pas zna da mu vlasnik dolazi kući, astronaut šalje svoje misli ljudima na Zemlji…

Takvi i mnogi drugi primjeri ukazuju na jedno: postoji mogućnost da jedni drugima čitamo misli!

Je li vam se ikad dogodilo da pomislite na neku osobu, a ona vam odmah nakon toga telefonira? Ili da telefonirate nekoj osobi i ona vam kaže: «zamisli, baš sam mislila na tebe»?

Ako vam se to dogodilo, nemojte misliti da ste po nečemu posebni. Ispitivanja su pokazala da je u prosjeku 80 posto ljudi doživjelo tako nešto!

Dakle, to je svakodnevna stvar. Ali to što je svakodnevna ne znači da nije neobična i posebna, dapače!

Možemo lako naći još čudnije pojave, iako gotovo jednako svakodnevne.

Svi znamo da majka ima poseban odnos sa svojim malim djetetom, da ga razumije bolje nego itko na svijetu, iako se ne sporazumijevaju riječima.

Poznato je da dojiljama ponekad teče mlijeko, ili im se dojke ovlaže, kada osjete da su potrebne dojenčetu, iako su daleko od djeteta, u kupovini ili kod prijateljice.

U takvim i mnogim drugim događajima, čini se da misli, osjećaji ili pojmovi prelaze od jednog čovjeka na drugog, iz jednog uma u drugi, bez «običnih» osjetila.

Naime, pritom se ne koristi nijedno od naših pet poznatih osjetila: vid, sluh, njuh, okus ili opip. Takve se pojave nazivaju telepatijom ili prijenosom misli.

Poziv u pomoć

Ljudi od pamtivijeka razmišljaju o mogućnosti razgovora putem misli, ali – to možemo odmah na početku reći – tako nešto nikad nije dokazano.

Nema definitivne znanstvene potvrde da telepatija postoji. Naravno, to još uvijek ništa ne znači. Nema znanstvene potvrde ni da Bog postoji, pa svejedno većina ljudi vjeruje u Boga.

Zašto ima na tisuće slučajeva telepatije, a nijedan nije uvjerljivo zabilježen u laboratoriju? Razlog postoji i krije se u našoj psihi.

Stvar je u tome da telepatija praktički nikada ne dolazi namjerno, našom voljom, nego uvijek spontano, i to u trenucima velike emocionalne napetosti ili krize.

Najveći se broj prijavljenih slučajeva telepatije tiče događaja u kojima je netko ozlijeđen ili poginuo.

Osim toga, takvu nesreću obično na daljinu osjete samo emocionalno najbliže osobe: članovi obitelji, supružnici ili bliski prijatelji.

Kao da se u tim trenucima, kad čovjek pati ili umire, oslobađaju nekakve nezamislivo jake energije osjećaja i strasti koje neslućenim putovima dolaze do onih koji su ih najspremniji primiti.

Izračunato je, kad bi u pitanju bila puka slučajnost, da bi događaji u kojima netko pogodi takav događaj bili 440 puta rjeđi nego što jesu. Moglo bi se reći da je telepatija gotovo uvijek poziv u pomoć!

Primatelj može dobiti telepatsku poruku u različitim oblicima: kao slutnju da nešto nije u redu, kao san o nekom događaju (to je vrlo često), kao halucinaciju gdje na trenutak ugleda dotičnu osobu, kao glas koji mu nešto govori …

Te informacije djeluju tako duboko na ljude, čak i one najtrezvenije, da oni mijenjaju svoj dnevni raspored, otkazuju putovanja ili odmah nastoje stupiti u kontakt s pošiljateljem takvih misli, kako god mogu.

Pokušajte s kartama

Telepatija se počela ozbiljno proučavati 1882. godine, kada je u Engleskoj osnovano Društvo za psihička istraživanja.

To je društvo imalo šest odjela, svaki za jednu nadnaravnu pojavu: telepatiju, hipnozu, medije, sablasti, fizičke pojave vezane uz osjetila, te povijest istraživanja.

S vremenom se telepatija počela istraživati pomoću pogađanja karata.

Jedan bi čovjek uzeo kartu, pogledao je i mislio na nju, a drugi bi sjedio u drugoj sobi i trebao pogoditi koju je kartu vidio njegov kolega

Najslavnije karte su “Zenerove karte”. Postoji pet različitih crteža na Zenerovim kartama:

  • krug,
  • grčki križ (kojem su svi kraci jednako dugi),
  • zvijezda petokraka,
  • kvadrat
  • i tri valovite crte (takozvani “valovi”).

Svaka se karta ponavlja pet puta, pa tako dobivamo snop od dvadeset i pet karata. Inače, karte bismo mogli podijeliti po tome koliko je crta potrebno da se nacrtaju: krug (1), križ (2), valovi (3), kvadrat (4), zvijezda (5).

I vi možete lako isprobati svoje telepatske sposobnosti. Za to vam je potreban partner. Kao prvo, morate napraviti snop Zenerovih karata.

Izrežite 25 komada kartona u obliku igraćih karata. Pogledajte crtež Zenerovih karata u ovom videu (na njemačkom je, ali nije važan sadržaj, nego crteži) i svaku kartu precrtajte pet puta.

Promiješajte ih i pošaljite partnera u drugu sobu. Izvucite jednu kartu iz snopa, pogledajte je, koncentrirajte se na crtež na karti, intenzivno razmišljajte o njemu.

Zatim recite partneru da vam dovikne koju kartu on zamišlja u tom trenutku. Ako je pogodio, na komad papira stavite kvačicu, ali nemojte ništa reći partneru.

Taj postupak ponavljajte dok ne izvučete sve karte, dakle ukupno 25 puta. Ako je nakon toga na papiru manje od 10 kvačica, to znači da je partnerovo pogađanje u okvirima statističkih mogućnosti.

To znači da telepatija nije došla do izražaja. Međutim, ako ima 10 kvačica ili više, postoji mogućnost da ste uspostavili telepatsku vezu sa svojim partnerom.

Želite li još točnije izmjeriti tu telepatsku vezu? Obavite cijeli postupak četiri puta.

Tako ćete ukupno imati 100 izvlačenja, i ako na kraju imate više od 35 kvačica, to znači da u pitanju nije slučajnost, nego da su i neke druge sile na djelu.

Vlika je mogućnost da ste vi ili vaš partner telepati! U tom slučaju pokušajte s pogađanjem drugih misli, a ne samo karata!

Čovjek od milijun dolara

Znanstvenici stalno traže sve bolje načine da mjere telepatiju, pa se Zenerove karte sve manje koriste za laboratorijske pokuse, a zamijenila ih je “ganzfeld-metoda”.

Ta metoda želi krajnje smanjiti djelovanje “normalnih” osjetila kako bi se čovjek potpuno posvetio telepatiji.

To se postiže tako da se čovjeku oči pokrivaju polovicama ping-pong loptica, osvjetljava ga se crvenim svjetlom, na uši mu se stavljaju slušalice iz kojih se čuje takozvani bijeli šum, te ga se polježe na kauč ili vodeni krevet.

Iako su se u sedamdesetima radili pokusi s drogama, danas se smatra da djelovanje droga može samo pokvariti telepatiju. Ipak, čini se da kofein pozitivno djeluje na tu sposobnost.

Za razliku od drugih nedokazanih područja ljudskog iskustva, telepatija je ostala vrlo popularna, i danas svaki treći čovjek vjeruje da je moguća. T

Toliko je napisano i izrečeno o telepatiji, a postoji i toliko pokusa s njom, da je bogataš James Randi, inače po zanimanju mađioničar, 1996. objavio da će dati milijun dolara prvom čovjeku koji mu dokaže da je telepat.

I Freud

Iako su prošle godine, nagrada još nije dodijeljena. To i nije čudno, jer da biste dobili milijun dolara, morate znati što Randi misli.

Sigmund Freud, slavni osnivač psihoanalize, primijetio je toliko slučajeva telepatije da je osjetio potrebu da je nekako objasni.

On je smatrao da je to primitivna sposobnost ljudske vrste koja se izgubila tijekom evolucije, ali da se još uvijek može pojaviti ako se čovjek nađe u određenim uvjetima.

Freudova bi teorija mogla biti točna. Današnje je društvo, pogotovo u gradovima, društvo izoliranih pojedinaca.

Ljudi više nisu onako povezani kao nekad, ili kao što su i danas povezani članovi plemena u neciviliziranim zajednicama.

Postoje zapisi etnologa o afričkim plemenima gdje cijelo selo osjeti kad se nekom seljanu dogodi nezgoda u divljini, čak i na više desetaka kilometara udaljenosti, pa odu točno na mjesto nezgode i spase ga.

S druge strane, današnji se građanin previše udaljio od svojih bližnjih i nedostaju mu nagoni koji su nekada združivali ljude. Možda bi razvoj telepatije bio ujedno i razvoj društva na bolje.


Dokazi?

U mnogim su raspravama o telepatiji opisani događaji koji su dokazivali da takve sposobnosti postoje.

No da bi telepatija doista bila i znanstveno priznata, bilo bi potrebno mnogo više ispitivanja i statistička potvrda.

Dok se to ne dogodi, na vama je da vjerujete u telepatiju ili ne, a ovdje pročitajte nekoliko priča koje vas mogu potaknuti na razmišljanje, pogotovo ako ste i vi nešto slično doživjeli.

  • U svemiru

Mnogi misle da telepatija nimalo ne ovisi o udaljenosti između davatelja i primatelja misli. To je odlučio dokazati astronaut Edgar D. Mitchell, šesti čovjek koji je hodao po Mjesecu.

On je 1971. poletio u svemir u brodu “Apollo 14” i za vrijeme leta napravio telepatski pokus.

Nije to ni rekao NASA-i, koja sigurno ne bi odobrila takve “neznanstvene” metode, nego je objavio svoj pokus tek kad je njegova svemirska misija završila.

U pokusu je on bio pošiljatelj informacija, a primatelji su bili četiri čovjeka na Zemlji, 250 000 kilometara daleko.

Koristio je Zenerove karte. Izvukao je 200 karata, što znači da su primatelji u prosjeku, bez telepatije, trebali pogoditi 40 karata.

Dvojica su pogodila 51 kartu. To je premašilo statistička očekivanja, ali nije značilo veliko odstupanje.

  • Na groblju

Kao što smo već rekli, najviše spontanih slučajeva telepatije zabilježeno je u trenutku smrti neke osobe. Ovo je jedan od prvih slučajeva koje su zabilježili članovi Društva za psihička istraživanja:

Primatelj je bio vrtlar koji je prolazio kroz seosko groblje vraćajući se kući s posla. Bilo je oko devet sati navečer.

Ugledao je kako jedna starija žena, koju je otprije poznavao iz viđenja, kleči pred grobom svojega muža. Bila je vrlo blijeda i netremice ga je promatrala ne govoreći ništa.

Pomislio je da joj treba pomoć, pa je krenuo prema grobu. Međutim, spotaknuo se na jednu nadgrobnu ploču, a kada je podignuo pogled, žene više nije bilo.

Te je večeri opisao svojoj supruzi što je vidio. Sljedećeg je dana u selo stigla vijest da je ta žena umrla prethodne večeri u Londonu. Vrtlar je bio poznat kao razuman čovjek, bez ikakvih halucinacija ili ičega sličnog.

  • U Italiji

Na Badnjak 1955. jedna gospođa iz grada Salerna, sama kod kuće, čistila je stan kad je odjednom začula kako je njezin sin očajničkim glasom zove u pomoć.

Čula je kako joj kaže da je imao nesreću na motoru i navodi mjesto gdje se nalazi. Odmah je sjela u taksi i odjurila tamo.

Točno na navedenom mjestu našla je sina na dnu jedne strmine, teško ozljeđenog i u nesvijesti.

  • Životinje

Poznati francuski veterinar Dehasse, stručnjak za mačke, kaže: «Ima slučajeva iznimne telepatske komunikacije između mačaka i njihovih vlasnika. J

edanput sam primio u ambulantu vrlo bolesnu mačku i rekao vlasnici da me nazove oko 18 sati.

Mačka je uginula u 13 sati i 59 minuta. Vlasnica me nazvala u 14 sati i 01 minutu, krajnje uzrujana i rekla: osjetila je da nešto nije u redu.

Osim toga, znam za jednu mačku koja skoči na kuhinjski stol kad god vlasnica izađe da joj kupi hranu.

Mačka se nikad ne penje na stol ako vlasnica izlazi zbog drugih razloga, čak ni ako ide kupiti neku drugu hranu.»

Još nije dokazano, ali čini se da psi ponekad znaju da im se vlasnik vraća kući čak i izvan redovnog vremena.

Zabilježeno je da psi ustaju i onda čekaju pokraj vrata ili prozora kada vlasnik kreće kući, a primijećeni su slučajevi gdje to rade čak i kad vlasnik ide taksijem.


Pametni Hans

Iako je više prihvaćena nego druge grane parapsihologije, telepatija je svejedno uvijek pod sumnjom, zato što ima strahovito mnogo prijevara.

Na primjer, kad se radilo s kartama, ljudi su izmišljali svakakve načine da jedni drugima dojave koja je karta u pitanju ili da nekako označe karte.

Ponekad se to zove «efekt pametnog Hansa». Zgoda s pametnim Hansom je stara više od sto godina, ali ostala je zabilježena kao jedna od najvećih prijevara.

Krajem 19. stoljeća, jedan plemić po imenu Wilhelm von Osten jako je želio pokazati da su životinje mnogo pametnije nego što ljudi misle.

Kupio je konja i izvježbao ga da rješava matematičke probleme lupkajući kopitom po tlu.

Nakon toga je proputovao cijeli svijet s tim konjem, kojeg je nazvao «pametni Hans», da bi pokazao kako je inteligentan. Von Osten i njegov konj postali su prava znamenitost.

Uostalom, bilo je to vrlo dojmljivo: bilo tko iz publike je mogao postaviti zadatak zbrajanja, oduzimanja, množenja ili dijeljenja, a konj bi kopitom otkucao točan odgovor.

Na kraju se za to čudo od konja zainteresirao jedan znanstvenik, Oscar Vogt. Napravio je niz ispita da provjeri je li Hans tako pametan kao što se čini.

Utvrdio je da Hans zna odgovoriti samo na ona pitanja na koja bi znao odgovoriti Von Osten, koji je uvijek bio pokraj konja.

Zatim je konju stavio naočnjake, tako da je ovaj mogao gledati samo u zemlju, i svi su odgovori bili krivi. Pokazalo se da je Von Osten naučio konja da ga gleda u oči.

Kad bi se postavilo pitanje, Von Osten bi trepnuo onoliko puta koliko je trebalo lupiti kopitom. Tako je propala prijevara «pametnog Hansa».


Majka i sin

Jedan od najčudnijih slučajeva telepatije zabilježen je u Cambridgeu, u Engleskoj. Tamo je živjela neka žena sa sinom koji je imao tešku duševnu bolest.

Kako je dječak usto imao vrlo loš vid, često je išao kod okulista. Okulist je primijetio nešto čudno, pa je obavijestio istraživače.

Naime, kad bi majka dovela dječaka u ordinaciju i zatim negdje otišla svojim poslom, rezultati testova za vid bili su katastrofalni, dječak je bio gotovo slijep.

Ali kad bi majka bila u ordinaciji s njima, rezultati su bili izvrsni, kao da sin ima savršen vid. Vidio je samo u nazočnosti majke, kao da vidi njezinim očima.

Istraživači su testirali dječaka na razne načine i pokazalo se da u svemu ima mnogo veći uspjeh ako je majka u blizini.

Naravno, pomislili su da je u pitanju «efekt pametnog Hansa». Ali kad bi majku ostavili negdje blizu, recimo u susjednoj prostoriji, dječak je i dalje imao izvrsne rezultate.

Mogli su samo zaključiti da dječak «čita» znanje iz majčina uma. Na kraju su napravili niz znanstvenih pokusa, gdje je dječak bio u Cambridgeu, a majka u Babrahamu, nekih sedam kilometara dalje.

Majci su pokazivali karte s brojevima od 0 do 9, slučajnim redoslijedom, a istovremeno su dječaka pitali koji je broj pokazan njegovoj majci.

Dok bi ljudi u prosjeku trebali pogoditi 10 posto rezultata, dječak je pogodio 32 posto, i to za ukupno 479 izvučenih karata.

U literaturi o telepatiji zabilježeno je mnogo takvih slučajeva koji nisu znanstveno objašnjeni, ali to je još uvijek premalo da bi se znanost ozbiljnije zainteresirala za telepatiju.


Možda će vas zanimati i ovi, slični tekstovi:

I popularna tv emisija “Na rubu znanosti” bavila se telepatijom:

Možda će vam se svidjeti