Zlatna pravila – naučite, ako ne znate, kada se bere, kako i koje ljekovito bilje? | | Alter Plus Portal
Alter Plus
Sve o prirodnoj medicini

Zlatna pravila – naučite, ako ne znate, kada se bere, kako i koje ljekovito bilje?

0

Zlatna pravila iskusni travari preporučuju laicima o branju, skupljanju, preradi i čuvanju ljekovita bilja.

Nakon blage i kratke zime priroda se budi ranije, tako da već ovih dana u ožujku možete ubrati neko ljekovito bilje koje inače cvate u travnju ili još kasnije.

Osim toga, ako berete bilje, trebate znati da je stanište biljke od velikog značenja za njezin razvoj. Dok na juž­nim padinama planina biljke već cvatu, na sjevernima vegetacija još uvijek miruje.

Ovo je osnovno:

  • U pravilu se sabiru samo potpuno zdrave i odrasle biljke.
  • Cvjetovi se sabiru uvijek u punoj cvatnji, a nikada kad su već napola ocvali.
  • Treba paziti da se korijenje sabire isključivo prije ili nakon cva­tnje.
  • Pogrešno je sabiranje ostataka biljaka koje su već ocvale tako da se ocvali dije­lovi odstranjuju.
  • Ne smiju se ni u kojem slučaju sabirati biljke napadnute nekom bolešću, na primjer, gljivičnim oboljenjem, ali ni one koje su puževi, gusjenice, kukci, stoka na paši i divljač nagrizli.
  • Treba paziti da se ljekovito bilje sabire samo po suhom vremenu, i potpuno je pogrešno sabiranje ljekovitog bilja ujutro, kada je bilje mokro od rose.
  • Nakon kišnog vremena treba pričekati nekoliko dana i tek onda početi sa sabiranjem.
  • Sabiranje ljekovitog bilja nije preporučljivo ni u večernjim satima, jer biljke sakupljene u to vrijeme imaju manju ljekovitu vrijednost.

Sabrane biljke treba što brže osušiti. Ljekovito bilje se ne smije nikada sušiti u debelom sloju, već ga treba rasprostrti što tanje, ili ga sušiti pojedinačno.

Bilje treba staviti na otvoren prostor, čist i zaštićen od vjetra, na čistu podlogu kao što je, primjerice, bijeli omotni papir.

Ako to nije moguće, bilje se može rasprostrti i u prostoriji, ali ona mora biti zračna, a podloga očišćena od prašine.

Sušenje

  • Bilje se ne smije sušiti na jakom suncu, osim nekih izuzetaka.
  • Za vrijeme sušenja biljke treba češće oprezno okretati, odnosno izmijeniti navlaženu podlogu.
  • U pećnici ili krušnoj peći bilje se može sušiti samo u izuzetnim prilikama, samo ako nakon sabiranja nastupi dulje kišno razdoblje.
  • Toplina u pećnici za vrijeme sušenja ljekovitog bilja ne smije nikada prijeći 36 stupnjeva Celzija.

Dijelove sabranog korijena treba prije sušenja dobro oprati kako bi se odstra­nila zemlja koja i nakon iskapanja prianja uz korijenje.

Korijenje ne smije dugo ležati u vodi, pa ga je najbolje pojedinačno uroniti u vodu, očistiti četkom od zemlje, isprati i odmah staviti na sušenje.

Debelo i mesnato korije­nje treba, radi što boljeg sušenja, razrezati po duljini. Manje količine korijenja mogu se nanizati na konac i staviti na sušenje, obješene između prozora.

Plodovi se moraju sušiti oprezno u peći ili pećnici, no i tu treba paziti da toplina ne prijeđe 36 stupnjeva Celzija.

Biljke u cvatu koje se sabiru cijele stavljaju se na sušenje labavo vezane u svežnjeve i obješene, i to u prozračnom prostoru.

Kod sabiranja drvenih dijelova biljke ili kore, ne smije se grm ili drvo ozlijediti na deblu ili glavnim granama.

Koru ili drvene dijelove treba uvijek sabirati s manjih grana, i to tako da se te tanke grane polako odrežu s onih debljih.

Spremanje

  • Kad je ljekovito bilje dobro osušeno, čitava se količina prije usitnjavanja još jednom temeljito pregleda, te se odstrane oni biljni dijelovi koji u bilo kojem pogledu nisu sasvim ispravni.
  • Nakon što je sabrano bilje usitnjeno i dobro promiješano, ono se sprema u dobro zatvorene, po mogućnosti drvene kutije.

Te kutije ne smiju iznutra biti obojene uljenom niti bilo kojom drugom bojom, jer spremljeno bilje vrlo lako navlači na sebe njihov miris.

Limene kutije, bez obzira jesu li pocinčane ili ne, treba u svakom slučaju izbjegavati zbog oksidacijskih procesa.

Ako nema nikakvih drugih mogućnosti spremanja osušenog bilja, tada limene kutije treba bezuvjetno iznutra obložiti čvrstim neobojenim i čistim ovojnim papirom.

  • Za vrijeme čuvanja, ljekovito bilje treba zaštititi i od najmanje vlažnosti, pa je najbolje da se čuva u staklenim posudama, može i u onima koje služe za konzerviranje voća i povrća, a uvijek ih ima u kućanstvu.

Sta­klene posude treba dobro oprati, osušiti i tek nakon toga napuniti. Treba ih zatvoriti gumenim ili staklenim zatvaračem kako ne bi u njih prodrla prašina ili vlažan zrak.

Još jedno važno upozorenje: poslovi oko sabiranja i konzerviranja ljekovitog bilja obavljaju se uvijek čistim i suhim rukama!

Šest zlatnih pravila

Svaki sakupljač ljekovitog bilja koji odlazi u prirodu sakupljati ljekovito bilje treba upamtiti šest “zlatnih pravila” ako želi od ubranog bilja imati neke koristi:

  • Sabirati samo ono ljekovito bilje koje raste u prirodi, na otvorenom!

Svaka ljekovita biljka ima svoje stanište u kojem uspijeva najbolje: neke u brdskim područjima, druge u ravnici, mnoge u šumi, neke čak i na neplodnom zemljištu, na livadama i poljskim međama, na obalama potoka ili na vlažnim livadama, na sunčanim padinama ili u sjeni među grmljem.

Ljekovito bilje koje je ubrano na svojem prirodnom staništu najzdravije je i najsnažnije, pa prema tome i najljekovitije.

Neko se ljekovito bilje može uzgajati kod kuće, u vrtovima, no to iziskuje mnogo pažnje, strpljenja i iskustva, jer treba uzeti u obzir da je vrsta uvjetovana staništem.

  • Štititi prirodu!

Pazite da ne nanesete nekome štetu! Bilje možete sabirati samo uz dopuštenje vlasnika, bez obzira što zemljište nije ograđeno, pa i ako je vlasnik šumarija.

Ne čupajte bilje nerazumno! Nemojte sabirati zaštićene biljke jer uvijek postoji i ono «zamjensko», jednako ljekovito!

Biljke sakupljajte na staništima koja su bogatija.  Uvijek ostavite nešto biljaka, kako bi se omogućilo njihovo prirodno razmnožavanje. Niste sami u sakupljanju! I drugim je ljudima potrebna ljekovita biljka.

  • Učite kako biste dobro upoznali biljke!

Mnoge su biljke međusobno slične, pa ih možete zamijeniti. Primjerice, jako poznata ljekovita biljka brđanka može se zamijeniti s najmanje deset njoj sličnih biljaka, od kojih nijedna nije ljekovita!

Već taj primjer doka­zuje da je potrebno otići travaru i naučiti gdje su najpovoljnija staništa za sabiranje, koja je ljekovita biljka otrovna ili neotrovna, te spoznati i najsitnije razlike kod naizgled sličnih vrsta.

  • Uberite i spremite najviše onoliko ljekovitog bilja koliko je potrebno za godinu dana uporabe.

Ne treba za podmirenje svojih potreba sabirati ljekovito bilje za nekoliko godina unaprijed, jer i najpažljivije sabrane i najbolje čuvane biljke gube s vremenom svoju ljekovitost.

Priroda nas svake godine daruje ljekovitim biljem, pa čemu onda stvarati zalihe?

  • Oprez pred otrovnim biljem!

Iako to neki rade zbog neznanja, ne treba se nikada baviti pripremanjem čajeva, tin­ktura, esencija ili masti od ljekovitog bilja koje može biti otrovno!

Ako ipak sabirete otrovno ljekovito bilje, nakon toga treba uvijek temeljito oprati ruke toplom vodom i sapunom!

Otrovno ljekovito bilje sadrži alkaloide, glikozide i čitav niz kompliciranih spojeva koji se brzo mijenjaju i razgrađuju, pa nikad ne znamo kako će takvo bilje djelovati.

Ako sabirete takvo bilje radi prodaje, treba ga najbržim putem otpremiti na preradu.

  • Nikakve polovičnosti kod ljekovitog bilja!

Ako niste ustrajni kod sabiranja, ako biljke dobro ne poznajete, ako niste pažljivi i strpljivi kod konzerviranja i čuvanja, tada je bolje da potrebno ljekovito bilje nabavite kod poznatog travara, u ljekarni ili u trgovini koja je za to ovlaštena!

Možda će vam se svidjeti