Tko je bio Rudolf Steiner – antropozof i začetnik bio-dinamičke poljoprivrede? | | Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Tko je bio Rudolf Steiner – antropozof i začetnik bio-dinamičke poljoprivrede?

0

Tko je bio Rudolf Steiner – čovjek koji je prije stotinjak godina osmislio ideje koje se danas provode.

Osnivač Antropozofskog društva, utemeljitelj biološko–dinamičke poljoprivrede, čovjek koji se družio s filozofima i seljacima, gradio institute i pisao knjige, Rudolf Steiner rođen je u Hrvatskoj!

Tog zaboravljenog mislioca sve više štuju znanstvenici, ali i obični ljudi u svakodnevnom životu.

Rođen u Hrvatskoj

Rudolf Steiner, jedan od najvećih umova prošlog stoljeća, rođen je 1861. godine na našem tlu, u Donjem Kraljevcu, na sjeveru Hrvatske.

Kao sin austrijskog telegrafista pri Južnoj austrijskoj željeznici, zbog očeva je zanimanja često selio iz jednog malog mjesta tadašnje Austro-Ugarske u drugo.

Iako nam nije bio zemljak, mnogi vjeruju da je upravo međimurska priroda, u kojoj je rastao prvih godina života, utjecala na njegov blistav um.

Steiner je u Donjem Kraljevcu živio samo godinu i pol dana, ali na svoje rodno mjesto uvijek je gledao kao na simbol povezanosti Istoka i Zapada.

Kao mladić, zbog čestih selidaba vrlo je brzo sazrio i rano se osamostalio. Obitelj mu nije pružila reli­giozan odgoj, a njegovi prvi interesi bili su vezani za tehniku, funkcioniranje vlakova i tvornice.

Nadosjetilni je svijet za Steinera prisutan od najranijeg djetinjstva, ali nedostatak ikakve potvrde ili potpore okoline činio ga je nesigurnim.

Završio je običnu, takozvanu realnu gimnaziju, a ne klasičnu, jer je njegov otac to smatrao dovoljnim za njegovu budućnost na željeznici.

Svakog je dana putovao iz Neudorfa u današnjoj Mađarskoj u Wiener Neustadt, ujutro vlakom, a navečer kući pješice.

Privatni satovi

Od četrnaeste godine počeo je davati privatne satove ostalim učenicima da bi zaradio za školovanje.

Držao je satove iz mnogih predmeta, koje bi često prethodno potpuno samostal­no naučio za tu priliku.

Tako je on, učenik realke, davao satove grčkog i latinskog klasičarima, a satove iz knjigovodstva – odraslima.

Već od četrnaeste godine proučava poznate filozofe Kanta, Fichtea i druge, a nakon gimnazije obrazovanje nastavlja na Visokoj tehničkoj školi u Beču.

Do svoje dvadesetosme godine Steiner živi kod jedne bečke obitelji kao kućni učitelj njihove djece. I tu doživljava prvi uspjeh.

Jedno je dijete zaostalo u razvoju zbog hidrocefalusa, no Steiner preuzima brigu za njegov odgoj, pa bolestan dječak zavr­šava fakultet i postaje liječnik!

Od 1890. do 1896. boravi u Weimaru kao istraživač i izdavač Goetheovih prirodoznanstvenih radova i radi na vlastitoj “Filozofiji slobode”,.

Ona je trebala biti rezultat njegovih promišljanja o vezama između osje­tila i nadosjetilnosti, mišljenja i osjećanja, etike i estetike. Kasnije, u Berlinu, Steiner je potpuno iskusio osjetilni svijet.

Do tada nikad nije dobio odgovor, ni od prijatelja ni od kolega, na svoja izrečena nadosjetilna iskustva. Mučilo ga je pitanje: “Moram li o svemu šutjeti?”

Razlaz s teozofima

Godine 1899. prvi put drži predavanje o Goetheu u Teozofskom društvu.

Goetheov ga je okultizam osobito fascinirao, kao i Goetheova dobra upućenost u alkemijsko–rozenkrojcersku simboliku ondašnjih njemačkih okultista.

Tek ondje pronalazi publiku kojoj može govoriti o duhovnom svijetu.

No, već na samom početku uočava da njihove perspektive nisu i njegove, zbog sektaškog karaktera Teozofskog društva, oslanjanja na daleku prošlost i želje da se ondje ostane, spiritizma i seansa, te nepriz­navanja apsolutno neponovljivog i jedinstvenog događaja dolaska Isusa Krista na Zemlju.

To su bili uzroci konflikta, a neposredan povod razilaženju bilo je Steinerovo nepriznavanje mladog Krishnamurtija kao novog Krista, kako je to tvrdilo Teozofsko društvo.

Iz­među 1902. i 1909. gradi i izlaže svoju teozofiju (antropozofiju) u knjigama “Teozofija”, “Kako se stječu spoznaje viših svjetova?” i “Osnove tajne znanosti”.

U tom razdoblju Steiner razvija i svoju kristologiju: dolazak Krista u liku čovjeka Isusa kao jedinstven kozmički događaj.

Godine 1913. dolazi do potpunog raskida s teo­zofima i Steiner osniva Antropozofsko društvo.

Waldorfska pedagogija

Godine 1913. u švicarskom se Dornachu prema njegovu nacrtu i naputku gradi drvena građevina “Goetheanum”.

To je znanstveni i kulturni centar antropo­zofskog pokreta u kojemu je smještena Slobodna visoka škola duhovnih znanosti, u kojem se odr­žavaju predstave, predavanja i druge aktivnosti.

No, 1923. zapalili su ga njegovi protivnici te je potpuno izgorio. Prije svoje smrti Steiner je stigao napraviti tek skice za novi Goetheanum, ovaj put sagrađen od betona.

U trećoj razvojnoj fazi antropozofije (1916­-1924.) Steiner se sve više okreće prema društvu. Svoje djelovanje usmjerava prema specifičnim društvenim područjima te osniva škole temeljene na vlastitoj waldorfskoj pedagogiji.

Održava i brojne tečajeve namijenjene liječnicima, u kojima razlaže novu znanost o liječenju te razvija svoju “zdravstvenu pedagogiju” (Heilpedagogie) namijenjenu duševnim bolesnicima.

Za seljake i zemljoposjednike 1924. u Koberwitzu održava Poljoprivredni tečaj, koji pred­stavlja osnovu biološko-dinamičke poljoprivrede.

Na­posljetku, Steiner u velikoj mjeri pridonosi radu religiozne organizacije “Zajednice kršćana” (Christengemeinschaft), utemeljene na antropozofskoj duhovnoj znanosti.

Tridesetog ožujka 1925., nakon šest mjeseci bolesti, Steiner umire u 64. godini.


Antropozofija – što je to?

Ekološka poljoprivreda, pedagogija koja vodi brigu o cjelovitoj, slobodnoj ličnosti učenika, medicina koja uvodi nov pristup u liječenje duševnih bolesnika, pokret kao način našeg oslobađanja – sve je to, i još mnogo drugoga, antropozofija.

Svatko tko si postavlja pitanja poput ovih:

  • “Mogu li moja fizička osjetila dati cjelovitu sliku stvarnosti?”,
  • “Kojim bih osjetilima mogao upoznati sebe?”,
  • “Odakle potječe moja inteligencija i kako nastaje moj unutarnji život?”
  • “Je li istina da je život koji sada živim sve što imam?” …

… zreo je za duhovna istraživanja. Upravo je takva pitanja sebi postavljao najpoznatiji duhovni istražitelj, otac antropozofije, Rudolf Steiner.

On je postavljao pitanja, ali je znao naći i odgovore na njih, pa je u mnogobrojnim knjigama, člancima i predavanjima Steiner  predstavio svoje učenje koje se naziva antropozofija.

Antropozofija je put spoznaje koji vodi brigu ne samo o tjelesnom čovjeku već o cijelom njegovom biću. Ona je ukorijenjena u duhovnom svijetu, ali su njezini plodovi vidljivi u svakodnevnom životu.

Naš svakodnevni, normalni svijet temelji se, smatrao je Steiner, na duhovnom svijetu.

Na primjerima najrazličitijih pojava, od rasta biljaka i povijesnih događaja do ljudskog života prije rođenja i poslije smrti, Steiner je objašnjavao suradnju fizičkog i duhovnog svijeta.

Duhovnost u svemu

Antropozofija je, naime, potpuno svjestan put, izbor načina življenja. Svaki je čovjek gospodar vlastitog mišljenja.

Ništa u antropozofiji nije istina dok sami, sasvim svjesno, ne shvatimo da je tako. Antropozofija je ono što sam stvoriš. Ona počinje povećanim senzibilitetom postojanja.

Poput Kolumba, u jednom trenutku, na svom životnom putu otkrivamo da svijet nije ono što nam se činilo i da pokraj poznatog poretka postoji i duhovni poredak, duhovni svijet, koji utječe na poredak stvari.

Antropozofija nas potiče da sami postanemo otkrivači i izumitelji postojanja i nudi nam različita pomoćna sredstva, ali mi sami odlučujemo što smatramo nužnim.

Ne možemo i ne smijemo preskočiti sebe. Kada shvatimo da duhovni svijet na mnogo načina utječe na naše postojanje i na svijet izvan nas, shvatit ćemo i da se ne bavimo isključivo ezoterijom.

I u «najpraktičnijim» ili «najmaterijalnijim» područjima poput ekonomije, prirodnih znanosti, ili naše profesije i ljudi s kojima živimo, duhovnost je obilato prisutna i može usmjeriti naše poglede na svijet.

Antropozofija, dakle, označava veliku promjenu u odnosu na spiritualne tradicije prošlosti. Duhovnost nije više zatvorena u kutiju izvan dohvata većine ljudi kao “ezoterija”.

Antropozof svjesno nastoji kultivirati i odnos s duhovnim svijetom i odnos s fizičkim svijetom. On je jednom nogom u duhovnom svijetu, a drugom u fizičkom.

Ali on ne pokušava pobjeći iz takvog stanja, nego želi te svjetove povezati.

Put spoznaje

O tome Steiner kaže: “Antropozofija ima svoje korijene u duhovnom svijetu, ali njezine grane, listovi, cvijeće i plodovi rastu dalje u sva područja ljudskog života.”

On je sam pokazao da ovo nisu prazne riječi time što je povezao u plodno jedinstvo praktičnost s duhovnošću na brojnim neezoteričkim područjima, poput pedagogije, poljoprivrede, arhitekture, medicine i psihoterapije.

Antropozofija se ne povlači pred praktičnim. Suvremenom čovjeku Steiner u svojim knjigama daje upute koje osvjetljavaju prividno neezoteričnu stranu života:

  • tijek njegova života,
  • obrazovanje,
  • izbor posla …

“Antropozofija je put spoznaje koji duhovno u čovjekovu biću želi voditi ka sveopćem duhu”, objašnjava Steiner.

Antropozofija je duhovna znanost koja je proizašla iz ezoterijske kršćanske tradicije, no ona je i suvremena znanost.

Ime joj znači “Mudrost o čovjeku”, ali i “Mudrost čovječja”. Tu se ne radi samo o tjelesnom čovjeku, nego o čitavome čovjekovu biću.

Antropozofija je ukorijenjena u duhovnom svijetu, ali su njezini plodovi jasno vidljivi u svakodnevnom životu. To su, primjerice,

biološko-dinamička poljoprivreda, koja se sustavno provodi od 1924. godine;

Waldorfska pedagogija, koja potječe iz istog vremena;

euritmija, umjetnost pokreta;

antropozofska medicina,

… kao i čitav niz socijalnih ideja. Sve su se one razvile i crpile duhovno znanje iz antropozofije.


Steinerova društva

Svoje učenje Rudolf Steiner je pružao svojim sljedbenicima kroz ove četiri organizacije koje je sam utemeljio:

  1. Zajednica kršćana – vjerska zajednica koja danas broji 20.000 sljedbenika. Nastala je u suradnji s evangeličkim župnikom Friedrichom Rittelmeyerom s kojim je Steiner udruženim snagama stvorio posebnu verziju ezoterijskog kršćanstva usmjerenu prema “nadosjetilnoj spoznaji”.
  2. Antropozofska medicina – koja se temelji na antropozofskom svjetonazoru i Steinerovoj antropologiji, koja je vrlo bliska teozofskoj. Njegova medicina počiva na holističkom gledanju čovjeka kao mikrokozmosa sastavljenog od sedam razina, u odnosu na svemir kao makrokozmos, te homeopatskim načelima što ih je osmislio dr. Samuel Hahenmann (1755-1843). Antropozofska medicina spada u područje “duhovne medicine” koja ljudskom zdravlju pristupa iz duhovne razine, ali ezoterijski objašnjene.
  3. Euritmija – koja predstavlja svojevrsni zapadnjački oblik joge. Vježbe euritmije odvijaju se poput plesa, u ritmu, i nisu puka tjelovježba, nego su slične teozofskim “plesovima univerzalnog mira” ili ekstatičnim plesovima slavenskih žreca. Nadovezuju se na meditativnu i drugu kultnu praksu čiji konačni cilj predstavlja prosvjetljenje.
  4. Waldorfska škola – koja želi pružiti, kako sugerira i sam naslov Steinerove knjige o tom predmetu, «Obrazovanje djece s aspekta spiritualnih znanosti» (tiskana je 1917.). “Spiritualna znanost” koja se promiče u Waldorfskim školama je Steinerovo ezoterijsko-okultno poimanje čovjeka koje se može naći u svakoj njegovoj knjizi.

 

Možda će vam se svidjeti