Vrtoglavica i poremećaj ravnoteže – zašto vam se to događa? – Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Vrtoglavica i poremećaj ravnoteže – zašto vam se to događa?

0

Vrtoglavica i poremećaj ravnoteže uzrokovani su promjenama na vratnoj kralježnici

Vrtoglavica i poremećaj ravnoteže gotovo su svakodnevna pojava kod ljudi koji imaju probleme s vratnom kralježnicom. Dr. Vjekoslav Grgić u ovom članku stručno objašnjava zašto se to događa.

Tekst je pisan vrlo stručno, ali ako imate probleme s kralježnicom, dobro je pročitati ga jer će vam mnogo toga s vašom bolesti biti jasnije.

Ako pak želite saznati kako se rješavaju problemi s vratnom kralježnicom, pročitajte jednostavniji primjer iz prakse dr. Grgića.


Glavni simptomi koji upućuju na poremećaje u sustavu za ravnotežu tijela  jesu:

  • vrtoglavica (vertigo),
  • smetnje ravnoteže
  • i nistagmus (nistagmus=nekontrolirani pokreti očnih jabučica).

Vrtoglavica je lažni osjećaj okretanja ili pomicanja okolnih predmeta ili osjećaj okretanja vlastitog tijela u prostoru (rotacijska vrtoglavica). Osim rotacijskog tipa vrtoglavice brojni bolesnici imaju vertiginozne smetnje drugog tipa koje najčešće opisuju kao mantanje ili omaglice.

Poremećaji ravnoteže očituju se nestabilnošću i zanošenjem tijela u stranu tijekom stajanja i hoda s tendencijom pada.

Sustav za ravnotežu tijela čine:

  • osjetila (”organi”) za ravnotežu smještena u unutarnjem uhu,
  • živci koji povezuju osjetila za ravnotežu s refleksnim centrima za održavanje ravnoteže tijela u moždanom deblu,
  • viši moždani centri u kori velikog mozga
  • te živčana vlakna koja povezuju sve dijelove tog složenog sustava.

Stanice osjetila za ravnotežu bilježe promjene jakosti sile zemljine teže te promjene brzine i smjera gibanja glave i o tome izvještavaju refleksne centre za ravnotežu.

U održavanju ravnoteže tijela sudjeluju i drugi osjetilni sustavi, tj. osjetilo vida, sluha i dodira te mehanoreceptorni sustav. Mehanoreceptorni sustav, koji čine tzv. mehanoreceptori, igra osobito važnu ulogu u održavanju ravnoteže tijela.

Mehanoreceptori su duboki živčani receptori (prijamnici podražaja) smješteni u svim skeletnim mišićima i njihovim tetivama te u svim zglobovima tijela uključujući i male parne zglobovima kojima su međusobno povezani kralješci.

Oni reagiraju na mehaničke podražaje, tj. na promjene napetosti skeletnih mišića i zglobnih čahura. Njihova aktivnost mijenja se u skladu s pokretima i promjenama položaja tijela.

Informacije (živčani impulsi) iz mehanoreceptora prenose se putem perifernih živaca do osjetilnih stanica kralježnične moždine koje prosljeđuju informacije do refleksnih centara za ravnotežu.

Uzroci neravnoteže

Stanice refleksnih centara obrađuju informacije iz svih dijelova sustava te na temelju pristiglih informacija održavaju ravnotežu tijela putem motoričkih refleksa kojima se usklađuje aktivnost skeletnih i očnih mišića.

Oštećenja bilo kojeg dijela sustava za ravnotežu mogu uzrokovati vrtoglavicu, smetnje ravnoteže i nistagmus (vertiginozni sindrom).

Različite bolesti središnjeg živčanog sustava (mozak i kralježnična moždina) mogu dovesti do oštećenja središnjih dijelova sustavu za ravnotežu tijela i na taj način uzrokovati vertiginozni sindrom:

  • multipla skleroza,
  • Parkinsonova bolest,
  • moždani udar,
  • infekcije,
  • tumori,
  • bolesti moždanih žila (ateroskleroza),
  • ozljede i dr.

Isto tako i oštećenja perifernih dijelova sustava za ravnotežu (osjetila za ravnotežu, mehanoreceptori, periferni živci) očituju se vertiginoznim sindromom.

Primjerice, oštećenja osjetila za ravnotežu mogu biti posljedica:

  • upalnih i destruktivnih bolesti (tumori) koje zahvaćaju unutarnje uho,
  • nakupljanja tekućine u unutarnjem uhu (Menierova bolest),
  • oslabljene cirkulacije u arterijama koje opskrbljuju unutarnje uho
  • te posljedica ozljede uha.

Upale i tumori živaca za ravnotežu mogu također uzrokovati vertiginozni sindrom.

Oštećenja perifernih živaca, primjerice oštećenja uzrokovana šećernom bolesti (polineuropatija), mogu uzrokovati smetnje ravnoteže zbog poremećaja u prijenosu informacija iz mehanoreceptora mišića i zglobova donjih udova do stanica kralježnične moždine.

Osim organskih (strukturnih) poremećaja i funkcijski (neorganski, nestrukturni) poremećaji sustava za ravnotežu, riječ je o poremećajima koji se ne mogu otkriti radiološkim pretragama.

Prije svega funkcijski poremećaji (disfunkcija) mehanoreceptora smještenih u mišićima i zglobovima vratne kralježnice, mogu izazvati vrtoglavicu, smetnje ravnoteže i nistagmus.

Brojne kliničke i neurofiziološke studije dokazale su da se poremećaj funkcije vratnih mehanoreceptora manifestira vertiginoznim sindromom.

Tako, primjerice, eksperimentalno izazvana aktivnost vratnih mehanoreceptora s pomoću električnih i vibracijskih podražaja, koja ne odražava stvarno stanje vratnih mišića i zglobova, dovodi do prividnog naginjanja glave i prividnog pomaka vidnog polja s poremećajem vertikalnog držanja tijela.

Da su vratni mehanoreceptori osobito važna karika u održavanju ravnoteže tijela, prvenstveno mehanoreceptori smješteni u gornjim zglobovima vratne kralježnice uključujući i zglobove između glave i prvog vratnog kralješka (atlas), dokazano je i anestetičkim blokadama vratnih živaca.

Naime, nakon anestetičke blokade vratnih živaca dolazi do privremenog prekida prijenosa informacija iz vratnih mehanoreceptora do refleksnih centara za ravnotežu što se manifestira poremećajem ravnoteže tijela za vrijeme djelovanja lokalnog anestetika.

Prema današnjim spoznajama, funkcijski i organski poremećaji vratne kralježnice najčešći su periferni uzroci vrtoglavice i smetnji ravnoteže. Vrtoglavica uzrokovana funkcijskim i organskim poremećajima vratne kralježnice zove se cervikogena vrtoglavica (cervikogeni=vratnog podrijetla).

Cervikogena vrtoglavica

Bolesnici s cervikogenom vrtoglavicom subjektivne smetnje najčešće opisuju kao ”mantanje, omaglice, opća slabost, nedostatak ravnoteže, propadanje, zanošenje, opća nestabilnost”.

Napeti (skraćeni) mišići ekstenzori (opružači) vratne kralježnice i blokirani (ukliješteni) zglobovi vratne kralježnice (tzv. funkcijske blokade) najčešći su uzroci cervikogene vrtoglavice.

Smanjena fleksibilnost mišića ekstenzora vratne kralježnice djeluje iritirajuće na mehanoreceptore kojima su ti mišići bogato opskrbljeni što uzrokuje njihovu pojačanu aktivnost (hiperaktivnost).

Funkcijske blokade podrazumijevaju mehaničke blokade zglobova kralježnice uzrokovane uklještenjem meniskoida između zglobnih ploha. Meniskoidi su pokretni izdanci opni koje oblažu unutarnje prostore svih zglobova tijela.

Funkcijske blokade mogu biti posljedica akutnog ili kroničnog preopterećenja vratne kralježnice (rad za računalom, dizanje i nošenje tereta, dulji prignuti položaju glave i vrata i dr.), degenerativnih promjena na zglobnim plohama (osteoartritis) te posljedica ozljede glave i vrata (primjerice, trzajna ozljeda vratne kralježnice).

Mogu se ukliještiti (blokirati) strukturno nepromijenjeni kao i degenerativno promijenjeni zglobovi. Degenerativno promijenjeni zglobovi skloni su uklještenjima.

U slučajevima kada su zglobovi vratne kralježnice blokirani u određenom položaju, što se manifestira ograničenom pokretljivošću vratne kralježnice, mehanoreceptori kojima su osigurane zglobne čahure pojačano su aktivni.

Pojačana aktivnost mehanoreceptora blokiranih zglobova posljedica je stalne nefiziološke napetosti zglobnih čahura.

Za razliku od stalno pojačane aktivnosti mehanoreceptora blokiranih zglobova, aktivnost mehanoreceptora normalno pokretnih zglobova mijenja se u skladu s pokretima zglobnih tijela dok u fazi mirovanja njihova aktivnost slabi odnosno prestaje.

Degenerativne promjene

Pojačana aktivnost mehanoreceptora napetih mišića i ukliještenih zglobova vratne kralježnice dovodi do pomutnje u stanicama refleksnih centara za ravnotežu tijela.

Naime, mehanoreceptori napetih mišića i blokiranih zglobova vratne kralježnice pogrešno izvještavaju stanice refleksnih centara za ravnotežu da su zglobna tijela u fazi pokreta dok, s druge strane, stanice osjetila za ravnotežu kao i stanice osjetila vida ne registriraju pokrete u blokiranim zglobovima što odgovara stvarnom stanju zglobnih tijela.

Budući da se informacije iz mehanoreceptora napetih mišića i blokiranih zglobova vratne kralježnice ne poklapaju s informacijama iz stanica osjetila za ravnotežu i stanica osjetila vida, stanice refleksnih centara za ravnotežu šalju neodgovarajuće naredbe vratnim i očnim mišića kao i zglobovima vratne kralježnice što se očituje vrtoglavicom, smetnjama ravnoteže i nistagmusom.

Cervikogenu vrtoglavicu mogu uzrokovati i različiti organski poremećaji vratne kralježnice, prije svega degenerativne promjene.

Tako, primjerice, izbočeni diskovi kao i opsežne degenerativne promjene na zglobovima vratne kralježnice mogu izravno iritirati zglobne čahure te i na taj način izazvati hiperaktivnost mehanoreceptora.

Osim toga, funkcijske blokade zglobova vratne kralježnice kao i degenerativne promjene njezinih struktura mogu uzrokovati i smetnje protoka krvi kroz kralježnične (vertebralne) arterije i bazilarnu arteriju, koje opskrbljuju refleksne centre za ravnotežu kao i osjetila za ravnotežu, te i na taj način uzrokovati vrtoglavicu i smetnje ravnoteže.

Vertebralne arterije prolaze kroz koštane kanale vratne kralježnice. U razini prvoga vratnog kralješka one izlaze iz koštanih kanala i ulaze u stražnju lubanjsku šupljinu. Na bazi mozga vertebralne arterije spajaju se u bazilarnu arteriju.

Vertebralne arterije i bazilarna arterija (vertebrobazilarni sustav) opskrbljuju vratni dio kralježnične moždine, moždano deblo (produžena moždina, most i srednji mozak), mali mozak i zatiljni dio velikoga mozga.

Pobočne grane bazilarne arterije opskrbljuju unutarnje uho, tj. osjetila za ravnotežu.

U slučajevima kada je ograničena pokretljivost vratne kralježnice (funkcijske blokade, degenerativne promjene kao i drugi organski poremećaji vratne kralježnice), određeni pokreti kao i položaji glave i vrata mogu dovesti do slabljenja protoka kroz vertebralne arterije i bazilarnu arteriju (cervikalni kompresivni čimbenik).

Oslabljena cirkulacija u vertebrobazilarnom sustavu (vertebrobazilarna insuficijencija) može biti i posljedica promjena na krvnim žilama (ateroskleroza, suženje, začepljenje i dr.).

Osim vrtoglavice i smetnji ravnoteže, oslabljena cirkulacija kroz vertebralne arterije i bazilarnu arteriju može rezultirati i brojnim drugim simptomima kao što su šumovi (zujanje) u ušima (tinitus), smetnje sluha, smetnje gutanja (disfagija), smetnje disanja tijekom spavanja (apneja, hrkanje), abnormalni umor tijekom dana, smetnje koncentracije i pamćenja, mučnina, oscilacije tlaka, smetnje srčanog ritma i dr.

Dijagnoza

Dijagnoza cervikogene vrtoglavice postavlja se na temelju anamneze (podaci o bolesti uzeti od bolesnika), kliničkog pregleda i radioloških pretraga vratne kralježnice. U dijagnostičkom postupku svakako treba učiniti i ultrazvučni pregled arterija vertebrobazilarnog sustava.

Tijekom uzimanja anamneze valja obratiti pozornost na:

  • karakteristike radnog mjesta (rad za računalom, uredski poslovi, dizanje i nošenje tereta),
  • navike (sjedilački način života, dugo sjedenje za računalom),
  • sportske aktivnosti
  • te prethodne ozljede glave i vrata.

Inspekcijom bolesnika mogu se uočiti statički poremećaji (primjerice, skolioza/iskrivljena kralježnica, nejednaka duljina nogu i dr.) koji pridonose nastanku funkcijskih blokada u zglobovima vratne kralježnice. Klinički pregled od osobite je važnosti u dijagnostici cervikogene vrtoglavice.

Naime, fizijatrijskim pregledom i manualnim funkcijskim pregledom (domena manualne medicine) može se ispitati funkcijsko stanje vratnih mišića i zglobova, tj. postaviti dijagnoze mišićne i zglobne disfunkcije.

U diferencijalnoj dijagnozi svakako treba isključiti druge moguće uzroke vrtoglavice (otorinolaringološki i neurološki pregled).

Za razliku od organskih (strukturnih) poremećaja vratne kralježnice koji se mogu otkriti s pomoću radioloških pretraga, funkcijski poremećaji vratnih mišića (napetost, skraćenje) kao i funkcijski poremećaji zglobova vratne kralježnice (funkcijske blokade) ne mogu se otkriti ni s pomoću sofisticiranih slikovnih metoda prikaza anatomskih struktura kralježnice kao što su kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetna rezonancija (MR).

Tako, primjerice, MR vratne kralježnice može biti uredan dok, s druge strane, pokreti vratne kralježnice mogu biti jako ograničeni zbog skraćenih mišića i blokiranih zglobova vratne kralježnice.

Ultrazvučni pregled (kolor dopler) vertebralnih arterija i bazilarne arterije vrlo je dobra neinvazivna pretraga kojom se mogu otkriti poremećaji krvnih žila (ateroskleroza, suženje, začepljenje, hipoplazija/nerazvijenost i dr.) i ispitati karakteristike protoka (hemodinamika).

Ispitivanjem protoka u različitim položajima glave i vrata (položajni funkcijski testovi) može se otkriti kompresivni učinak vratne kralježnice na protok krvi kroz kralježnične arterije (položajna vertebrobazilarna insuficijencija).


Terapija

U liječenju bolesnika s cervikogenom vrtoglavicom primjenjuju se različiti terapijski modaliteti:

lijekovi (antivertiginozni lijekovi, lijekovi sa poboljšanje cirkulacije, lijekovi za opuštanje mišića, antidepresivi, sredstva za smirenje),

  • mekani ovratnik,
  • fizikalna terapija,
  • masaža,
  • vježbe,
  • manualna terapija i dr.

Budući da su napeti mišići i blokirani zglobovi vratne kralježnice još uvijek nedovoljno prepoznati generatori vrtoglavice i smetnji ravnoteže, velika većina bolesnika s vrtoglavicama i smetnjama ravnoteže vratnog podrijetla liječi se pod dijagnozom ”psihogenog” poremećaja (psihogena vrtoglavica, anksioznost, depresija).

Činjenica je da je psihička nadgradnja vrlo česta u bolesnika s cervikogenom vrtoglavicom budući da su subjektivne smetnje koje osjećaju ti bolesnici vrlo neugodne.

Tako, primjerice, brojni bolesnici imaju stalni osjećaj da će izgubiti ravnotežu i pasti što uzrokuje tjeskobu i strah te nerijetko i depresivnu reakciju.

Međutim, terapija lijekovima koji djeluju na psihu (sredstva za smirenje, antidepresivi) zasigurno neće izliječiti bolesnike s vrtoglavicom uzrokovanom napetošću vratnih mišića i uklještenjima zglobova vratne kralježnice.

U svrhu popuštanja napetosti vratnih mišića i poboljšanja pokretljivosti vratne kralježnice mogu se primijeniti različiti oblici fizikalne terapije. Ukoliko pokreti vrata izazivaju ili pogoršavaju vertiginozne smetnje može pomoći nošenje mekog ovratnika.

Dobro je koristiti anatomski jastuk koji se prilagođava obliku vratne kralježnice. Iako se u liječenju bolesnika s cervikogenom vrtoglavicom primjenjuju različiti terapijski modaliteti pokazalo se da se najbolji rezultati postižu primjenom manualne terapije.

Prije primjene manualne terapije svakako treba isključiti moguće kontraindikacije za njezinu primjenu (tumori, metastaze, upalni procesi, prirođene anomalije i dr.).

Manualna terapija, koju u okviru službene medicine prakticiraju liječnici s izobrazbom u manualnoj medicini (medicinska disciplina najsrodnija fizikalnoj i rehabilitacijskoj medicini), uključuje tehnike mekih tkiva, nespecifičnu i specifičnu mobilizaciju zglobova vratne kralježnice te manipulacijske tehnike (trzajni zahvati).

Specifična mobilizacija podrazumijeva izvođenje malih federirajućih pokreta u smjerovima tzv. ”zglobne igre” (engl. joint play movements).

Riječ je o terapijskim pokretima kojima se može značajno poboljšati ili normalizirati pokretljivost u blokiranim zglobovima.

Specifična mobilizacija, koja se može primjenjivati i u bolesnika s izraženim degenerativnim promjenama, znatno je učinkovitija od aktivnih vježbi za povećanje opsega pokreta koje izvode sami bolesnici.

No, u intervalima između manualnih tretmana bolesnici s ograničenom pokretljivošću vratne kralježnice svakodnevno trebaju izvoditi i vježbe za povećanje opsega pokreta da bi se istezali skraćeni mišići i zadržali učinci manualne terapije.

Kombiniranom primjenom manualne terapije i aktivnih vježbi za povećanje opsega pokreta mogu se značajno smanjiti ili potpuno otkloniti vrtoglavice i smetnje ravnoteže uzrokovane napetošću vratnih mišića i uklještenjima zglobova vratne kralježnice.

Poboljšanjem pokretljivosti vratne kralježnice može se reducirati i kompresivni učinak vratne kralježnice na protok krvi kroz kralježnične arterije. Iako se manipulacijskim (trzajnim) zahvatima mogu promptno osloboditi blokirani zglobovi, moderna manualna medicina daje prednost nježnim mobilizacijskim tehnikama koje su vrlo učinkovite i nadasve sigurne u rukama educiranih liječnika.

Grubi i nestručni zahvati u području vratne kralježnice mogu rezultirati neželjenim učincima.

Komplikacije manualne terapije opisane u literaturi i stručnim člancima (primjerice, oštećenje vertebralnih arterija) mogu se povezati i s činjenicom da manipulacije na kralježnici osim liječnika izvode i druge struke, tj. kiropraktičari, osteopati, fizioterapeuti kao i brojni laički terapeuti.


Dr. Vjekoslav Grgić ima svoju ordinaciju “Centar za manualnu terapiju” u Zagrebu, u Krajiškoj 10 – dvorišna zgrada. Prije dolaska, nazovite ga na broj  091/3773-258 da biste saznali može li vam pomoći.

Pad na trticu izazva fizičke, psihičke i seksualne probleme!

Možda će vam se svidjeti