Telepatija se ne istražuje, ali mnogi ju osjećaju i šute! – Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Telepatija se ne istražuje, ali mnogi ju osjećaju i šute!

0

Telepatija se može dokazati pokusima, ali nitko o tome ne želi govoriti!

Telepatija se znanstveno proučavala prije stotinjak godina, a to se pogotovo razvilo u bivšem SSSR-u. Nakon propasti komunizma i razvojem tehnologije, o tome svi šute!

Svatko je od nas doživio nešto “nelogično”, “neracionalno” – ravno čudu, ali većina o tome ne želi ni govoriti. Pojave koje se ne mogu racionalno objasniti često u čovjeku izazivaju strah i nevjericu, ili ih se naprosto odbacuje.

No jesu li telepatska predviđanja moguća ili ne, prosudite sami na osnovu teksta.

Jednog ranog jutra 1980. godine ušla je u policijsku stanicu u Barceloni sasvim iscrpljena i prestrašena starica.

Udovica Isabel Casas (81 g.) je sanjala tako strašan san da se usprkos starosti i slabosti usudila otići do najbliže policijske stanice.

Dežurnom službeniku je ispričala da je vidjela lice svojega prijatelja i susjeda Rafaela Pereza »izobličeno od straha«.

Čula je i glas koji je rekao: »Ubit će nas.«

Španjolska je policija zapravo namjeravala odbaciti izjavu gospođe Casas kao moru. Ali službenici su postali znatiželjni kad su čuli da starica već deset dana nije vidjela Rafaela Pereza, jedinog stanara osim nje u tom stambenom bloku.

Telepatski san

Obično ju je pedesetogodišnji kuhar posjećivao svaki dan, ali sad ju je pisamcem obavijestio da će otputovati na nekoliko tjedana.

Policajce je začudilo što je ovu obavijest dobila tek tri dana nakon posljednje susjedove posjete. Zašto se Perez nije osobno oprostio? Odlučili su istražiti taj slučaj i naposljetku su našli Pereza svezanog u ostavi na tavanu zgrade.

Ispričao je da su dva muškarca provalila u njegov stan i prisilila ga da potpiše 28 čekova kako bi mogli postepeno podizati njegovu ušteđevinu.

Ukupno 45.000 nekadašnjih njemačkih maraka. Primorali su ga da senori Casas napiše obavi­jest, kako ne bi posumnjala.

Svezali ga i zaprijetili mu da će se vratiti kad se domognu cijele svote novca, da bi ubili njega i njegovu susjedu.

Očito je starica pročitala prijateljeve misli, dok je u strahu čekao da se vrate njegovi mučitelji. Njezin živi telepatski san mu je spasio život. Policija je zaista uhvatila te ljude kad su se vratili na mjesto zločina.

Ovom sposobnošću »prodiranja« u duh drugoga čovjeka parapsihologija se bavi posljednjih stotinu godina.

Slučaj Canona Warburtona

Doživljaj jednog engleskog svećenika iz 1883. godine je spontana telepatija. Canon Warburton je sjedio u naslonjaču u stanu svojega brata i malo zadrijemao.

Odjednom se prestrašeno prenuo i povikao: »Oh, Bože! On se strmoglavio!«

Župnik je sanjao kako je njegov brat izišao iz neke prostorije u jasno osvijetljen hodnik. Spotaknuo se na gornjoj stepenici i naglavce pao niz stepenice, uspjevši se još dolje poduprijeti rukama.

Kuću iz sna svećenik nije poznavao.

Nedavno je bio stigao u London iz Oxforda i dobio od brata samo kratku obavijest da je otišao na ples i da će se vratiti oko jedan sat iza ponoći.

Nakon što se župnik Warburton oporavio od straha, ponovo je zadrijemao. Pola sata poslije toga probudio ga je brat. »Upravo sam zamalo slomio vrat!« – rekao je.

»Kad sam izlazio iz plesne dvorane, posrnuo sam i naglavce sletio niz stubište.«

Čudan doživljaj župnika s tim snom je samo jedan od mnogih slučajeva spontane telepatije, koje je u Engleskoj i Americi skupilo glasovito Društvo za parapsihološka istraživanja.

Eksperimenti

Riječ telepatija uveo je 1882. godine istaknuti znanstvenik i istraživač Frederic William Henry Myers, prvi predsjednik Društva za parapsihološka istraživanja.

U prvom većem djelu, objavljenom na tu temu analizirani su odgovori na 20.000 upitnih araka. Međutim, ovo istraživanje nije zadovoljilo stroge znanstvene zahtjeve.

Jedan od pionira koji je želio istražiti što je telepatija bio je Sir William Barrett, profesor fizike na Sveučilištu u Dublinu.

On je s hipnotiziranim ispitanicima izveo eksperimente, koji su ga uvjerili u postojanje telepatije.

Kad je Sir William Engleskom društvu za unapređivanje znanosti podnio na uvid svoj članak o abnormalnim stanjima uma.

Odbor za biologiju ga je odbio. On ga je naposljetku podastro Odjelu za antropologiju.

Ovdje je članak prihvaćen samo zahvaljujući presudnom glasu predsjedavajućeg dr. Alfreda Russela Wallacea, koji se također bavio izvanosjetilnim pojavama i bio prvi Darwinov suradnik.

Supružnici Sinclair

Tridesetih godina pobudilo je djelo Uptona Sinclaira javno zanimanje.

Njegova je žena Mary Craig Kimbrough posjedovala znatne parapsihološke sposobnosti i mogla je telepatskim putem »primati« slike koje su slikali njezin muž ili drugi »pošiljaoci«.

Ponekad su pokusi izvođeni u susjednim prostorijama, ali češće je dvije osobe dijelila velika udaljenost.

Sinclair je objavio svoje rezultate u knjizi Radar duše. Gospođa Sinclair je u 290 pokusa postigla 23 posto pogodaka, 53 posto bijahu djelomično ispravni, a samo 24 posto neispravni.

Sličnost originalnih crteža i »kopija« koje je nacrtala Sinclairova supruga bijaše zapa­njujuća.

Nije moglo biti riječi o slučaju. Dje­lomični uspjesi su često bili jednako impre­sivni kao i točni pogoci jer su razjasnili kako gospođa Sinclair prima slike. Upton Sinclair je, primjerice, nacrtao vulkan s crnim di­mom.

Njegova žena je sliku točno preslikala, ali nije mogla prepoznati o čemu se ra­di; mislila je da je dim kukac.

Je li to bila telepatija? Jer da je morala dati usmeni odgovor u tom testu, bila bi opisala kukca! Samo je crtež mogao pokazati da je poslanu sliku jasno vidjela.

Uvjeriti znanstvenike

Sinclair je dobro znao da većina intelektualaca ima prilično skeptičan stav prema telepatiji. Neki njegovi prijatelji istomišljenici vidjeli su u Sinclairo­vu zanimanju za izvanosjetilne fenomene protuslovlje njihovoj racionalističkoj slici svijeta.

U novinama je objavljen članak pod naslovom: »Sinclair obilazi krajem kao duh«.

Istraživanja dr. J. B. Rhinea su pridonjela da telepatija dobije ugled u očima psihologa. On je primjenjivao nove metode.

Zenerove karte koje je upotrebljavao prilikom izvođe­nja testova bijahu tako jednoznačne da je bila isključena svaka sumnja je li ispitanik pogodio ili pogriješio.

Impresivni rezultati su uvjerili Rhinea i druge znanstvenike da je moguća komunikacija duha s duhom.

No drugi istraživači, među ostalima i psi­holog Bernard Riess, ostali su skeptični. Kad je Rhine na Barnard-Collegeu držao preda­vanje o svojim istraživanjima, Riess mu je postavljao tako oštra pitanja da se Rhine si­gurno osjećao kao lažljivac.

Nije želio bra­niti svoje pokuse i predložio je Riessu da po­novi njegove pokuse uz sve kontrolne mjere koje bude smatrao potrebnima.

Parapsihologija

Riessovi učenici su ga nagovarali da prihvati izazov. Neka mlada djevojka s parapsihološkim spo­sobnostima trebala je biti ispitanik. Nekoliko je mjeseci Riess s tom djevojkom izvodio pokuse s kartama.

U pokusima su prešli 25 karata 74 puta (1.850 pokusa), pri čemu su u prosjeku dobili fenomenalnih 18 točnih po­godaka na 25 pokušaja.

Riessa su zamolili 1938. godine da na jed­nom parapsihološkom simpoziju Američkog psihološkog društva izloži svoj pokus.

Rekao je:

»Metodi se nema što prigovoriti. Igraće karte su bile na mom pisaćem stolu, pro­miješao sam ih i okretao, u dogovorenom vremenu, jednu za drugom.

Pritom sam svaku kartu zabilježio. Taj sam popis za­ključao u svoj pisaći stol.

Ponekad je pro­šao cijeli tjedan prije nego što bih pregle­dao popise i ustanovio koliko je karata točno pogodila…

Do zablude bi mogla do­vesti jedino prijevara, a ja sam je jedini mogao izvesti, jer ispitanica nije mogla znati. koje sam karte otkrivao…«

Prijenos iz podmornice

U pe­desetim godinama telepatija je iznenada opet izbila na prve stranice novina. Francuski je tisak obavijestio javnost da je uspio telepat­ski prijenos informacije između američke podmornice Nautilus pod vodom i »pošiljao­ca« na kopnu.

Takav je način komunicira­nja, pokaže li se pouzdanim, dakako najinte­resantniji za vojsku.

Mornarica Sjedinjenih Američ­kih Država demantirala je priču o Nautilusu. Ali Rusi, odnosno tada Sovjeti, shvatili su je ozbiljno i te su objelo­danili rad svojih parapsihologa koji se od tridesetih godina držao u tajnosti.

Fizio­log dr. Leonid Vasiljev je tvrdio da tadašnji partijski vrh podupire istraživanja sovjetskih parapsi­hologa.

Vjeruje se da je i Staljin želio da se telepatija iskoristi u vojne svrhe.

Mentalne zapovijedi

Dr. Vasiljev je hipnotizirao ispitanike da bi istražio »mentalnu iskru« u njima. U knjizi o svom radu iz 1962. godine objavio je da je njemu i drugim znanstvenicima uspjelo upravljati hipnotiziranim spitanicima po­moću telepatskih uputa.

Navodno su ih čak telepatskim načinom hipnotizirali!

Eksperimentirao je, primjerice, s nekom ženom kojoj je lijeva polovica tijela bila pa­ralizirana. Uzrok njezine bolesti bio je psiho­somatske prirode.

Pod hipnozom je bez muke mogla micati lijevom rukom i lijevom nogom.

Vasiljev je osim toga ustanovio da je dovoljno da daje samo mentalne zapovijedi i već bi micala lijevom šakom, rukom ili sto­palom lijeve noge po njegovoj želji – pot­puno bez hipnoze. Tu je komunikaciju duhom izveo i pred grupom promatrača.

Kao posebnu mjeru opreza pacijentici su povezali oči a proma­tračima je bilo strogo zabranjeno govoriti.

Svaku su zapovijed napisali i pokazali grupi prije nego što se ili Vasiljev ili njegov surad­nik, hipnotizer dr. Finne, koncentrirao na nju.

Žena bi izvršavala naredbu sa začuđu­jućom točnošću. Mogla je čak reći da li joj je određenu radnju zapovjedio Vasiljev ili Finne.

Dokazi

Prije nekoliko desetljeća su Sovjeti s biofizičarom Jurijem Kamenskim i moskovskim glumcem i novi­narom Karlom Nikolajevim izveli još zanim­ljivije pokuse.

Kamenski se nalazio u Novo­sibirsku u Sibiru, a Nikolajev u Moskvi. Ekipa znanstvenika je nadgledala pokus.

Dobiven je neoboriv dokaz da je između te dvojice muškaraca uspostavljena mentalna komunikacija.

U jednom je testu Nikolajev točno opisao šest predmeta koji su Kamenskom bili pre­dani. Zatim je identificirao 12 od 20 igraćih karata.

Posebno je značajno u tom pokusu što je znanstvenicima uspjelo paranormalni postupak dokazati pomoću instrumenata.

Nikolajev je bio spojen s elektroencefalo­grafom koji bilježi struje u mozgu. Čim je Kamenski počeo slati slike, struje u mozgu Nikolajeva su se mijenjale.

Na osnovi tog ot­krića razvili su postupak saopćavanja Mor­zeovih znakova. Kamenski nije više morao misliti na neki predmet, nego si zamišljati da se bori s Nikolajevim.

Čitanje abecede

Pokazalo se da se struje na mozgu Nikolajeva jasno mijenjaju kad je njegov partner zamišljao da se bori s njim. Kamenski je mogao prenositi točke i crte Morzeove abecede tako što je zamišljao borbe različita trajanja:

  • razračunavanje od 45 sekundi proizvodilo je uzorak struja u mozgu koji se čitao kao crta,
  • dok je borba od 15 sekundi predstavljala točku.

Na taj su na­čin znanstvenici u Moskvi mogli dešifrirati rusku riječ mig, koja znači trenutak, koju je Morzeovom abecedom poslao Kamenski iz Sibira u udaljenosti od 3200 kilometara.

I na zapadu je mogao biti sličan pokus us­pješno izveden.

Temeljio se na slučajnom otkriću češkog istraživača dr. Ste­phana Figara da se volumen krvi neke osobe povećava, ako netko na nju intenzivno misli. Ta se promjena mogla jasno uhvatiti po­moću pletismografa.

Vidovnjak ili prevarant – tko je bio najpoznatiji medij Uri Geller?

Mentalna veza

Elektrokemičar i parapsiholog prof. Eric Douglas Dean, rođen u Engleskoj 1916. go­dine, spoznao je mogućnost da se to otkriće iskoristi u pokusima s telepatijom.

Njegova su istraživanja pokazala da se volumen krvi ispitanika često mijenja ako se telepatski »pošiljalac« koncentrira na ime neke osobe koja je ispitaniku osjećajno bliska.

Zajedno s dva tehničara iz Newark Collegea u New Jerseyu Dean je razvio postupak primanja telepatskih poruka Morzeovom abecedom pomoću pletismografa.

Kada »pošiljalac« usredotoči misli na osobu blisku ispitaniku, pletismograf poka­zuje promjenu koja se može očitati kao Mor­zeova točka.

Ako tokom određenog vre­mena ne nastupi nikakva promjena, to znači Morzeovu crtu. Dean je uspio na taj način slati poruke na veće i manje udaljenosti.

Je­danput je prenio Morzeovu poruku na uda­ljenost veću od 2.000 kilometara.

Usprkos tim otkrićima i izvanrednim re­zultatima pojedinaca, nije svim znanstveni­cima uspjelo ponavljanje pokusa u vezi s te­lepatijom.

Mentalna veza je i dalje fenomen koji je vrlo teško izazvati premda se prilično često javlja, bilo spontano bilo u laboratori­ju.

Telepatija u snu

Novija su istraživanja pokazala da telepa­tija nastupa mnogo češće nego što se op­ćenito misli.

U nizu pokusa za ispitivanje telepatije u snu koji su izvedeni u Laboratoriju za ispitivanje snova u Brooklynu u New Yorku, »pošiljalac« promatra razglednicu i telepatski je prenosi ispitaniku koji spava u drugoj prostoriji.

Elektroencefa­lograf bilježi struje u mozgu ispitanika.

Čim određeni uzorak pokaže da ispitanik sanja, bude ga i on mora opisati svoj san. U mnogo slučajeva postojalo je slaganje imeđu poslanog motiva i sna, premda slike nisu nikad primljene u cijelosti. Bile su obavijene snom.


Vjerujete li u telepatiju ili ne, ovaj tekst pošaljite prijateljima koji su skloni takvim eksperimentima:

Možda će vam se svidjeti