Voće iz tropskih krajeva je zdrava hrana s ljekovitim svojstvima!

Voće za koje možda nikad niste čuli jede se u tropima, a puno je zdravih sastojaka

Voće iz Brazila, novog Zelanda ili Afrike koje kod nas malo tko poznaje svakodnevna je hrana tamošnjeg stanovništa, a k tome je i ljekovito.

Tek prije desetak godina i kod nas se počelo prodavati voće iz tropskih krajeva.

Mnogi ga još ne prepoznaju, niti znaju kako se zove i koristi, pa ovdje ukratko opisujemo najpoznatije egzotične voćke, način uporabe i njihovu ljekovitu vrijednost.

Papaja

Papaja se naziva i tropska dinja, jer po ukusu podsjeća na dinju.

Biljka potječe iz južnog Meksika, a danas se uzgaja u mnogim tropskim zemljama.

Stablo papaje slično je palmi, a plodovi mogu biti teški i do deset kilograma.

Kora zrelog ploda je žute ili narančaste boje, sa smeđkastim mrljama.

Plodovi koji nisu zreli kuhaju se kao povrće.

Zrela papaja sadrži mnogo vitamina.

Kada se priprema za jelo, papaju treba razrezati uzduž, na dvije polovice, žlicom izvaditi sjemenke, kao kod dinje, i oljuštiti koru.

O nje se radi salata, a može se razrezati na kriške i preliti limunovim sokom.

Ovo voće sadrži mnogo enzima važnih za naš organizam, pomaže kod upala i opekotina.

Najvažniji enzim papaje je papain, sličan ljudskom pepsinu.

Papajin svojim djelovanjem priprema proteine za probavu i pomaže kod smirivanja želučanih tegoba.

Osim toga, papaja može ublažiti bolove u zglobovima, pomaže osobama koje pate od upalnih bolesti i uzimaju hormonske preparate, te potiče pravilno funkcioniranje probavnog sustava.

Američki su liječnici otkrili da u laboratorijskim uvjetima ekstrakt listova sušene papaje djeluje na tark:

  • dojke,
  • jetre,
  • grlića materice,
  • pluća
  • i pankreasa.

Za razliku od uobičajenih terapija protiv raka, pripravak od papaja ne šteti zdravim stanicama.

Taj preparat jača imunitet organizma pa može pomoći i kod drugih zdravstvenih problema, poput upala i autoimunih bolesti.

Avokado

Avokado spada u bobičasto voće, ali ga neki svrstavaju u povrće zbog visokog sadržaja masti i neutralnog okusa.

Raste na stablima visine i do 20 metara, a može dostići težinu od 150 g do 1 kg. U 100 g jestivog dijela ima čak 217 kcal.

Ovo povrće treba kupiti dok je nezrelo (tvrdi plodovi), umotati u novinski papir i ostaviti da plodovi dozrijevaju od 2-4 tjedna.

Zreo plod se mora dati blago saviti.

Jede se uglavnom, kao i ostalo voće, sirovo. Reže se uzduž u krug, sve do sjemenke.

Zatim se polovice okreću u suprotnom smjeru dok se jedna polovica ne odvoji od sjemenke.

Sjemenka i voćno meso vade se žličicom. Kora se može ljuštiti nožićem.

Ni sjemenka, a ni kora nisu jestivi. Da jestivi dio ne bi potamnio, treba ga poprskati ili izmiješati s limunovim sokom.

Priprema se tako što se voćka (bez kože) ispasira, pa se u smjesu dodaju komadići lososa ili druge ribe, račići, kockice mesa… Tom se smjesom pune izdubljene polovice ploda.

Kockice avokada mogu se dodati u juhe ili variva, ali tada tekućina ne smije ključati, jer se mogu stvoriti gorke tvari.

Isto se može dogoditi ako se cijeli plodovi zamrznu.

Ali ako se takozvano meso avokada pomiješa s limunovim sokom, onda se može zamrznuti u dobro zatvorenoj ambalaži, pa ga odmrzavati u hladnjaku.

Pasirano meso avokada odlična je maska za lice, jer poslije tretmana koža postaje čista i glatka.

A uz dodatak maslinova ulja avokado je dobar za pakiranje oštećene kose.

Zbog sadržaja nezasićenih masnih kiselina smanjuje se nivo kolesterola u krvi, odnosno povećava se udio “dobrog” kolesterola.

Također je bogat kalijem: u 100 g ploda ima 500 mg kalija.

Ukoliko patite od nesanice, pojedite uvečer avokado jer sadrži dosta triptofana od kojeg se gradi hormon sna – melatonin.

A zbog kremastog voćnog mesa avokado štiti želudac od prevelike količine kiselina.

Marakuja

Marakuja je voće porijeklom iz Kolumbije.

Ovo mirisno voće rašireno je u Srednjoj i Južnoj Americi, a uspijeva i u Andama na visini od 2400 metara.

Najukusnija vrsta je okruglog oblika i vrlo tamne kore. Sjemenke su jestive, iako se najčešće ne koriste u prehrani.

Plod je vrlo slatkog okusa i izrazito zdrav zbog velikog sadržaja vitamina C, kalcija i željeza, a jede se svjež.

Voćka se koristi za voćne salate i sladolede.

Od marakuje se najčešće radi sok, čiji okus postaje pitak uz dodatak soka od limuna.

Guava

Porijeklom je iz Južne Amerike, ali joj je stablo prilagodljivo pa uspijeva i u suptropskim zemljama, čak i na 3.000 metara visine.

Najbolji plodovi dobivaju se od onih vrsta koje sazrijevaju u vrijeme suše.

Guava se uvijek procjenjuje po boji kore koja mora biti svježe zelena, kao proljetna trava.

Unutrašnjost ploda je tamnocrvena, a sjemenke su jestive.

Kada se jede svjež, plod valja razrezati na pola i žlicom izvaditi meso koje ima okus poput kruške i jagode zajedno.

Od jako zrelih plodova najbolje je praviti džem, žele, sok ili salatu.

Od zelenih plodova prave se umaci koji se služe uz meso ili ribu.

Guava sadrži željezo i puno vitamina C, a prema najnovijim istraživanjima smanjuje nivo šećera u krvi.

Liči

Naše ime za ovu voćku je „azijska trešnja“, a uzgaja se više od 4.000 godina.

Prva knjiga napisana o voću bila je posvećena upravo ličiju, a na Tajlandu postoje i festivali posvećeni ovom voću.

Ako vam netko u toj zemlji pokloni liči znači da vas zaista voli i da je spreman zaprositi vas.

Kora ličija je crvenkastosmeđe boje, a ispod je prozirno meso koje omotava košticu.

Kada se ovo voće priprema za jelo, nožem se mora zasjeći kora i napraviti mali rez – tad je koru lako oljuštiti prstima.

Prozirno meso se isječe na pola i iz njega se izvadi koštica.

Najbolje je kada se liči jede svjež, a ne iz konzerve ili sušen, jer tada gubi dragocjeno željezo i vitamin C.

Kivano

Porijeklom je iz Afrike gdje je i dobio ime „Afrička rogata dinja“.

I danas se najviše uzgaja u južnoj i srednjoj Africi, a otprije 70 godina i u Australiji.

Zbog neobičnog izgleda dinje sa šiljcima, tvrde kore i ugodnog okusa, kivano je omiljeno voće koje se često koristi i kao dekoracija.

Kivano se nikada ne čuva u hladnjaku, jer bi se odmah pokvario.

Najbolji je sobnoj temperaturi na kojoj može izdržati i nekoliko mjeseci.

Plod se jede svjež tako što se razreže po sredini.

Zeleno meso je puno vitamina A i C. Ima okus koji je kombinacija okusa banane i limuna.

Kada raste na nižim temperaturama, plodovi nemaju koštice.

Kumkvat

Kumkvat nazivaju još i zlatna naranča.

Bojom, duguljastim izgledom ploda i okusom, voćka je nešto između limuna i naranče.

Porijeklom je iz Kine, ali danas se uzgaja i u Brazilu, Španjolskoj, Argentini, Kaliforniji i južnoj Africi.

Cijeli plod je jestiv, a zbog ljepote cvjetova i lišća uzgaja se kao ukrasna biljka.

Plod kumkvate je sočan i sladak, dok je kora kiselkasta, pa se sjecka na kockice i stavlja u koktele.

Od ploda se mogu praviti želei i džemovi, kompoti, sladoledi i voćne salate.

Može se čuvati i do dva tjedna, ali u plastičnoj vrećici i u hladnjaku. Kumkvat sadrži vitamine A i C, kalcij i željezo, savršen je za salate. Štiti od prehlade.

Pepino

Ovo voće je porijeklom iz Perua, ali se danas uzgaja i na Novom Zelandu, u Kaliforniji i drugim krajevima s umjerenom klimom.

Pepino pripada rodu papaje, ima okus sličan krastavcu i dinji.

Ovalnog je oblika, ima žutu koru s prugastim ljubičastim šarama.

Plodovi su veliki kao šljiva, iako ima i onih koji dostižu veličinu ploda papaje.

Zreli plod je zlatnožute boje i čvrst. Jestiv je cijeli plod, čak i sjemenje.

Sprema se na razne načine, a najpoznatije jelo je pepino ispržen na margarinu i dobro začinjen.

Pepino je ugodnog ukusa, a sadrži vitamine A, C, mineral kalcij. Dobar je za dijabetičare.

Podijelite ovaj članak prijateljima:

Napišite vaše mišljenje!

pogledaj sve komentare

Vaša email adresa neće biti objavljena, i nećemo ju dijeliti sa trećim osobama. *

Pretplatite se naš newsletter