Ugljikohidrati vas polako ubijaju, a da to i ne znate!

Ugljikohidrati se mogu uzimati u malim količinama, ali škrob i šećer su opasni

Ugljikohidrati koje najviše koristimo u prehrani su i najopasniji, a pogotovo rafinirano bijelo brašno i industrijski šećer, tvrdi slavni američki pobornik zdrave prehrane dr. Walker.

Tvrdio je kako takve prerađene namirnice razaraju naše zdravlje i skraćuju naš život. Ovo su njegova razmišljanja i iskustva o štetnosti ugljikohidrata.

Ljudsko se tijelo sastoji od otprilike sedamdeset posto vode.

Nikakva hrana ne može se probiti kroz stjenke crijeva, odnosno ne može biti primljena u tijelo, sve dok se pomoću sokova za probavu ne obradi u probav­nim kanalima u tekućinu.

Svega sedam posto svih ele­menata iz kojih se sastoji tijelo čine ugljikohidrati.

Kao kemijske supstancije ugljikohidrati su sastavljeni od škroba i šećera.

U strukturi tijela nema nimalo škroba, što je sasvim razumljivo, budući da škrob nije rastopiv u vodi i ne može se pretvoriti u tekućinu.

Tijelu je potrebno mnogo energije i napora da škrob pretvori u šećer.

Ugljikohidrati imaju u tijelu oblik šećera koji je ra­stopiv, tako da ga tijelo može u tekućem stanju što bolje iskoristiti.

Bez enzima

Čovjek mora biti upoznat s vrstama šećera kako bi mogao razumjeti njihovu funkciju u organizmu.

Kemičari dijele šećer na sljedeće grupe:

  • sirov ili neprerađeni šećer,
  • šećer od repe i kukuruza,
  • te tvor­nički proizveden šećer

Ovaj posljednji je zbog visokih temperatu­ra ostao bez ijednog živog enzima, zbog čega je vrlo opasna živežna namirnica koja šteti tijelu.

U probavnom procesu, od škroba i šećera u tije­lu nastaje glukoza ili grožđani šećer.

Drugu vrstu šećera sadrži mlijeko, tzv. laktozu ili mliječni šećer.

Dakle, činjenica je da prirodni šećer sadrže sve biljke.

No, tvornički proizveden šećer je, više ili manje, postao živežnom namirnicom pomoću koje postaju ukusnije druge živežne namirni­ce i njihove kombinacije.

Osobito za žene

Tijelu je potreban šećer, ali nipošto rafinirani šećer od repe ili kukuruza. Riječ je o prirodnom šećeru koji se nalazi u povrću i voću, ali i u medu.

Industrijski bijeli šećer štetno djeluje na:

  • zube,
  • želudac i crije­va,
  • uzrokuje smetnje u crijevima,
  • dijabetes,
  • rak,
  • očne tegobe,
  • gnojenje,
  • oboljenje zubnog mesa
  • i ispa­danje zubi.

Bijeli šećer osobito je štetan za žene, jer pojačava menstrualne bolove i pogoršava ner­vozu i tegobe koje se općenito smatraju “prirodnima”, a u biti su neprirodne.

Izbjegavanje bijelog šećera često znatno umanjuje ili čak posve odstranjuje te tegobe.

Da biste razumjeli i shvatili koliko je štetna primje­na bijelog šećera, mora vam biti jasno da je hrani koju ste unijeli u usta potrebno pet sati da stigne do tankog crijeva.

Bolji je med

Takav spori tempo potreban je da bi se tiije­kom probavnog procesa u crijevima mogao svaki djelić hrane rastopiti i postati tekućinom.

To je također potrebno da bi molekule iz kojih se sastoji hrana mogle pomoću osmoze prodrijeti kroz stjenke crijeva u krvotok i krvotokom do jetre.

Vitamini, minerali i enzimi u živom, ne prezagrija­nom medu, sastojci su koji nam najviše trebaju.

Kri­stalno čisti med zagrijavanjem i obrađivanjem gubi svoje vitalne tvari, uključujući i sam nektar. Takav med ne treba kupovati!

Bijeli šećer pretvara se na putu kroz želudac u tekućinu.

U tekućem stanju nastavlja put kroz dvanae­snik u tanko crijevo. Zadrži li se na tom putovanju kratko vrijeme, pretvara se u alkohol i glukozu.

U tak­vom stanju dolazi u jetru koja je sada preplavljena velikom količinom glukoze.

Budući da je u jetru dospjela prevelika količina glukoze, jetra višak glukoze šalje u krv.

Tako krv po­staje zasićena prevelikom količinom šećera. Posljedi­ca toga su problemi sa šećerom u krvi.

Kad sadržaj glukoze u jetri prelazi dopuštenu gra­nicu, jetra pretvara glukozu u masne grudice. Poslje­dica toga je takozvana masnoća jetre.

Ne samo debljina…

Te masne grudice potom se odstranjuju iz jetre, budući da njihovo zadržavanje u tom organu nema ni­kakve svrhe.

I što se događa? Upravo ono što ljudi ne bi željeli!

Te masne grudice preuzimaju mišići u tijelu i one znatno otežavaju čovjekovo kretanje.

Ako se masnoća nije nataložila u podbratku, nataložit će se na bokovima i trbuhu.

Taj se proces odvija u prosjeku tijekom prvih trideset godina života, dok masne grudice posve ne izmijene struktu­ru i oblik tijela.

Pretvaraju ga u žrtvu šećerne bolesti, te se nastavlja, u najboljem slučaju, još desetak godina, nakon čega dolazi i do propadanja organizma te nastupanja smrti.

To bi trebalo biti upozorenje mladima koji bi trebali početi na vrijeme razmišljati o svom zdravlju.

Mrtvo brašno

Što se škroba tiče, kao što smo već spomenuli, u strukturi našeg tijela ne postoji nijedan djelić škroba. Škrob kao takav nije rastopiv.

Pod škrobom podrazumijevamo kuhano i prerađeno zrnje i žitarice te sve pre­rađene proizvode od brašna.

Ti se proizvodi ne mogu probaviti.

Danas se kruh i svi proizvodi od škroba, koje možemo kupiti u našim trgovinama, proizvode uglav­nom iz rafiniranog brašna.

Ljudi tu “finoću” povezuju sa civiliziranošću, do­brim izgledom i ostalim prednostima.

U bijelom braš­nu je “proces rafiniranja” razorio doslovce sve što je imalo hranjivu vrijednost, pa tako i enzime. Odstran­jena je ili upropaštena gotovo svaka životonosna tvar.

Da bi smirili svoju savjest, mlinari dodaju brašnu um­jetne proizvode i kemikalije, ne bi li ga na taj način “oplemenili”.

Rafinirano bijelo brašno je mrtva tvar. Jeste li ikad čuli da je neki leš postao “oplemenjen” i pretvorio se u nešto drugo?

Čovjek naprosto nije u stanju poboljšati prirodu tako što će životonosne tvari odstraniti iz živežnih na­mirnica.

A nakon toga nadomjestit će ih tvorničkim proizvodima koji će takve živežne namirnice ponovno učiniti živo­tonosnima!

Plinovi

Proizvodi od bijelog brašna – kruh, kolači, krekeri i tome slično – zacijelo nisu korisni i hranjivi.

Stoga im se ne smije pridavati nikakvo značenje, ukoliko nam je doista stalo do dobrog zdravlja.

Još štetniji su pečeni proizvodi od bijelog brašna.

Ako je hrana koja u sebi sadrži škrob pečena, ona je osobito opasna.

Zašto? Zato što je pregrijana masnoća posve neprobavljiva.

Nadalje, škrob prezasićen mašću ne mogu probavni sokovi temeljito obraditi – i to zbog takoreći interesnog sukoba.

Praktički je ne­moguće mastima prezasićeni škrob pretvoriti u šećer.

Pregrijana mast nije u dovoljnoj mjeri ra­stopljena da bi mogla biti na korist tijelu.

Ta zdravstveno štetna kombinacija dovodi do stva­ranja plinova u tijelu, iako trenutno pruža osjećaj pu­nine i zadovoljstva.

Konačni proizvodi nepro­bavljenih pečenih živežnih namirnica jesu truljenje i vrenje hranjive kaše kad dospije u debelo crijevo.

Posljedice uzimanja takvih živežnih namirnica, kao što su pečeni kolači, pečeni krumpir i slično, očituju se plinovima izuzetno neugodna mirisa i začepljenjem.

Ako ste promijenili mišljenje o ugljikohidratima, podijelito to s prijateljima:

Napišite vaše mišljenje!

pogledaj sve komentare

Vaša email adresa neće biti objavljena, i nećemo ju dijeliti sa trećim osobama. *

Pretplatite se naš newsletter